"Tko hoće ućiniti nešto izvanredno,

ne smije misliti da je to nemoguće.

                                                                                                                                                                  o. Teodozije

MEĐUNARODNO HODOČAŠĆE OSOBA S INVALIDITETOM U MEĐUGORJE

I ove godine hodočastili smo našoj Majci, Kraljici mira, s osobama s invaliditetom koji se sada okupljaju u Terapijskoj radionici sv. Josipa u Domu duhovne pomoći u Đakovu. Točno prije 20 g., 1998.g. hodočastili smo prvi put. Božjom providnošću nastavili smo hodočastiti skoro svake godine, dok 2012. nismo doživjeli radost Prvog međunarodnog hodočašća. Sada je već 7 međunarodni susret koji nam Paula Tomić ovako opisuje:

„Župnom svetom misom u nedjelju 17. 06. 2018. u 11 sati završilo je u pjesmi, zajedništvu i molitvi, ali i s pokojom suzom ganuća, 7. Međunarodno hodočašće za osobe s invaliditetom. Fra Marinko je u svojoj zahvali spomenuo kako osobe s teškoćama i invaliditetom imaju taj dar da u ljudima probude i istisnu na vidjelo svu skrivenu dobrotu koju nose u sebi. I upravo se to ovih dana u Međugorju događalo. Puno dobrote vidjelo se na svakom koraku. Od besplatnog smještaja koji su za oko 1700 sudionika omogućili župljani Međugorja, od nekih restorana koji su ugošćivali župne volontere, pa do prekrasnog odaziva članova zajednice Cenacolo, lovačkih društava Golub i Orao iz Čitluka, HGSS-a Čitluk, Marijinih ruku, Taxi službe koji su na nosiljkama ili na leđima prenijeli velik broj nepokretnih osoba, te darežljive zakuske koju su tako lijepo i toplo za sve sudionike priredili trećoredci Čitluka, Gradnića i Blatnice, te nastavnici i roditelji OŠ. Bijakovići. Podrška i želja za suradnjom osjećala se u svim segmentima organizacije: od župnog ureda, ureda informacija, radio Mira, fotografske službe, tehničara župe i dvorane, prevoditelja… uistinu svatko tko je ikako mogao, svesrdno je pomogao.

Osjetili su to i svi prisutni hodočasnici koji su se teška srca vraćali kućama. Puno djece s poteškoćama govorilo je kako im je ovdje tako lijepo da ne žele ići kući. A isto tako i puno nas odraslih.

Svako misno slavlje bila je jedna oda malenosti, jedno prisjećanje na značenje evanđeoskog pominjanja Blaženstava u kojima su zbilja blaženi oni maleni i čista srca koji će Boga gledati. Taj naš Bog ovih dana vidio se tako jasno u osobama s teškoćama, njihovoj žrtvi i žrtvi ljudi koji su se o njima brinuli – njihovi roditelji i volonteri. Svaki dan je bio jedna oda zajedništva jer se ništa nije moglo organizirati i voditi bez suradnje. Zajedništvo je bilo u organizacijskim timu Hodočašća, u suradnji svećenika koji su predmolili svete Mise (fra Marinko, fra Dario Dodig, fra Petar Ljubičić i fra Zvonko Benković), u Udrugama koje su predmolile programe (Zajednica Vjera i svijetlo, udruga Susret, Udruga Ruah, Udruge iz Splita…), u zborovima koji su animirali svete mise (tamburaški orkestar iz Šurmanaca, zbor Vjere i svijetla, Golubići mira), baš kao da je Gospa dala svakome prisutnom priliku da svojim služenjem umetne svoj kamenčić u prekrasan mozaik Božje ljubavi koji Gospa stvara ovdje u njezinom i našem Međugorju.“

София plus.google.com/102831918332158008841 EMSIEN-3