Svoju naslovnu svetkovinu, svetkovinu Uzvišenja svetoga Križa, 14. rujna 2021. godine, Milosrdne sestre sv. Križa proslavile su svečanom sv. misom u samostanskoj crkvi Presv. Srca Isusova, koju je predslavio mons. Ivan Ćurić, pomoćni biskup đakovačko-osječki, u koncelebraciji s kancelarom Nadbiskupijske kurije, vlč. Dragom Markovićem, doc. dr. sc. Grgom Grbešićem, rektorom samostanske crkve i mo Ivom Andrićem, vicerektorom samostanske crkve.
“Bog ulazi u dijalog s čovjekom, nudi mu i poziva ga u zajedništvo te traži odgovor na to djelo spasenja. Zato mi se uvijek, drage sestre sv. Križa, tako primjernim i vrijednim činio vaš odgovor Bogu, koji nas je – kako nam Pisma svjedoče – ,,u Kristu do kraja ljubio“, kad vi sa svojom majkom utemeljiteljicom, bl. Marijom Terezijom Scherer, ponavljate: ‘Mi smo svojim svetim zvanjem izabrale Križ.’” – rekao je biskup Ivan.
Biskup se zatim osvrnuo na Papin pohod Mađarskoj gdje je također otajstvo Križa bilo središte biblijskoga navještaja te je naglasio: “Božja je ljubav na križu progovorila potpuno, i to sasvim konkretno. Ono što je nekad bio proročki navještaj, što je bilo skriveno u starozavjetnim znakovima, to se ostvarilo u Kristu. Kad se u čovjekovu životu ispriječio grijeh, kad se umnožilo iskustvo zla, sa svojim najtežim plodom – smrću, kako nas u Katekizmu poučava kršćanski nauk, Bog šalje vlastitoga Sina. Kamo? U stanje paloga, grješnoga čovječanstva, ‘njega, koji ne okusi grijeha Bog za nas učini grijehom’ (usp. 2 Kor 5, 21). Kakav paradoks plana Božjega spasenja!
I apostolima je bilo teško prihvatiti takvoga Mesiju, koji nije poslan da ‘sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu’. Zato je Kristov učenik uvijek, to znači i danas, pozvan prihvaćati i naviještati put spasenja kakav nam je objavio i darovao Krist. Makar nam se svijet u kojem živimo, unatoč napretku na mnogim područjima, činio još manje pravednim nego prije, još manje osjetljivim na patnju, i nadalje gotovo premreženim mržnjom i nasiljem, nepravdama i ratovima, nevjerom i izdajama. Otajstvo Kristova križa, unatoč svemu, doziva nam u pamet da je naš svijet onaj isti svijet koji je Bog tako ljubio ‘te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni’.
Istinski križ, nikada nije u modi: danas, kao ni u prošlosti. Da bismo prihvatili Raspetoga, valja nam doživjeti ‘unutarnju borbu’, sukob između ‘misliti po Božjem’ i ‘misliti po ljudskom’. Kršćanski put nije trčanje za uspjehom – jasno je prošle nedjelje podcrtao papa Franjo, a onda sve djelomice i iznenadio riječima – ‘već počinje korakom unatrag – zapamtite to – kršćaninovo putovanje započinje korakom unatrag, oslobađajućom decentralizacijom, uklanjanjem sebe iz središta života’“.
Biskup se na koncu propovijedi još jednom obratio sestrama, uz želju i molitvu: „Drage naše sestre sv. Križa, za vas i zajedno s vama molimo da vas i današnji blagdan utvrdi u vašem posvećenju, da ispunjeno i radosno živite svoje životno zaručništvo s Kristom, da razmatrate i da vam je blisko njegovo lice, da ga ljubite i služite mu, prepoznajući ga na licima svih ljudi, osobito siromašnih i svih koji trpe“ (GS, 1). Amen.
Kao i svake godine na Križevo, u 15 sati sestre su u samostanskoj crkvi i izmolile Križni put koji su pripremile sestre novakinje nadahnute mislima duhovnoga života majke M. Amadeje Pavlović, u godini njezina jubileja.
s. Nada Martinković
