"Križ neka ti bude prva i najdraža slika."
                                                                                                                                                                 o. Teodozije Florentini

S. MARIJELA

MarijelaManda BABIĆ

Rođena: 15. ožujka 1932.

Prvi zavjeti: 12. svibnja 1955.

Umrla: 8. studenog 2018.

U mjesecu studenom, kada se na poseban način sjećamo svih svetih, kao i svojih dragih pokojnika, rano ujutro, u 5 sati, u vrijeme u koje se inače običavala godinama ustajati, Gospodin je pozvao k sebi našu dragu sestru Marijelu. Prije nekoliko dana pala je i slomila bedrenu kost. U osječkoj je bolnici operirana i nadali smo se oporavku, ali Gospodar života i smrti imao je svoj božanski plan. Vjerujemo da je sestra Marijela ispunila dane svojega zemaljskog života vjerno služeći Gospodinu te da je sretno prispjela u vječnost, u društvo blaženih i svetih.

Sestra Marijela rođena je u Radikovcima 13. ožujka 1932. godine od oca Joze i majke Petre rođ. Miličić. Ona je bila najstarija od šestero braće i sestara. Na krštenju je dobila ime Manda. Roditelji su joj bili pobožni i od malih nogu učili su je moliti i redovito pohađati svetu misu. Kada je išla u prvi razred, već je predmoljavala krunicu u crkvi. Budući da je bila najstarija, mama joj je povjeravala da pazi na svoju braću, kao i na manju djecu njihove strine.

Kao već starija djevojka bila je vesela, rado je išla na zabave i na ples, no na prvom mjestu bila joj je crkva. Njihov je župnik bio dobar i lijepo se brinuo za mlade. Govorio im je o ljepoti obiteljskoga, ali i redovničkoga života. Ona nije znala tko to može ići u samostan, ide li tamo tko hoće, ili je to nešto posebno. Jednom je posjetila Đakovo i vidjela je sestre. Čula ih je kako mole i pjevaju te je osjetila u srcu da bi i ona to željela biti. Godine su prolazile i trebalo se odlučiti kamo poći. Ona je i dalje odlazila u društvo, ali ju je nekako više privlačila samoća. Voljela je čitati dobre knjige i odlučila je poći u samostan. Kada je roditeljima rekla svoju želju, oni su to rado prihvatili. Tako je stupila u samostan 1951. godine. Sve joj je bilo novo, ali je odmah osjetila da je u samostanu kod kuće. Nakon dvije godine pošla je u postulat, potom u novicijat gdje je dobila ime sestra Marijela.

Svoj redovnički život, nakon Prvih svetih zavjeta 1955. godine, sestra Marijela provela je radeći u kuhinji na više mjesta. Najprije je bila u Đakovu, u Biskupskom domu, jednu godinu, a onda je prešla u Sjemenište, i tamo je kuhala tri godine. Potom je došla u provincijalnu kuću i tu je jednu godinu radila u kuhinji. Iz Đakova je premještena u Osijek i tamo je provela šest godina. Put ju je dalje vodio u Županju, gdje je ostala također šest godina. Uz kuhinju vodila je i brigu za zajednicu kao kućna poglavarica. Iz Županje odlazi na sjeverni Jadran, na Trsat, gdje je također kuhala i bila kućna poglavarica. S Trsata dolazi u kuhinju u Zagreb i ostaje tri godine. Iz Zagreba poslušnost ju je dovela u Vukovar, gdje je šest godina kuhala i bila kućna poglavarica. Iz Vukovara dolazi u Đakovo, u provincijalnu kuću za kuharicu, i tu ostaje osam godina. Iz Đakova ponovno odlazi na Trsat, u kuhinju, na jednu godinu, a potom je u Osijeku kuhala četiri godine.

Iscrpljena, i oslabljena zdravlja, 2002. godine dolazi u Đakovo, u Dom sv. Josipa na liječenje, ali je i dalje obavljale male službe u svojoj sada novoj zajednici. Godine 2005. proslavila je svoj Zlatni jubilej. Do zadnjega je išla pomagati kod čišćenja voća i povrća za kuhinju. Ona se u to dobro razumjela jer je cijeli svoj radni vijek provela radeći u kuhinji. Rado je to činila i time je uvijek donosila radost svojim sestrama. U slobodno vrijeme vezla je i vrlo lijepe goblene, koji su dobro došli u raznim prigodama.

Sestra Marijela nije nikada bila besposlena. Uz posao, mnogo je molila i provodila mnoge trenutke klanjajući se svojemu Spasitelju.

Kako vidimo, naša je sestra Marijela cijeli svoj aktivni redovnički život provela u većim ili u manjim kuhinjama. Koliko je gladnih usta nahranila, poznato je samo dragomu Bogu. Svoju, ne tako laganu dužnost, obavljala je uvijek mirno i s puno ljubavi. Sve je bilo fino i ukusno skuhano i posluženo. Rado je iznenadila sestre kojom slasticom za blagdane, imendane ili u kojoj drugoj prigodi.

Sestre, kojima je bila poglavarica, rado se sjećaju sestre Marijele kao dobre susestre i dobrohotne i brižne poglavarice. Bila je duhovita i rado se šalila na svoj račun. Sjeća se kako joj je tata kao djevojčici rekao da se ne isplati svađati i prepirati. Toga se držala i kasnije. Bila je miroljubiva, mudra i razborita. Znala je u zajednici stvoriti ugodno ozračje i voljela je svoje sestre.

Hvala ti, draga sestro Marijela, za tvoju ljubav i dobrotu koju si nam iskazivala. Ostat ćeš nam uvijek u lijepoj uspomeni, kao dobra i draga sestra. Vjerujemo da si ti sretno stigla u zagrljaj Očev. Moli se za nas da i mi sretno stignemo svojemu cilju i da zajedno slavimo Gospodina.

Pokoj vječni tvojoj plemenitoj duši!

s. Paskala Križan

Facebook likebox