"Križ neka ti bude prva i najdraža slika."
                                                                                                                                                                 o. Teodozije Florentini

DUHOVNE VJEŽBE ZA MAJKE S DJECOM I ZA OBITELJI - 2019.

U jeku inicijative „Hoda za život“ i molitvene devetnice „Hrvatska moli za život!“,  odvijale su se od 24. do 26. svibnja 2019. godine duhovne vježbe za majke s djecom i za obitelji, u skrovitosti samostanske kuće „Betanija“ Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu, u organizaciji Doma duhovne pomoći. Oko 40 djece (od 7 mjeseci do 12 godina), zajedno sa svojim majkama ili s cijelom obitelji (18 majki i 4 oca) došli su iz raznih krajeva: Osijeka, Požege, Pleternice, Dugoga Sela, Nove Gradiške, Gradišta, Gundinaca i Đakova. Kuća je bila maksimalno ispunjena.  Za dobro funkcioniranje tako velikoga skupa brinula se s. Marija Klara Klarić, koja je sa svojim volonterkama pripremala ukusnu domaću hranu, kao i mnoga „iznenađenja“ za djecu.

Majke i očevi mogli su se nesmetano posvetiti sebi i sudjelovati u duhovnom programu, koji je za njih vodila s. Paskala Križan. Tu su, uz vrlo živa i praktična predavanja, bila i euharistijska klanjanja, molitva Božanskoga časoslova, Lectio divina, ispovijed i svakodnevna misna slavlja. Ona su bila zajednička s djecom i zbog toga popraćena prikladnim pjesmama s gestama. Na misama je, uz pratnju gitara, sudjelovao mali zbor animatorica, pod vodstvom Klaudije Lukić.

Djeca su bila povjerena vodstvu Kristine Ralbovsky, članice Ordo virginum, i vlč. Dominiku Ralbovsky, salezijancima suradnicima, koji su zajedno s 10 animatorica organizirali bogat duhovno-kreativni i rekreativni program za djecu. Vlč. Dominik uvijek obraduje djecu pripravljajući šećernu vunu i kokice, a osobito ih osvoji „mađioničarskim“ trikovima u duhu don Bosca. U duhovni program bilo je uključeno slavljenje blagdana Marije Pomoćnice kršćana, koja se osobito časti u salezijanskoj obitelji, upoznavanje lika don Bosca, prijatelja djece i mladih, a zorno je obrađena povezanost euharistijskoga i obiteljskoga stola, sa željom da se obiteljskomu stolu vrati dostojanstvo kućnoga svetišta. Uz kreativne radionice, prilagođene i najmanjoj djeci, organizirani su i plesovi, igre bez granice, posjet samostanu, hodočašće Gospi na ljetnoj terasi i poklon u kapeli Centra Amadea, koja je svakog 25. u mjesecu cijeli dan otvorena za klanjanje u velikoj devetnici molitve za život. Posjet „Betaniji“ bio je vezan uz iznenađenje: nakon obavljena zadatka – pronalaženja živoga zeca – nagrada su bile palačinke, koje djecu uvijek vrlo obraduju.  

U nedjelju, na završnom euharistijskom slavlju, sudjelovala je i provincijalna poglavarica Milosrdnih sestara sv. Križa, s. Valerija Široki, sa svojim savjetnicima, izražavajući tako podršku ovomu radu sestara za naše obitelji. Prije toga djeca su odigrala igrokaz „San don Bosca“, a s. Marija Karla, u ime animatora, podijelila je iskustvo rada i brige za djecu. Na sv. misi, u prikaznoj povorci, djeca su prinijela svoje radove, izrađivane tih dana, a nakon misnoga slavlja otplesala su jedan ples zajedno s roditeljima, što je izazvalo veliko oduševljenje svih okupljenih.

Ova duhovna ponuda majkama i očevima s djecom doživljena je kao veliko obogaćenje i oduševljenje. Budući da se za djecu sudjelovanje ne plaća, mogli su doći i majke i očevi koji imaju više djece. Ovaj put bilo je puno mladih majki i posve male djece, mlađih od dvije godine.

U osvrtu na duhovne vježbe mnoge su sudionice posvjedočile da, otkako su majke, prvi put su mogle sebi ovako nešto priuštiti. Druge su naglasile kako je bilo veliko olakšanje znati da je dijete u sigurnim rukama i da će dobiti duhovne sadržaje, kojih tako malo ima u okolini u kojoj se nalaze. Mnogo govori i činjenica da su se svi željeli već sada predbilježiti za idući termin, da si osiguraju mjesto. 

Na kraju pripada velika hvala Bogu, nositelju „projekta“ Božje providnosti. Naime, ovaj je pothvat s Božjom pomoći ostvaren uz minimalnu financijsku naknadu od roditelja, jer su i samostan i svi koji su na bilo koji način sudjelovali u izvođenju programa darovali  prostore, vrijeme i rad besplatno. Božja nas providnost ne ostavlja, a ne će sigurno ni u buduće, jer se jako povećava broj obitelji koji traže ovakve duhovne ponude.

 

Evo izvještaja jedne od animatorica:

Dok su majke bile na duhovnim vježbama, vlč. Dominik i sestra Kristina Ralbovski, skupa s nama, animatorima, preuzeli su brigu o djeci. Djeca su tijekom tri dana naučila nešto više o Isusu i Mariji, a također i o don Boscu koji je utemeljitelj salezijanske Družbe i svetac. Svaki animator imao je ulogu naučiti dijete kako da se uklopi i sprijatelji s djecom koju ne poznaje i da ih zabavlja na raznovrsne načine. Program je bio složen tako da djeci u jednom danu ne bude sve isto. Prvi dan bilo je upoznavanje i podjela djece animatorima. Drugoga dana bile su radionice i igre bez granica. Djeca su na radionicama izrađivala predmete koji imaju dekorativnu vrijednost i koji čuvaju uspomene i daju dobar osjećaj. Na svakoj pauzi djeca su plesala plesove, igrala se, a poslije su opet, skupa s nama, animatorima, pratila program. Treći dan bio je oproštajni dan. Tu smo svi skupa s djecom plesali plesove i djeca su pokazivala roditeljima što su izradila za ova tri dana i također, što su novo naučila. Sva tri dana bile su svete mise koje je predvodio vlč. Dominik. Na misi su svirali animatori, pjesme koje su djeca naučila. Na kraju, kada su animatori predali djecu roditeljima, imali su posljednji osvrt i osvrt na rad. Utisci su bili pozitivni jer su djeca bila poslušna i nije bilo nesuglasica. Svaki animator bio je zadovoljan jer smo svi skupa učili i igrali se. Volim raditi kao animator jer me djeca ispunjavaju, čine sretnom i što im mogu pomoći. Biti animator jest nešto najljepše jer, gdje su djeca, tamo je radost, zabava i igra. (K. L.)

s. Rastislava Ralbovsky

Facebook likebox