"Potrebne su mi sestre
koje razumiju Križ.

                                                                                                                                                                                                o. Teodozije

S. ADRIJANA

AdrijanaKatica KRAMAR

Rođena:           10. rujna 1936.
Prvi zavjeti:  12. svibnja 1967.
Umrla:       21. kolovoza 2018. 

Gospodin je 21. kolovoza 2018., iznenada, u 7 i 10 sati pozvao k sebi našu sestru Adrijanu. Sestra njegovateljica, koja je bila uz nju kod jutarnje njege, čula je njezine zadnje riječi: „O, kako bih voljela umrijeti!“ Gospodin ju je uslišao i poveo je u svoje Kraljevstvo.

Iako je već duže vrijeme bila teško bolesna i prikovana uz krevet, ipak nas je iznenadila svojim odlaskom. Gospodin najbolje zna kada je pravi čas i sigurno ju je našao spremnu da se preseli u vječnu Domovinu.

Naša sestra Adrijana rođena je 10. rujna 1936. godine u lijepom Hrvatskom zagorju u malom selu Petruševcu, župa Belec, od oca Josipa i majke Marije rođ. Pavlin. U obitelji je bilo sedmero djece, četiri brata i tri sestre. Na krštenju je dobila ime Katica.

Rodnoga se mjesta sestra Adrijana nije mogla sjećati jer je imala tek tri godine kada su se roditelji preselili u Slavoniju, u Silaš kod Osijeka. Tamo su ostali tri godine, a potom su se nastanili u Jarmini, kod Vinkovaca. Tu je završila četiri razreda osnovne škole. Rado je išla u školu, a od svih predmeta najviše je voljela matematiku i zemljopis.

Kod kuće je pomagala mami u kućnim poslovima. Otac se bavio poljoprivredom. Bio je uvijek veseo i zadovoljan s onim što su imali. U odgoju je bio strog i djecu je odgajao u pravom kršćanskom duhu. Mama je bila više šutljiva, strpljiva i pobožna.

Kako je vrijeme prolazilo, Katica se trebala odlučiti koje zvanje izabrati. Mlađi joj je brat Andrija otišao u bogosloviju u Đakovo. Posjećujući brata u Đakovu vidjela je časne sestre, a promatrala ih je i kad je nekim poslom išla u Vinkovce. Vukla ju je želja da i sama postane časna sestra.

Svoju želju je i ostvarila u 25. godini života, 7. travnja 1961. došla je u samostan. Kao aspirantica bila je pet mjeseci u Đakovu i u to se vrijeme razboljela. Uz dobru njegu brzo se oporavila te je poslana na filijalu u Vrbanju, gdje ostaje dvije godine. Obavljala je sve kućne poslove koje je trebalo, ali joj je glavna dužnost bila sakristija. To ju je jako veselilo. Posebno je voljela boraviti u crkvi, a radovalo ju je kad su djeca dolazila i pitala je nešto o Isusu. Ona ih je uvijek savjetovala da budu dobri, jer će samo dobrotom omiljeti Isusu.

Iz Vrbanje je pošla u Zagreb gdje je pohađala domaćinski tečaj i puno toga naučila. Nakon završenoga tečaja, ostala je u Zagrebu na oporavku, jer je imala problema sa zdravljem. Kada se oporavila, radila je u kuhinji sa sestrama. Tu se lijepo snašla i radosno je učila kuhati uz sestre. Došlo je vrijeme da pođe u postulat. Rado je slušala pouke sestre odgojiteljice i odlučila je biti Isusu vjerna. Molila je da postane pravi član ove velike obitelji. U samostanu je završila osmoljetku. Nakon postulata, radosno je pošla u novicijat. Dobila je ime s. Adrijana.

Položivši Prve svete zavjete, 12. svibnja 1967. godine, započela je svoj redovnički put. Prvo radno mjesto bili su Marijanci, gdje je radila u vrtu i u kuhinji tri godine, do godine 1970. Put poslušnosti dalje ju je vodio u Ivankovo, gdje je radila u kuhinji četiri godine, do 1974. Iz Ivankova je premještena u Donji Miholjac gdje je ostala samo jednu godinu, do 1975. Nakon što je njezin brat Andrija zaređen za svećenika i poslan na župu u baranjsko selo Duboševicu, i sestra Adrijana odlazi s njim i pomaže mu godinu dana u domaćinstvu. Iz Duboševice je prešla u Jovanovac, 1976. godine, i tamo je kuhala dvije godine, do 1978. Ukazala se potreba i sestre poglavarice šalju je u Štitar gdje je opet bila u kuhinji pet godina, do 1978. Nakon Štitara poslušnost ju je odvela u Vrbanju, gdje je već prije bila kao kandidatica, a sada je radila u kuhinji punih šest godina, od 1983. do 1989. godine. Iz Vrbanje dobila je premještaj u Županju II. Tamo je bila godinu dana, do 1990. godine. Potom je premještena u Čepin, u kojem je ostala dvije godine, do 1992. Posljednje aktivno djelovanje drage s. Adrijane bilo je Bogoslovno sjemenište u Đakovu. Tu je ona zdušno pomagala sestrama u kuhinji, jer tada su sestre vodile glavnu brigu. Uz to je s puno ljubavi brinula za milodare koji su dolazili sa župa za Sjemenište. Sestra je Adrijana to sve ne samo raspoređivala, nego je, uz dopuštenje ekonoma, smjela dio podijeliti siromasima. Neki su od njih mogli nešto platiti, ali većina nije i tu je došla do izražaja dobrota sestre Adrijane, koja im je s pažnjom i ljubavlju pripremala namirnice i dijelila ih. Trudila se prema svima biti ljubazna i uvijek im reći lijepu riječ, prateći sve njihove potrebe svojom molitvom, kao i sve one s kojima je i za koje je radila.

Kada su joj sile oslabile, godine 2006. došla je u Dom sv. Josipa na liječenje. Dok je još mogla, vršila je male službice u zajednici, a kada više nije fizički bila aktivna, jer je prikovana uz krevet i na invalidska kolica, nastavila je apostolat molitve, prikazujući sve za potrebe Crkve i cijeloga svijeta.

Po navedenim brojnim mjestima, u kojima je sestra Adrijana po poslušnosti boravila i s ljubavlju vršila ne tako laku dužnost u kuhinji, vidimo koliko je trebalo vjere i Božjega duha da je to sve mogla činiti. Samo su Gospodinu poznate žrtve i kapi znoja tijekom vremena provedena u kuhinji. Tko je bio sa sestrom Adrijanom u zajednici, zna da je uvijek bila raspoložena i spremna na šalu. Malo kad se tužila na svoje boljetice, koje su je pratile cijeli život. Sestrama je uvijek bila spremna pomoći i rado je činila sve što je bilo u njezinoj moći.

Vjerujemo da ti draga sestro Adrijana već uživaš u nebeskoj slavi. Zahvaljujemo Gospodinu što smo te imali za sestru. Moli se za nas da i mi ustrajemo u svojem svetom zvanju do kraja i da se, kada dođe naš čas, nađemo zajedno u društvu nebesnika.

Pokoj vječni tvojoj plemenitoj duši!

s. Paskala Križan

 

София plus.google.com/102831918332158008841 EMSIEN-3