"Tko hoće učiniti nešto izvanredno,

ne smije misliti da je to nemoguće.

                                                                                                                                                                  o. Teodozije

S. SVETOSLAVA

Svetoslava ANA NIKOLIĆ

Rođena:            23. svibnja 1934.

Prvi zavjeti:        15. svibnja 1959.

Umrla:              2. prosinca 2018.

Na prvu nedjelju došašća, kada radosno iščekujemo Isusov dolazak, Gospodin je k sebi, u 17,10 sati, pozvao svoju vjernu službenicu, našu dragu sestru Svetoslavu.

Sestra Svetoslava rođena je u Đakovačkim Selcima, u kršćanskoj obitelji, kao šesto dijete, od oca Pere i majke Terezije rođene Pavičić. Kao dijete bila je vrlo žive naravi. Kada je došlo vrijeme da ide u školu i na vjeronauk, rado je to činila. Dan Prve sv. Pričesti bio joj je jedan od najdražih dana u djetinjstvu. Svetu Potvrdu primila je s dvanaest godina. I taj joj je dan bio drag i poseban.

Po završetku škole, radila je u polju, vrtu ili po kući, a bila je i pastirica. Rado je čitala dobre knjige, napose živote svetaca. Najviše joj se svidio život svete Male Terezije. Ta knjiga pobudila je u njoj želju za samostanskim životom. Išla je na zabave i igre s prijateljicama, ali pravo veselje nije u tom osjećala. Puno se molila i boravila pred Svetohraništem. Osjetila je da ju Gospodin zove da ostavi svijet i pođe za njim. Obratila se gosp. Župniku za savjet. On joj je rekao neka se moli Majci Mariji i neka se često pričešćuje, tako će znati koji je njezin životni put. To joj je pomoglo donijeti konačnu odluku o odlasku u samostan.

Kada je rekla roditeljima svoju želju, na početku su se protivili, ali su kasnije pristali. Javila se u samostan i bila je primljena 1956. godine, u 22. godini života.

U samostanu se lijepo snašla. Kao kandidatica radila je u pekari, što je rado činila. Poslije je išla na filijalu u Babinu Gredu. Tamo je pomagala u crkvi, u vrtu i po kući. Bila je pozvana u Đakovo, u postulat, što ju je jako obradovalo. Za to vrijeme upoznala je više redovnički način života i bila je dragom Bogu jako zahvalna što ju je pozvao. Radosno se spremala za ulazak u novicijat. Vrijeme novicijata usporedila je s Isusovim skrovitim životom u Nazaretu. Dobila je ime sestra Svetoslava.

Tijekom svojega redovničkog života sestra Svetoslava trudila se darove, kojima ju je dragi Bog obdario, iskoristiti na dobro drugih, svojim vjernim, marljivim vršenjem povjerenih joj dužnosti. Imala je dar te se u svakoj dužnosti dobro snalazila. S pouzdanjem u pomoć Božju prihvatila je svaku dužnost koja joj je bila povjerena. Najviše je vremena provela u kuhinji, u više zajednica: Trnavi, Piškorevcima, Đakovu, Otoku, Zagrebu, Vrbanji, Đakovici, Vinkovcima i Novoj Bukovici. Kućne poslove obavljala je u Đakovu, Osijeku, Brodskoj Varoši, Zagrebu, u Marijinu domu. Zadnje mjesto aktivnoga djelovanja bilo je u Domu Majke Terezije u Đakovu. Tamo  je marljivo radila do 2011. godine. Poslije toga prešla je u zajednicu bolesnih sestara, Dom sv. Josipa, gdje je vršila male službe, ali najviše vremena provodila je u molitvi. Posebno je štovala blaženu majku M. Tereziju Scherer i njoj se utjecala u svojim potrebama, kao i u potrebama onih koji su joj se preporučili u molitve. Sestrama je rado izrađivala i popravljala krunice. Kada bi joj neka sestra donijela krunicu na popravak, ona se nasmijala i znala je reći: Vidi se da ste se dobro molili. Kao plaću za popravak izmolite jednu Zdravomariju za mene!

Našu sestru Svetoslavu Gospodin je obdario dobrim srcem koje je kucalo za njega i za sve potrebne koji su se našli na njezinu životnom putu.

Svaki je posao obavljala rado i savjesno. Nije se tužila na poteškoće. Razumjela se i u ostale domaćinske poslove, pa i u kućanske aparate, te je znala pomoći kada bi koji aparat zatajio.

Radi svih njezinih darova i sposobnosti, sestre su poglavarice uvijek mogle na nju računati da će poći onamo gdje se pokaže potreba. Bila je šutljiva i ozbiljna i tako je davala primjer redovnice koja s Bogom provodi dane svojega života. U molitvi je crpila snagu za strpljivo podnošenje životnih teškoća, kao i raznih bolesti  koje su je u životu pratile.

Hvala ti, draga sestro Svetoslava, za tvoju vjernost i ustrajnost do kraja života. Ti si već stigla u vječnu domovinu i vjerujemo da si ugledala Onoga kojemu si bila vjerna te da ćeš u društvu nebesnika radosno proslaviti rođendan svojega Zaručnika. Moli se za nas koji smo još na putu prema vječnosti.

Pokoj vječni tvojoj plemenitoj duši!

s. Paskala Križan

София plus.google.com/102831918332158008841 EMSIEN-3

Facebook likebox