"Molitva, tj. susret s Bogom,

ljudima je tako potrebna kao disanje."

                                                                                                                                                                  o. Teodozije

KRIŽNI PUT

 

01_postajaPRVA POSTAJA

Isusa osuđuju na smrt

P.   Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
N. Jer si po svojemu svetom križu otkupio svijet.


Iz Evanđelja po Mateju (Mt 27,22-23.26)

Kaže im Pilat: »Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?« Oni će: »Neka se razapne.« A on upita: »A što je zla učinio?« Vikahu još jače: »Neka se razapne!«

Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne.

MEDITACIJA

Sudac svijeta, koji će jednoga dana doći da nas sve sudi, stoji tamo, ponižen, posramljen i nemoćan pred zemaljskim sucem. Pilat nije čudovište. Zna da je osuđenik nedužan, nastoji ga osloboditi. Ali, srce mu je podijeljeno. Na koncu, važniji mu je vlastiti položaj. Ni ljudi koji urlaju tražeći Isusovu smrt nisu čudovišta. Mnogi će se od njih, na Pedesetnicu, osjetiti »probodena srca« (Dj 2,37) kada čuju Petra: »Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima... po rukama bezakonika razapeste i pogubiste« (Dj 2,22sl.). Ali toga su trenutka pod utjecajem mase. Viču jer viču drugi i kako viču drugi. I tako, kuka­vičluk, malodušnost i strah od diktata vladajućega mišljenja zgazili su pravdu. Tih glas savjesti ugušila je vika mase. Neodlučnost i ljudski obzir osnažuju zlo.

MOLITVA

Gospodine, osuđen si na smrt jer je strah od pogleda ljudi potisnuo glas savjesti. Tako se uvijek događa, tijekom sve povijesti, da su nedužni mučeni, osuđeni i ubijani. Koliko li smo puta i mi pretpostavili uspjeh istini, polo­žaj pravednosti? Osnaži nam u životu tih glas savjesti, tvoj glas. Pogledaj me kako si pogle­dao Petra nakon što te zanijekao. Neka tvoj pogled uđe u naše duše i pokaže nam put. Onima koji su na Veliki petak urlali protiv tebe darovao si pokajanje srca i obraćenje. I tako si nam svima dao nadu. Darivaj i nama, uvijek nanovo, milost obraćenja.

 


 

DRUGA POSTAJA02_postaja

Isus prima na se križ

P. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
N. Jer si po svojemu svetom križu otkupio svijet.

Iz Evanđelja po Mateju (Mt 27,27-31)

Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu, Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem. Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: »Zdravo, kralju židovski!« Onda pljujuči po nje­mu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi. Po­što ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu nje­gove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu.

MEDITACIJA

Isus, osuđen kao tobožnji kralj, ismijan je i bas se u tome okrutno pokazuje istina. Koliko su puta znakovi vlasti moćnika ovoga svijeta u stvari poruga istini, pravdi i ljudskomu dosto­janstvu! Koliko li su puta njihove geste i velike riječi samo napuhane laži i sami su na sramotu zadaći koja im je povjerena, a to je služenje op­ćemu dobru. Isus, ismijan i trnjem okrunjen, zaista je pravi kralj. Njegovo je žezlo praved­nost (usp. Ps 45,7). Cijena pravednosti je trplje­nje na ovome svijetu; on, pravi kralj, ne kralju-je u moći, nego ljubavlju koja trpi za nas i s nama. On nosi križ, naš križ, teret svih ljudi, teret svijeta. Tako ide pred nama i pokazuje nam kako pronaći put istinskoga života.

MOLITVA

Gospodine, dopustio si da te ismijavaju i pogrđuju. Pomozi nam da se ne udružujemo s onima koji ismijavaju patnike i slabe. Pomozi nam da u poniženima i odbačenima prepo­znamo tvoje lice. Pomozi da ne sustanemo zbog poruga svijeta što ismijava služenje tvo­joj volji. Ti si nosio križ i pozvao nas da te slijedimo (Mt 10,38). Pomozi nam da prihvatimo križ, da mu ne izmičemo, da se ne tužimo i da nam srca ne klonu pred tegobama života. Pomozi nam ići putom ljubavi i, slijedeći njegove zahtjeve, stići pravoj radosti.

 


 

03_postajaTREĆA POSTAJA

Isus pada prvi put pod križem

 

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
N. Jer si po svojemu svetom križu otkupio svijet.

 

Iz Knjige proroka Izaije (Iz 53,4-6)

A on je naše bolesti ponio, vaše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Gospo­din je svalio na nj bezakonje nas sviju.

 

 

 

MEDITACIJA
Čovjek je pao i'uvijek ponovno pada: koli­ko li je puta karikatura sama sebe, ne više slika Božja nego nešto što ismijava Stvoritelja. Onaj koji je, silazeći iz Jeruzalema u Jerihon, upao medu razbojnike koji ga svukoše i ostaviše napola mrtva, okrvavljena uz put, nije li najizvrsnija slika čovjeka? Isusov pad pod križem nije samo pad čovjeka izmrcvarena bičevanjem. Ovdje se otkriva nešto dublje, o čemu sveti Pavao u Poslanici Filipljanima piše: »On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jedna­kosti s Bogom, nego sam sebe oplijeni uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čo­vjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu« (Fil 2,6-8). U Isusovu padu pod križem vidljiv je cijeli njegov put: svojevoljno poniženje da bi nas podigao iz našega ponosa. Istodobno izranja i narav našega ponosa: oholost kojom se želimo odvojiti od Boga ne tražeći ništa osim nas samih, držeći kako nismo potrebni vječne ljubavi, nego hoćemo sami uobličiti svoj život. U ovoj pobuni protiv istine, u želji da postanemo sami svojim bogom, svojim stvoriteljima i sucima, strovaljujemo se i završavamo u samouništenju. Isusovo poniženje nadilazi našu oholost: on nas svojim poniženjem podiže. Dopustimo mu da nas podigne. Oslobodimo se samodostatnosti i lažne autonomije i pustimo da nas on, poniženi, pouči naći pravu veličinu u poniznosti i okretanju k Bogu i potlačenoj braći.

MOLITVA
Gospodine Isuse, pao si pod težinom križa. Težina našega grijeha, težina naše oholosti pri- tišće te. Ali tvoj pad nije znak zle sudbine niti tek slabost isprebijanoga. Želio si susresti nas koji, zbog svoje oholosti, ležimo na zemlji. Ohola zamisao da možemo proizvesti čovjeka učinila je od ljudi trgovačku robu koja se kupuje i prodaje, spremište materijala za naše pokuse kojima se nadamo sami nadići smrt, dok u stvari sve više i dublje gazimo ljudsko dostojanstvo. Gospodine, priteci nam u pomoć jer smo pali. Pomozi nam da se ostavimo uništavajuće oholosti i da, poučeni tvojom poniznošću, opet ustanemo.

 


 

ČETVRTA POSTAJA04_postaja

Isus susreće svoju svetu Majku

 

Iz Evanđelja po Luki (Lk 2,34-35.51

Šimun reče Mariji, majci njegovoj: „Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!“

A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu.

 

MEDITACIJA
Na Isusovu Križnome putu je i Marija, njegova Majka. Za njegova javnoga života držala se po strani, ostavljajući prostor rođenju nove Isusove obitelji, obitelji njegovih učenika. Morala je čuti riječi: „Tko su majka moja i braća moja?... Tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka“ (Mt 12,48-50). Sada se vidi da je ona, ne samo tijelom, nego i srcem, Isusova majka. Još prije nego što ga je svojim posluhom začela u tijelu, začela ga je u srcu: Rečeno joj je: „Evo, začet ćeš sina... bit će velik... Gospodin će mu dati prijestolje Davida, oca njegova“ (Lk 1,31sl.). A malo zatim je iz usta starca Šimuna čula riječ: „I tebi će samoj mač probosti dušu“ (Lk 2,35). To je podsjeća na riječi proroka, poput ovih: „Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. K,o jagnje na klanje odvedoše ga“ (Iz 53,7), Sada se sve to ostvaruje. U svome je srcu sačuvala anđelovu riječ s kojom je sve započelo: „Ne boj se, Marijo“ (Lk 1,30). Učenici su pobjegli, ona ne bježi. Ostaje, hrabrošću majke, vjernošću majke, dobrotom majke, i svojom vjerom ustraje u tami: „Blažena ti što povjerova“ (Lk 1,45). „Ali Sin Čovječji, kada dođe, hoće li naći vjere na zemlji?“ (Lk 18,8). Da, sada on zna: naći će vjere. O to mu je, u ovome času, velika utjeha.

MOLITVA
Sveta Marijo, Majko Gospodinova, ostala si vjerna i kada su učenici pobjegli. Kao što si povjerovala anđelu kada ti je navijestio nevjerojatno - da ćeš postati majkom Svevišnjega – tako si vjerovala i u času njegova najdubljega poniženja. I tako si, u času križa, u času najmračnije noći svijeta, postala Majkom vjernika, Majkom Crkve. Molimo te: pouči nas u vjeri i pomozi da vjeru pretvorimo u hrabro služenje i pomoć iz ljubavi koja sudjeluje u patnji.

 

 


 

05_postajaPETA POSTAJA

Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi Križ

Iz Evanđelja po Mateju ( Mt 27,32; 16,24)

Izlazeći nađu nekoga čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ.

Isus reče svojim učenicima: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“

 

MEDITACIJA
Šimun Cirenac se vraća s posla i na putu kući nailazi na žalosnu povorku osuđenih što mu je, možda, bio čest slučaj. Vojnici se služe svojim pravom prinude i stavljaju križ na njegova jaka, težačka pleća. Kakvu je muku morao osjetiti ovako odjednom upleten u sudbinu osuđenika? Čini što mora, posve sigurno s odbojnošću. Evanđelist Marko, osim njega, spominje i njegove sinove, očito poznate kao kršćane, članove prve zajednice (Mk 15,21). Iz neželjena susreta rodila se vjera. Prateći Isusa i dijeleći s njim težinu križa Cirenac je shvatio da je bila milost ići s Razapetim i pomoći mu. Otajstvo nijemoga patnika Isusa dirnulo ga je u srce. Isus, čija je božanska ljubav mogla i može otkupiti cijelo čovječanstvo, ipak hoće da sudjelujemo u nošenju njegova i dopunimo ono što nedostaje mukama njegovim (kol 1,24). Svaki put kada dragovoljno pođemo ususret patniku, progonjenome ili nemoćniku, sudjelujući u njegovoj patnji pomažemo Isusu nositi križ. I tako postižemo vlastito spasenje i pomažemo spasenju svijeta.

MOLITVA
Gospodine, Šimunu Cirencu otvorio si oči srca podarivši mu, po dioništvu u nošenju križa, milost vjere. Pomozi da se priklonimo našemu bližnjem koji pati i onda kada se to ne slaže s našim naumima i simpatijama. Daj da spoznamo kolika je milost dioništvo u nošenju križa bližnjih i da iskusimo da tako idemo s tobom. Daj nam upoznati radost da sudjelujući u patnji drugih i svijeta postajemo službenici spasenja te tako pomažemo izgradnji tvojega tijela, Crkve.

 

 


 

ŠESTA POSTAJA06_postaja

Veronika pruža Isusu rubac

 

Iz knjige proroka Izaije (Iz 53,2-3)

Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe. odvrgnut.

 

Iz Knjige Psalama(Ps 27,8-9)

Moje mi srce govori: „Traći lice njegovo!“ Da, lice tvoje, Gospodine, ja tražim. Ne skrivaj lica svoga od mene. Ne odbij u gnjevu slugu svoga! Ti, Pomoći moja, nemoj me odbaciti! I ne ostavi me, Bože, Spasitelju moj!

MEDITACIJA
„Lice tvoje, Gospodine, ja tražim. Ne skrivaj lica svoga od mene“ (Ps 27,8-9). Veronika - Berenika, u grčkoj tradiciji – utjelovljuje onaj vez želje starozavjetnih pobožnika sa svim vjernicima da vide lice Božje. Ona, na Isusovu Križnome putu, vrši samo čin ženske dobrote: pruža Isusu rubac. Ne da se zaraziti grubošću vojnika niti ukočiti strahom učenika. Ona je slika dobre žene koja u tjeskobi i tami srdaca čuva hrabrost dobrote i ne dopušta da joj se srce zamrači. „Blago čistima srcem, ono će Boga gledati“ (Mt 5,8). U početku Veronika vidi samo izmučeno i ispaćeno lice. Ali taj čin ljubavi utiskuje u njezino srce pravu Isusovu sliku: u Licu čovjeka, izranjenu i okrvavljenu, vidi Lice Božje i njegovu dobrotu koja nas prati i u najdubljoj boli. Samo srcem možemo vidjeti Isusa. Samo nam ljubav otvara oči i čisti nas. Sam nam ljubav daje prepoznati Boga koji je sama ljubav.

MOLITVA
Gospodine, daruj nam nemir srca što traži lice tvoje. zaštiti nas od zamračenja srca koje vidi samo površinu. Podari nam prostodušnost i čistoću da te prepoznamo u svijetu. Kada nismo sposobni za velike stvari, daruj nam hrabrost ponizne dobrote. Utisni svoje lice u naša srca da te možemo susresti i svijetu pokazati tvoj lik.

 


07_postaja

SEDMA POSTAJA

Isus pada drugi put pod križem

 

Iz Knjige Tužaljki( Tuž 3,1-2.9.16)

Ja sam čovjek što upozna bijedu pod šibom gnjeva njegova. Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti. Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrčio putove moje.

Puštao me da zube kršim kamen grizući, zakapao me u pepeo.

MEDITACIJA
Predaja o trostruku Isusovu padu pod teretom križa priziva Adamov pad – naše palo čovještvo i otajstvo Isusova dioništva na našemu palom čovještvu. Ljudski pad u povijesti poprima uvijek nove oblike. U svojoj Prvoj poslanici sveti Ivan govori o trostruku ljudskome padu: požudi tijela, požudi očiju i oholosti života. Tako on, pred neredima svojega vremena, sa svim pretjeranostima i nastranostima, tumači pad čovjeka i čovječanstva. Možemo, međutim, razmišljati i o novijoj povijesti kako je kršćanski svijet, odvojivši se od vjere, napustio Gospodina: velike ideologije, kao omalovažavanje čovjeka koji ne vjeruje više ni u što i koji se jednostavno prepušta, stvorile su novo poganstvo, još gore poganstvo koje, želeći ukloniti Boga, završava uklanjanjem čovjeka. I tako čovjek leži u prahu. Gospodin, noseći ovaj teret, pada i pada, da bi došao k nama; gleda nas kako bi nam probudio srce; pada da bi nas podigao.

MOLITVA
Gospodine Isuse Kriste, koji si ponio naš teret i nastavljaš ga nositi. Pod našim teretom padaš. Ali, jer se sami ne možemo podići iz praha, ti nas podigni. Oslobodi nas od moći požude. Namjesto srca kamenoga daruj nam srce od mesa, sposobno vidjeti. Slomi moć ideologija da ljudi upoznaju kako su skrojene od laži. Ne dopusti da zid materijalizma postane nepremostiv. Daj da progledamo. Učini nas trijeznima i pozornima da se možemo oprijeti silama zla i da možemo poduprijeti bližnje i pomoći im u nutarnjim i vanjskim potrebama. Podigni nas da možemo podizati druge. Daruj nam nadu usred ove tame da postanemo donositelji nade za svijet.

Oče naš...

 


 

OSMA POSTAJA08_postaja

Isus tješi jeruzalemske žene

 

Iz Evanđelja po Luki (Lk 23,28-31)

Isus se okrenu prema njima pa im reče: „Kćeri jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. Jer evo idu dani kad će se govoriti: Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše. Tad će početi govoriti gorama: Padnite na nas! i bregovima: Pokrijte nas! Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?“

MEDITACIJA

Slušati Isusa dok opominje jeruzalemske žene koje ga slijede i oplakuju navodi nas na razmišljanje. Kako ga razumjeti? Nije li to opomena upravljena samo osjećajnoj pobožnosti koja ne vodi obraćenju i življenoj vjeri? Ne koristi riječima i osjećajima oplakivati patnje ovoga svijeta, nastavljajući živjeti kao prije. Zbog toga nas Gospodin upozorava na opasnost u kojoj se nalazimo. Ukazuje nam na težinu grijeha i ozbiljnost suda. Nismo li, možda unatoč svim riječima osude zloće i patnje nedužnih, previše skloni banalizirati otajstvo zla? Ne uzimamo li, možda, od slike Boga i Isusa, samo slatku i prijaznu stranu, mirno brišući sud? Ma kako Bog može praviti dramu od naše slabosti? – mislimo! Pa samo smo ljudi! Ipak, gledajući patnje Sina uočavamo svu ozbiljnost grijeha, vidimo kako mora biti nadoknađen sve do kraja da bi bio nadiđen. Ne može se i dalje banalizirati zlo pred likom trpećega Gospodina. Inama on veli: Ne plačite nada mnom, nego nad sobom... jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?

MOLITVA
Gospodine, ženama koje su te oplakivale govorio si o pokori, o danu Suda, kada ćemo se naći pred tvojim licem, pred licem Suca svijeta. Pozivaš nas da se prestanemo umirivati banalizirajući zlo kako bismo mogli nastaviti istim životom. Ukazuješ nam na ozbiljnost vlastite odgovornosti, na opasnost da se u dan Suda ne nađemo krivi i neplodni. Daj da se ne zadovoljimo samo hodom uza te nudeći ti tek riječi sućuti. Obrati nas i daruj nam novi život, ne dopusti da, na koncu, ostanemo suho drvo, nego da postanemo žive mladice na tebi, pravome trsu, i da donesemo plod za život vječni (usp. Iv 15,1-10).

Oče naš...

 


09_postajaDEVETA POSTAJA

Isus pada treći put pod križem

 

Iz Knjige Tužaljki (Tuž 3,27-32)

Dobro je čovjeku da nosi jaram za svoje mladosti. Neka sjedi u samoći i šuti, jer mu On to nametnu; neka usne priljubi uz prašinu, možda još ima nade! neka pruži obraz onome koji ga bije, neka se zasiti porugom. Jer Gospodin ne odbacuje nikoga zauvijek; jer ako i rastuži, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi.

MEDITACIJA
Što nam govori Isusov treći pad pod težinom križa? Možda nas navodi na misao o općemu padu čovjeka, o udaljavanju mnogih od Krista, o skretanju u svjetovnost bez Boga. Zar ne moramo misliti i o tome koliko Krist mora trpjeti u samoj Crkvi? Koliko li se puta pogrđuje sveti sakrament njegove prisutnosti ispraznošću i zloćom srca! Koliko puta slavimo mi sami , i ne vodeći računa o njemu! Koliko puta njegova Riječ biva iskrivljena i zloporabljena! Koliko li je malovjerja u tolikim teorijama, koliko li je ispraznih riječi! Koliko li je prljavštine u Crkvi, i to baš među onima koji bi, u svećeništvu, trebali potpuno pripadati njemu! Koliko oholosti, koliko samodostatnosti! Kako malo poštovanja prema sakramentu pomirenja u kojemu nas on čeka da nas podigne iz naših padova! Sve je to prisutno u njegovoj muci! Izdaja učenika, nedostojno primanje njegova Tijela i Krvi sigurno je najveća Otkupiteljeva bol koja mu probija srce. Ne preostaje nam drugo doli, iz dna duše, zavapiti: Kyrie, eleison – Gospodine, spasi nas (usp. Mt 8,25).

MOLITVA
Gospodine, tvoja Crkva često izgleda kao lađa koja se topi, pušta vodu na sve strane. I na tvojoj njivi vidimo više kukolja nego žita. Plaši nas tako uprljano lice i odjeća tvoje Crkve. Ali, mi je sami prljamo. Mi te izdajemo, nakon svih velikih riječi i naših velikih gesta. Smiluj se svojoj Crkvi: i u njoj Adam nanovo pada. Svojim pasom i tebe vučemo na tlo, a Sotona se smije misleći da ovoga puta više ne ćeš ustati, da ćeš, oboren na tlo u padu svoje Crkve, ostati poražen na zemlji. Ti ćeš, ipak, ustati! Ustao si, uskrsnuo i možeš podići i nas. Spasi i posveti svoju Crkvu. Sve nas spasi i posveti!

Oče naš...

 


DESETA POSTAJA

10_postaja

Isusa svlače

 

Iz Evanđelja po Mateju (Mt 27, 33-36)

I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto, dadoše mu piti vino sa žući pomiješano. I kad okusi, ne htjede piti. A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku. I sjedeći ondje, čuvahu ga.

 

MEDITACIJA
Isus je svučen. Odjeća ukazuje na čovjekovo mjesto u zajednici, na društveni položaj, čini da je netko. Javno ga svući znači da Isus više nije nitko, da je odbačen, prezren od svih. Trenutak svlačenja podsjeća nas i na izgon iz raja: Božji sjaj u čovjeku izblijedio i sada je tu izložen, ogoljen, postiđen. Isus, na taj način, još jednom preuzima situaciju paloga čovjeka. Svučeni Isus podsjeća nas da smo svi izgubili „Pravu odjeću“, to jest sjaj Božji. Vojnici se pod križem kockaju za jadno imanje, za njegovu odjeću. Evanđelisti o tome pripovijedaju riječima iz Psalma 22,19 govoreći ono što će Isus reći učenicima na putu u Emaus: sve se dogodilo „po Pismima“. Ništa ovdje nije slučajno, sve što se zbiva sadržano je u riječi Božjoj i poduprto njegovim božanskim naumom. Gospodin kuša sve vrste i stupnjeve ljudske izgubljenosti i svaki je stupanje njihove gorčine jedan korak otkupljenja: upravo tako donosi kući izgubljenu ovcu. Sjetimo se kako Ivan kaže da je predmet kockanja bila Isusova haljina, „otkana u komadu odozgo do dolje“ (Iv 19,23). Možemo tu prepoznati upućivanje na haljinu velikoga svećenika, „otkanu od komada“, bez šivanja (F1 J a III 161). On, Razapeti, doista je pravi veliki svećenik.

MOLITVA
Gospodine Isuse, svučen su ti haljine, pogrđena čast, izbačen si iz društva. Preuzeo si Adamovo beščašće da bi ga ozdravio. Preuzeo si patnje i potrebe siromaha, isključenih iz svijeta. I baš tako ispunjaš proročku riječ. Baš tako daješ značenje onomu što je beznačajno. Baš time nas upućuješ kako tvoj Otac drži u svojoj ruci tebe, nas i sav svijet. Podari nam duboko poštovanje prema čovjeku u svim razdobljima njegova postojanja i svim situacijama u kojima ga susrećemo. Odjeni nas u svjetlo svoje milosti.

Oče naš...

 


 

11_postajaJEDANAESTA POSTAJA

Isusa pribijaju na križ

Iz Evanđelja po Mateju (Mt 27,37-42)

I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: „OVO JE Isus, kralj židovski.“ Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva. A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: „Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa!“ Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu: „Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Neka sada siše s križa pa ćemo povjerovati u nj!“

MEDITACIJA
Isus je pribijen na križ. Torinsko platno nam pruža sliku nevjerojatne okrutnosti raspinjanja. Isus ne pije piće koje će ga omamiti: svjesno preuzima na se boj raspinjana. Čitavo mu je tijelo izmučeno, obistinile su se riječi Psalma: „Ja sam crv, a ne čovjek, ruglo ljudima, narodu prezir“ (Ps 22,7). „Onaj od koga svatko lice svoje otklanja, prezren bijaše… pa ipak on je naše bolesti ponio, naše boli na se uzeo“ (Iz 53,3sl)..Zaustavimo se pred ovom slikom boli, pred patničkim Sinom Božjim. Pogledajmo u njega u trenutcima preuzetnosti i ugode tako da naučimo poštovati granice i prepoznati površnost svih dobara koja su samo materijalna. Pogledajmo u njega u dane nesreće i tjeskobe da bismo prepoznali kako smo baš tada blizu Bogu. Pokušajmo prepoznati njegovo lice u onima koje smo skloni prezirati. Pred osušenim Gospodinom, koji ne ćeli uporabiti svoju moć da siđe s križa, nego baš podnosi patnju križa sve do kraja, može se pomoliti još jedna miso.Ignacije Antiohijski, i sam okovan poradi svoje vjere u Gospodina, hvali kršćane iz Smirne radi njihove čvrste vjere: kaže da su, slikovito govoreći, tijelom i krvlju prikovani na križ Gospodina Isusa Krista (1,1). Dopustimo se prikovati s njim, ne popuštajući napasti da se odvojimo od njega ili porugama kojim će nas na to htjeti navesti.

MOLITVA
Gospodine Isuse Kriste, dopustio si da te prikuju na križ, prihvativši strašnu okrutnost ove boli, razaranje tijela i njegova dostojanstva. Dopustio si da te prikuju i trpio si bez bijega i kompromisa. Pomozi da ne bježimo pred onim što smo pozvani ostvariti. Pomozi da čvrsto prionemo uza te. Pomozi nam da razobličimo onu krivu slobodu koja nas hoće udaljiti od tebe. Pomozi nam da prihvatimo tvoju „privezanu“ slobodu i da u čvrstoj povezanosti s tobom pronađemo istinsku slobodu.

Oče naš…

 


 

DVANAESTA POSTAJA12_postaja

Isus umire na križu

Iz Evanđelja po Ivanu( Iv 19,19-20)

A napisa Pilat i natpis te ga postavi na križ.
Bilo je napisano: „Isus Nazarečanin, kralj židovski.“ Taj su natpis čitali mnogi Židovi jer mjesto gdje je Isus bio raspet bijaše blizu grada, a bilo je napisano hebrejski, latinski i grčki.

Iz Evanđelja po Mateju (Mt 27,45-50,54)

Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji – do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: „Eli, Eli, lema sabahtani?“ To će reći: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: „Ovaj zove Iliju.“ I odmah pritrča jedan od njih, uz spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti. A ostali rekoše: „Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.“ A Isus opet povika iza glasa i spusti duh.

A satnik i oni koji su s njim čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: „Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj.“

MEDITACIJA
Na Isusovu križu ondašnjim svjetskim jezicima, grčkim i latinskim, te jezikom izabranoga naroda, hebrejskim, napisano je da je ovaj: Kralj Židova, Sin obećan Davidu. Pilat, nepravedni sudac, postao je prorokom protiv svoje volje. Pred svjetskom javnošću proglašeno je Isusovo kraljevanje. Sam Isus nije prihvatio naslov Pomazanika (Mesije) ukoliko bi prizivao krivu ljudsku ideju vlasti i izbavljenja. Ali sada taj naslov može biti javno napisan nad Raspetim. On je doista kralj svijeta. Sada je uistinu „uzdignut“. U svojemu je poniženju uzvišen. Sada se posve ostvarilo poslanje ljubavi, ostvarilo se sebedarje, i baš tako sada je on očitovanje pravoga Boga, Boga koji je ljubav. Sada znamo tko je Bog! Sada znamo što je pravo kraljevanje. Isus moli Psalam 22 koji započinje riječima: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ (Ps 22,2). Na sebe prima cijeli patnički Izrael, sve trpeće čovječanstvo, dramu Božje skrivenosti, te čini da se Bog očituje baš tamo gdje izgleda da je posvema pobijeđen i odsutan. Isusov križ je kozmički događaj. Svijet upada u tamu kada Sin Božji umire. Zemlja se trese. Uz križ se rađa Crkva pogana. Rimski stotnik priznaje, shvaća da je Isus Sin Božji. On s križa pobjeđuje, uvijek nanovo.

MOLITVA
Gospodine Isuse Kriste, u času tvoje smrti Sunce je pomrčalo. Ti si vazda nanovo raspet na križ. I u ovome času povijesti proživljavamo zamračenje Boga. Po bezmjernoj patnji i ljudskoj zloći lice Božje, tvoje lice, izgleda zatamnjeno, neprepoznatljivo. Ali, baš si se na križu dao prepoznati. Upravo jer si onaj koji trpi i ljubi, podignut si. I odatle si pobijedio. Pomozi nam prepoznati, u ovomu času tame i pomutnje, tvoje lice. Pomozi nam da ti vjerujemo i da te slijedimo u času tame i nevolje. Pokaži se i sada ovomu svijetu. Učini da se tvoje spasenje pokaže!

Oče naš…

 


13_postajaTRINAESTA POSTAJA

Isusa skidaju križa

Iz Evanđelja po Mateju (Mt 27,54-55)

A satnik i oni koji su njime čuvali Isusa vidje­še potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: »Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj.« A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu.

MEDITACIJA
Isus je umro, srce mu je probodeno ko­pljem rimskoga vojnika i potekle su krv i voda: otajstvena slika rijeke sakramenata, krštenja i euharistije, po kojima se, snagom Gospodino­va probodena srca, uvijek nanovo rađa Crkva. Nisu mu polomljene noge, kao drugoj dvojici raspetih; tako se on očituje kao pravi vazmeni jaganjac, kojemu ne smije biti slomljena ni jed­na kost (Izl 12,46). Sada, kada je sve dovršeno, vidi se da, unatoč pomutnji srdaca, unatoč snazi mržnje i kukavičluku, nije ostao sam. Vjerni su tu. Pod križem je Marija, njegova Majka, sestra njegove Majke, Marija, Marija iz Magdale i ljubljeni učenik. Dolazi čak i boga­taš, Josip iz Arimateje: bogataš koji nalazi na­čin na koji će proći kroz iglene uši, jer ga je Bog obdario milošću. Pokapa Isusa u svoj netaknu­ti grob, u vrtu: tamo gdje je Isus pokopan gro­blje se preobražava u vrt, u vrt iz kojega je istjeran Adam kada se odvojio od punine živo­ta, od svojega Stvoritelja. Grob u vrtu nam jav­lja kako vlast smrti dolazi kraju. Dolazi i član Velikoga vijeća, Nikodem, kojemu je Isus navi­jestio preporođenje iz vode i Duha. I u Veliko­me vijeću, koje ga je osudilo na smrt, ima net­ko tko vjeruje, tko poznaje i prepoznaje Isusa nakon smrti. Nad časom teške tuge, velika za­mračenja i očaja, sja otajstveno svjetlo nade. Skriveni Bog ipak ostaje živi i blizi Bog. Umrli Gospodin ipak ostaje Gospodin i naš Spasitelj, i u noći smrti. Crkva Isusa Krista, njegova nova obitelj, počinje se oblikovati.

MOLITVA
Gospodine, sišao si u tamu smrti. Ali, tvoje su tijelo primile dobre ruke i povile ga u čisto platno (Mt 27,59). Vjera nije posve mrtva, sunce nije posve zašlo. Koliko se puta čini da spavaš! Kako se je lako nama ljudima udaljiti i reći: Bog je mrtav. Pomozi nam da u časovima tame prepoznamo da si tu. Ne ostavi nas same kada gubimo duh. Pomozi nam da te ne ostavimo sama. Daruj nam vjernost koja traje u izgubljenosti i ljubav koja te grli u najpotrebnijemu času, poput tvoje Majke, koja te ponovno prima u svoje krilo. Pomozi nam, pomozi bogatima i siromašnima, jednostavnima i učenima, da te ugledaju i preko svojih strahova i predrasuda, da ti ponudimo naše sposobnosti, naše srce, naše vrijeme, pripravljajući tako vrt u kojemu se može zbiti uskrsnuće.

Svi: Oče naš...

 


ČETRNAESTA POSTAJA14_postaja

Isusa polažu u grob

P. Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te. 
N. Jer si po svojemu svetom križu otkupio svijet.

Svi:

Oče naš, koji jesi na nebesima

 

Iz Evanđelja po Mateju (Mt 27,59-61)
Josip uze tijelo, povi ga u čisto platno i položi u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otiđe. A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su nasuprot grobu.

MEDITACIJA
Isus, obeščašćen i pogrđen, položen je, sa svom čašću, u novi grob. Nikodem donosi stotinu libara smjese smirne i aloja koja širi skupocjen miris. Sada se očituje, u daru Sina, kao nekoć kod pomazanja u Betaniji, preobilje koje podsjeća na obilatu ljubav Božju, na »bezmjernost« njegove ljubavi. Bog preobilno daruje sama sebe. Ako je Božja mjera preobilna, ni nama ne bi trebalo ništa biti previše za Boga. To je ono što nas Isus uči u govoru na gori (usp. Mt 5,20). Treba se sjetiti i riječi svetoga Pavla o Bogu koji »širi po nama na svakome mjestu miris spoznanja Kristova. Da, Kristov smo miomiris« (2 Kor 2,14s1.). U gnjileži ideologija naša vjera treba biti nov miris koji vodi na staze života. U trenutku skidanja s križa počinje se ostvarivati Isusova riječ: »Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod« (Iv 12,24). Isus je zrno koje umire. Iz umrloga pšeničnog zrna započinje umnažanje kruha koje traje sve do konca svijeta: on je kruh života, sposoban u preobilnoj mjeri utažiti glad čitava čovječanstva i podariti mu živodajnu hranu: vječnu Božju Riječ, koja je postala tijelom i kruhom, za nas, po križu i uskrsnuću. U Isusovu polaganju u grob odsjeva otajstvo euharistije.

MOLITVA
Gospodine Isuse Kriste, polaganjem u grob svojom si učinio smrt pšeničnoga zrna, postao si umrlo zrno koje rađa plod tijekom svih vremena, sve do vječnosti. Iz groba odsjeva u sva vremena obećanje pšeničnoga zrna, od kojega dolazi prava mana, kruh života u kojemu nam se ti sam daruješ. Vječna Riječ, utjelovljenjem i smrću, postala je bliska Riječ: stavljaš se u naše ruke i naša srca da bi Riječ rasla i donijela plod. Daruješ nam se smrću zrna kako bismo smogli hrabrosti da nađemo život trošeći ga, da se i mi povjerimo obećanju pšeničnoga zrna. Po­mozi da sve više ljubimo i štujemo tvoje euha­ristijsko otajstvo - da zaista živimo od tebe, Kruha života. Pomozi da postanemo tvoj »miomiris«, da u ovomu svijetu učinimo dohvatljivima tragove tvojega života. Kao što se pšenično zrno uzdiže sa zemlje kao vlat i klas, tako ni ti nisi mogao ostati u grobu: grob je prazan jer te on - Otac - nije »ostavio Podzemlju, niti dao da tijelo tvoje truleži ugleda« (Dj 2,31; Ps 16,10 LXX). Ne, ti nisi vidio truleži. Uskrsnuo si i otvorio prostor preobraženome tijelu u Božjemu srcu. Učini nas radosnima u ovoj nadi da je možemo veselo pronositi svije­tom i učini nas svjedocima svojega uskrsnuća.

Svi:

Oče naš, koji jesi na nebesima...

 

 

 

 

Facebook likebox