"Samo put križa vodi u nebo!"

                                                                                                                                                                 bl. m. M. Terezija

S. AGNESKA

AgneskaMagdalena ŽUMAN

 

Rođena:        20. siječnja 1937.

Prvi zavjeti: 10. listopada 1961.

Umrla:          24. travnja 2019.

 

U svetoj Vazmenoj osmini Gospodin je u četvrtak, u 18.10 sati pozvao k sebi svoju vjernu zaručnicu, sestru Agnesku. Istoga dana bila je sa sestrama na svetoj misi i primila svetu Pričest. Nismo očekivali tako brz njezin odlazak, ali Gospodin ju je sigurno našao spremnu i vjerujemo da je sretno stupila na mjesto koje je od vijeka za nju pripravljeno.

Sestra Agneska rođena je 20. siječnja 1937. godine u Šafarskom kao deveto dijete od oca Jozefa i majke Agneze rođ. Hrastić. Dobri i pobožni roditelji imali su šesnaestero djece, jedanaest kćeri i pet sinova. Dvije su djevojčice kao malene umrle. Sestra je Agneska krštena u župnoj crkvi i dobila je ime Magdalena.

Osnovnu školu polazila je u Razkrižju, a onda je nastavila i završila četiri razreda gimnazije. Kada joj je bilo četrnaest godina, umro joj je tata. Bio je to težak udarac za ovu brojnu obitelj. Majka je s puno pouzdanja u Božju providnost nastavila odgajati svoju djecu u pravom kršćanskom duhu. U obitelji se redovito molilo i pohađalo svetu misu nedjeljom i blagdanima. Imala je dobru i pobožnu baku, koja je djeci rado govorila o Isusovu životu i o životu svetaca. Jedna njezina starija sestra, naša sestra Tavilina, prva je otišla u samostan. I Magdalenu je privlačio taj način života. Kada je rekla majci da želi i ona poći za Isusom i posvetiti svoj život Bogu živeći u samostanu, majka je, kao dobra vjernica, pristala. Iz te prave kršćanske obitelji potječe i naša sestra Amelija, a u široj obitelji bilo je više duhovnih zvanja.

U samostan je došla 2. srpnja 1956. godine. Brzo se priviknula na samostanski način života. Za vrijeme kandidature jedno je vrijeme bila u Đakovu, a onda u Zagrebu, na Šalati. Tamo je radila u dječjoj bolnici, njegujući malene bolesnike. Nakon nekoliko mjeseci prešla je u Dječju bolnicu u Klaićevoj ulici, kod još manje djece. U Zagrebu je ostala oko sedam mjeseci. Slijedilo je novo mjesto njezina djelovanja, a to je bio Pakrac. Tu je godinu dana radila u bolničkom laboratoriju. Zatim je, nakon kraćeg boravka u Đakovu, na nekoliko mjeseci otišla u Srijemsku Mitrovicu. Ondje je radila u laboratoriju i istovremeno polazila bolničarsku školu. Nakon završene škole, ostala je još raditi u laboratoriju sve dok nije bila pozvana na redovničku formaciju u postulat. Tijekom vremena priprave za redovnički život, radila je u dijelu vrta određenom za cvijetnjak. Radovala se ulasku u novicijat, kada je kao simbol novoga života dobila i novo ime: sestra Agneska.

Odmah nakon Prvih sv. zavjeta, 1961. godine, poslana je u Prištinu i kao laborantica radila je u prištinskoj bolnici sedam godina. Bio je to nezapažen, ali veoma važan  i odgovoran posao. Sestra Agneska vršila ga je tiho i nenametljivo, s puno ljubavi i takta. Iz Prištine je 1968. godine premještena u Zagreb, na Rebro. Radila je u laboratoriju Klinike za plućne bolesti i tuberkulozu na Jordanovcu. Na ovom je radnom mjestu ostala sve do umirovljenja 1996. godine. Punih 28 godina sestra je Agneska savjesno i požrtvovno vršila svoju dužnost. Prema svima bila je uslužna i susretljiva.

Nakon umirovljenja premještena je u Marijin dom u Zagrebu gdje je s ljubavlju dvorila i njegovala bolesne sestre. Sve do Zlatnih zavjeta, koje je proslavila 2011. godine, bila je na toj službi. Voljela je svoje sestre i rado im je pomagala u njihovim potrebama. Imala  je plemenito srce i budnim je okom zamjećivala potrebe drugih.

Kada je osjetila da joj je zdravlje oslabilo, zamolila je lakšu dužnost, ali je pritom uvijek bila spremna zamijeniti sestre u dvorbi. Dobru zajednice doprinosila je najprije molitvom, a onda i radom prema svojim silama. Marljivo je čistila povrće i tako je pomagala sestrama u kuhinji. Kao i uvijek, tiha, marljiva i savjesna bila je spremna priskočiti tamo gdje je trebalo. Kao iskusna laborantica, rado je sestrama kontrolirala šećer u krvi. Uza sve svoje aktivnosti, dosta je vremena provodila u kapelici, moleći Božji blagoslov za sve što je činila.

Sestra Agneska bila je vrlo fina, tiha i draga sestra. Neprimjetno je prolazila ovom zemljom čineći svima samo dobro. Božjemu oku sigurno nije izmaknuo ni jedan njezin korak, ni jedan posao koji je tako tiho i skromno vršila cijeli svoj život.

Zahvalne smo Gospodinu za plodni život naše sestre Agneske i vjerujemo da već uživa u društvu nebesnika. Ti, draga sestro Agneska, moli za nas koji još putujemo prema vječnosti da ostanemo vjerne svetomu zvanju i moli Gospodina da nam pošalje nova duhovna zvanja.

Pokoj vječni tvojoj plemenitoj duši!   

                                                                                                                                                                 

                         s. Paskala Križan

Facebook likebox