You are currently viewing Framašica Barbara Vargić preporučila se sestrama u molitve

U subotu 12. lipnja 2021. godine, nakon sv. mise u 7 sati, u samostanskoj crkvi, Đakovčanka Barbara Vargić, na poziv s. Valerije Široki, provincijalne poglavarice, posjetila je sestre u samostanu i upoznala ih sa svojim planovima za odlazak u Tanzaniju, u Afriku. Barbara je studentica socijalne pedagogije na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu, a više od 10 godina framašica je Frame Đakovo. Udrugu Kolajna ljubavi, preko koje je organizirano volontiranje i koja djeluje već 10 godina, pronašla je preko interneta. Savjetovala se tada sa s. Gabrijelom Teom Damjanović, duhovnom asistenticom Frame u Đakovu, koja joj pomaže u pripremama.

Barbara se najprije predstavila sestrama te im priopćila kako je došla na ideju volontiranja u Africi. Posvjedočila je sestrama da želi učiniti više i bolje te tako odgovoriti na Božji poziv, ulažući svoje talente i znanje koje je stekla u Hrvatskoj, volontirajući u domovima za djecu. Predstavila je sestrama sirotište u kojemu će raditi sa 60-tero djece, pomagati im u školskim obvezama, a također će i sestrama, koje vode sirotište, pomagati u spremanju i kuhanju. U fazi duhovne i tehničke pripreme za odlazak, podijelila je sa sestrama svoje radosti i strepnje, a također i iskustvo vjere te opipljiv dokaz kako je Bog čuo njezine molitve i prati ju na tom putu: uslišio je njezine ustrajne molitve da ne putuje sama i poslao joj je još jednu volonterku, Ivu Stojić, koja će ići zajedno s njom.

Sestra Valerija zahvalila joj je riječima: „Zahvaljujemo Barbari što nam je predstavila svoj put, kao i ono što se događalo unutar njezina srca! Hvala s. Gabrijeli Tei, također, za pripremu na tome putu! Ono što ti obećavamo, Barbara, to je da ćemo te pratiti molitvom, kao i Ivu, i sve volontere koji su tako široka i otvorena srca. Očito ste zagledani u Srce Isusovo i Marijino i onih svih koji su spremni poći darovati se više i bolje za potrebite, kojih toliko ima po svijetu. Pratimo te molitvom, a napose naše bolesne sestre, koje su sve ovo također slušale. Jedva čekamo da te čujemo kad nam se vratiš. Sretno ti!“

s. Nada Martinković