"Križa se ne bojim, želim samo dovršiti trku

i da milost ne napusti moju slabost."
                                                                                                                                                                 o. Teodozije Florentini

PREMINULA S. KARMEN KOPASIĆ

Sestra KARMEN, Ana KOPASIĆ

Rođena:      13. srpnja 1932.

Prvi zavjeti: 12. svibnja 1955.

Umrla:        17. listopada 2019.

U mjesecu listopadu, kada na poseban način štujemo Kraljicu Svete Krunice, našu Nebesku Majku, te se svakim zrncem sve više penjemo i približavamo nebeskoj Domovini, Gospodin je, u četvrtak 17. listopada, u 3,40 sati, pozvao k sebi svoju vjernu službenicu, našu dragu sestru Karmen.

Rođena je 13. srpnja 1932. godine u Donjem Vidovcu, Međimurje, u kršćanskoj obitelji Đure Kopasića i majke Ane rođ. Zvonar. Na krštenju dobila je ime Ana. Roditelji su od Boga primili desetero djece, šest kćeri i četiri sina. Kada je Ana imala pet godina, obitelj se preselila u Slavoniju, u selo Tenjski Antunovac kod Osijeka. U Tenjskom Antunovcu pohađala je Ana osnovnu školu. Bila je dobra i marljiva učenica. Prvu sv. Pričest primila je u drugom razredu, a u šesnaestoj godini i svetu Potvrdu. Završivši osnovnu školu, u roditeljskom domu obavljala je sve domaćinske poslove. S petnaest godina zaposlila se u tvornici trikotaže u Osijeku. Tu je naučila plesti na stroju za pletenje. Nedugo poslije toga i roditelji su se preselili u Osijek tako da je Ana opet živjela sa svojom obitelji.

Od mladosti odgajana je u kršćanskom duhu. U kući se svaki dan zajednički glasno molilo svetu krunicu, a često su se čitala pobožna i poučna štiva. Sve je ovo doprinosilo i Aninoj osobnoj izgradnji, njezinu odgoju za ljubav prema Bogu. U Osijeku često je išla na svetu misu u Tvrđu, gdje su djelovale naše sestre. Ona ih je rado promatrala. Pratila je njihovo vladanje u crkvi, na ulici i posvuda. Promatrajući njih, i ona je poželjela postati časna sestra. Započela je u crkvi pjevati. Koristila je svaku priliku da bude u blizinu časnih sestara. Godine 1945. njezina starija sestra, sada pokojna sestra Olga, ušla je u đakovački samostan. Ana ju je često pohađala i zapazila kako je uvijek vesela i sretna. I sama je shvatila da pravo veselje i sreću može pronaći jedino u Bogu. Čvrsto je odlučila da će i ona poći u samostan. To je i ostvarila u osamnaestoj godini života, kad se pridružila zajednici Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu. Iz ove obitelji izraslo je još jedno redovničko zvanje: uz s. Olgu i s. Asumpta – Družbe Marijinih sestara.

Kao kandidatica Ana je završila domaćinsku školu. Nakon tri godine započela je bližu formaciju u postulatu. Na početku novicijata dobila je redovničko ime sestra Karmen. Nakon Prvih sv. zavjeta, 1955. godine, prvo joj je radno mjesto bilo u Ilači. Godinu dana radila je u kuhinji, zatim je u Slavonskom Brodu tri godine obavljala kućne poslove i šivala jorgane. Pošla je zatim u Vinkovce i četiri je godine bila u župnoj crkvisakristanka. Tih je godina na župama, gdje je trebalo voditi crkveno pjevanje, bila velika potreba za organisticama. Budući da je Gospodin sestru Karmen obdario lijepim glasom i izvrsnim sluhom, započela je kod sestre Klementine Franc izobrazbu u sviranju harmonija. Kasnije je tu izobrazbu nastavila  u samostanu u Đakovu. Nakon primljene poduke u sviranju i za vođenje crkvenoga zbora, sestra Karmen po raznim je župama tijekom punih 25 godina vršila dužnost organistice. U ulozi voditeljice crkvenoga pjevanja od 1964. godine pa do 2011. godine prošla je mnoge župe: Suhopolje, Prizren na Kosovu, Vinkovci/Franjevački samostan, Čepin, Rijeka/Sušak, Rijeka/Kozala, Lipik, Krapina/Franjevački samostan, kasnije i Župa. U Zagrebu, na Vrhovcu, u samostanskoj kapeli, djelovala je u više navrata. S Vrhovca je 1992. godine pošla u Krapinu. Stanovala je u našoj kući. Pet godina vodila je crkveno pjevanje u Franjevačkom samostanu, a nakon toga šest je godina svirala u župnoj crkvi. Zatim se ponovo vraća u Zagreb gdje je tri godine svirala u samostanskoj kapeli na Vrhovcu, a uz to je pomagala i u glačaonici rublja. Put ju je dalje vodio u Vinkovce, u župnu crkvu, gdje je godinu dana vodila brigu za crkveno pjevanje. Godine 2001. dolazi u Đakovo. U provincijalnoj kući tri godine vrši službu sakristanke u samostanskoj crkvi Presv. Srca Isusova. Zatim je u Provincijalnoj kući preuzela službu vratarice, koju je savjesno obavljala punih osam godina. Uz dužnost vratarice, rado je nedjeljom odlazila svirati u Vladislavce. Od 2011. godine obavljala je dužnost u sestarskoj blagovaonici godinu dana. Iako je bila oštećena zdravlja, nije izgubila volju za pjevanje i za glazbu. Odlazila je svirati u Gorjane i u Tomašance. Kada joj se zdravstveno stanje znatno pogoršalo, prešla je, 2016. godine, na bolesničko odjeljenje, u Dom sv. Josipa u Đakovu.

Tijekom posljednjih godina svojega zemaljskog života, zbog bolesti, puno je trpjela. Nije više mogla vršiti orguljašku službu, kao ni ostale poslove koje je voljela. Stoga je u tišini i molitvi provodila i posvećivala svoje dane, strpljivo noseći križ bolesti i nemoći.

Sestru  Karmen poznavali smo kao susretljivu, dragu i vedru osobu, unatoč bolestima koje je strpljivo nosila. Rado je razgovarala i zanimala se za svoje sestre, kao i za vanjske suradnike. Njezina finoća i uljudnost ostavile su lijep spomen na njezino djelovanje.

Sestra Karmen veći je dio svojega redovničkog života u raznim mjestima zauzeto djelovala kao organistica i voditeljica crkvenoga zbora. U mnogim crkvama svojim je lijepim glasom, a i dobrim sviranjem, slavila Gospodina. Vjerujemo da je sada u društvu nebesnika i da zajedno s njima hvali i slavi svojega Zaručnika.

Hvala ti, draga sestro Karmen, za tvoju spremnost na služenje, vjernost i ustrajnost u redovničkom životu. Izmoli i nama milost ustrajnosti do smrti.

Počivala u miru Božjem!

s. Paskala Križan

s

Facebook likebox