"Molitva, to jest susret s Bogom,

ljudima je potrebna kao disanje ..."

Otac Teodozije 

S. JELKA ILEŠ

Jelka

 

U mirnom podravskom kraju, tik uz Dravu, smjestilo se selo Podravska Moslavina, iz kojega su potekla brojna duhovna zvanja, što govori o  duhovnom životu  te župe.

U četvrtak, na blagdan sv. Marka,  25.  travnja 1932. godine,  u obitelji Josipa i Kate Ileš, rođ. Jelić, svjetlo dana ugledala je mala Ana, kao trinaesto i najmlađe dijete. Krštena je  u župnoj crkvi, dva dana kasnije, 27. travnja, i time je postala dijete Božje. Plemeniti i dobri roditelji s velikom su ljubavlju prihvatili Božji dar novoga života.  Godine 1939.  krenula je u školu. Bila je bistra i marljiva te su je učiteljice voljele. O tom vremenu ona piše ovako: „Ali to nije bilo dobro za mene. Počela sam izbjegavati one djevojčice koje su slabije učile.“ Tu je brižna majka pokazala svoju mudrost, pronicljivost  i pravi kršćanski odgoj. Razgovarala je s malom Anom, opomenula ju je zbog takvoga ponašanja i kao zdravi lijek naložila joj je da se treba družiti i s onom djevojčicom koja je slabiji đak, što je Ana i prihvatila.

Mala je Ana redovito sudjelovala kod sv. mise i uvijek je motrila starije djevojčice kako pristupaju stolu Gospodnjemu. Razmišljala je u svom djetinjem srcu i pitala se kad će i ona smjeti primiti dragoga Isusa u svoje srce. Tu svoju čežnju i želju izrazila je župniku i on joj je dopustio da smije te iste godine pristupiti Prvoj sv. Pričesti, jer je bila dobro poučena u kršćanskom nauku. Tako je već u prvom razredu osnovne škole primila Prvu sv. Pričest. Od tada je svakoga dana dolazila na sv. misu i svakoga prvog petka pristupala sv. ispovjedi i pričesti. Bila je ponosna što i ona smije sa starijim djevojčicama češće pristupati stolu Gospodnjemu.

U petnaestoj se godini jako razboljela, no kad je ozdravila, nastavila je izvršavati svoje kršćanske dužnosti. Kao  mlada i zdrava djevojka željela je ići na zabave, ali roditelji su brižno bdjeli nad njezinim željama i usmjeravali su je. Godine1948. primila je sakramenat sv. Potvrde.

Godine 1947. odlazi njezina četiri godine starija sestra Vera, sestra Lujza, u samostan Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovo. Ana je željela vidjeti kamo je to otišla njezina sestra. Nakon godinu dana mogla ju je posjetiti. Čim je prešla samostanski prag, svjedoči ona, dočekalo ju je Srce Isusovo raširenih ruku i imala je osjećaj da je i nju privuklo k sebi. Toga dana u crkvi se osjećala kao da je na drugom svijetu. Bio je to trenutak kad je odlučila o svom budućem zvanju.

U travnju 1950. godine stupa u samostan Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovo. Radosno ispunjava povjerenu joj dužnost u blagovaonici, a kasnije pomaže u kuhinji. U jesen te godine sestre poglavarice šalju je u školu, ali za učenje kao da nije imala puno interesa. U jesen te iste godine počela je učiti svirati, što ju je oduševljavalo i za što je pokazivala veliku želju.

Svoju bližu pripravu za redovnički poziv započinje 4. listopada 1951. godine: godinu postulata, zatim godinu novicijata. Prve zavjete polaže 8. rujna 1953. godine.

Nakon Prvih zavjeta polazi na Sušak (Rijeka) gdje od naše s. Klementine Franc prima solidnu izobrazbu u glazbi i vođenju crkvenoga pjevanja. Tu se pokazao njezin glazbeni dar. Prvo mjesto djelovanja . Jelke kao organistice bilo je Suhopolje, gdje je u župi preuzela crkveno pjevanje. U to vrijeme završila je i katehetski tečaj u Zagrebu, jer je bila velika potreba za dobrim vjeroučiteljima u to doba komunizma. Od 1955. god. neumorno je djelovala na više župa kao vrsna organistica i katehistica: Krapina, Županja, Donji Miholjac, Bošnjaci, Split i Pakrac. Na pet filijala bila je odgovorna za sestarske zajednice. Trudila se pomoći sestrama u dnevnim teškoćama i svojom im je brigom i zauzimanjem nastojala olakšati njihove muke i križeve. Sestre, kao i vjernici mnogih župa, pamte ju  po savjesnosti, dobrohotnosti, požrtvovnosti, strpljivosti i radosnom služenju. Ni u starijim godinama, iako su nadolazili križevi raznih  zdravstvenih poteškoća (jaka tromboza vena, upala pluća i dr.) nije se štedjela. Čim bi joj bilo bolje, nastavila bi svojim uobičajenim tempom. Imala je silnu volju i energiju u sebi i vjerovala je da ona to sve može.

Godine 2006. dolazi iz Splita, od franjevaca kapucina, u novu zajednicu u Lipik. Tu je, iako već sa 75 godina života, s radošću preuzela vodstvo crkvenoga zbora u Pakracu.  Nakon Domovinskoga rata u toj je župi dokinuta sestarska zajednica, jer je trebalo obnoviti i kuću u Lipiku i u Pakracu. Odlučeno je obnoviti zajednicu u Lipiku, radi blizine lječilišta i radi rješavanja zdravstvenih potreba mnogih sestara. Sestra Jelka i nadalje je u Pakracu vjerno i rado održavala svakoga tjedna probe sa župskim zborom. Svi su ju cijenili i poštivali i divili se njezinoj upornosti. I u zajednicu u Lipiku potpuno se ugradila i rado je svugdje pomogla. Nije voljela da ju se od nekih dužnosti oslobodi. Znala si je vrijeme rasporediti te je na sve stizala. Svakoga je tjedna, utorkom do podne, revno obilazila štićenike u oba doma umirovljenika u Lipiku. Do drugoga je doma trebalo hodati dvadesetak minuta, ali je ona išla kao da je u radnom odnosu. Ni kiša, ni jako sunce nisu ju mogli smesti. Željela im je donijeti Isusa kroz molitvu, pjesmu ili vjerno slušanje njihovih jada i patnja.

Koncem ožujka 2017. godine, u jutarnjim satima, doživjela je teški moždani inzult. Prevezena je u bolnicu u Pakrac, a potom u Požegu. Bila je svjesna svojega stanja, mirna i predana u volju Božju. Izrazila je želju da bi po izlasku iz bolnice rado došla na oporavak u Đakovo. No, to je ostala samo želja, jer nakon mnogih pokušaja  liječnika i medicinskoga osoblja da je zdravstveno oporave, u ranim jutarnjim satima, 10. travnja 2017. god. u 6.15 sati, na početku Velikoga tjedna, blago je preminula u Gospodinu

Svidjelo se Gospodinu da sestra Jelka tajnu njegove muke, smrti i uskrsnuća doživi na jedan novi i preobraženi način.

Draga sestro Jelka, zahvaljujemo ti za primjer predanoga i radosnoga redovničkog života. Vjerujemo da ćeš svoj uskrsni «Aleluja»! pjevati u zajedništvu s Gospodinom i s cijelom nebeskom crkvom. Budi nam zagovornica kod Gospodina.

                                                                                            s. M. Imelda Dalić

София plus.google.com/102831918332158008841 EMSIEN-3