Preminula sestra FELICITAS (Ruža) BLAŽEVIĆ

Gospodar života i smrti pozva našu dragu susestru

s. Felicitas, Ružu Blažević

okrijepljenu sv. Sakramentima u vječni pokoj 8. veljače 2021. god. u 14:10 sati.

Sveta misa zadušnica služit će se 10. veljače 2021. u 7:00 sati u samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova u Đakovu, a pokop je u 13:00 sati na groblju u Đakovu.

Rođena:           9. travnja 1948.

Prvi zavjeti: 14. svibnja 1970.

Umrla:            8. veljače 2021.

Dok smo se u Đakovu vraćali s ispraćaja sestre Eleonore Marije Juzbašić na vječno počivalište, naša sestra Felicitas proživljavala je posljednje trenutke ovozemnoga života. Nakon teške bolesti, u kojoj je trpjela s molitvom na usnama, ostavila nam je živi primjer vjere i povezanosti s Gospodinom, kojemu je predala sav svoj život. Preminula je 8. veljače u 14.10 sati, u Zagrebu, u Marijinu domu na Vrhovcu.

Sestra Felicitas rođena je 9. travnja 1948. godine u Turiću kraj Gradačca, u Bosni i Hercegovini, od oca Mije i majke Ivke rođene Vrdoljak. Tata je bio kovač, majka domaćica, a bavili su se i zemljoradnjom. Bilo ih je petero djece, ona je bila najstarija. U sedmoj godini života primila je Prvu svetu Pričest, a dvije godine kasnije i svetu Potvrdu. Sjeća se da prije Prve svete Pričesti nije bila neka osobita priprava, ali joj je taj dan bio velik i ostao joj je u živoj uspomeni.

Četiri razreda osnovne škole završila je u Turiću, a peti razred pohađala je u Gornjem Žabaru. Već sljedeće godine roditelji su se odlučili preseliti u Slavoniju, da djeci olakšaju školovanje. Tako su 1961. godine doselili u Privlaku kod Vinkovaca. Tu je nastavila i završila osnovnu školu. Uz to, pomagala je i roditeljima gdje je trebalo.

Redoviti vjeronauk u Privlaci za nju je bilo nešto sasvim novo i posebno lijepo. Osobito je voljela časnu sestru katehisticu. Uvijek ju je rado promatrala, u svim prilikama. Njezino vladanje i postupak s djecom doveli su je do zaključka da je redovnički život u sebi nešto divno.

Sama još nije pomišljala na redovnički život. Ta se misao u njoj javila na župnikov poticaj. Potpuno ju je zaokupila i više ju nikada nije ostavila. Poslije dužega razmišljanja priopćila je svoju želju roditeljima. To je za njih bio težak udarac, jer je bila najstarija. Rekli su joj da dobro razmisli.

Svoju je želju zatim priopćila sestri katehistici, a onda i župniku, kojemu je to bilo osobito drago. Poveo ju je jednom prilikom u Đakovo da vidi samostan i da nešto čuje o redovničkom životu. Svoju je želju ostvarila 6. travnja 1964. godine, kada je stupila u samostan. Kao kandidatica poslana je u Prištinu gdje je završila srednju medicinsku školu. Potom se vratila u Đakovo, u postulat. Za vrijeme postulata dvorila je goste. Tada je radosno, oduševljenim srcem i velikim idealima očekivala milosnu godinu novicijata, u kojem je dobila ime sestra Felicitas.

Nakon položenih Prvih svetih zavjeta, 14. svibnja 1970. godine, prvo radno mjesto bilo joj je u Zagrebu, na Rebru, na pedijatriji, gdje je radila dvadeset i jednu godinu. Tada je vršila i službu odjelne sestre. Iz Zagreba premještena je u Donji Miholjac gdje je godinu dana bila sakristanka. Iz Donjega Miholjca premještena je u Vinkovce i pet godina radila je kao glavna sestra na dječjem odjelu vinkovačke bolnice. Za to vrijeme predavala je u srednjoj medicinskoj školi zdravstvenu i onkološku njegu, a imala je i kabinetsku praksu za učenike 3. i 4. razreda medicinske škole. Zatim je sedam godina radila u Zagrebu, u Domu umirovljenika „Centar“ u Klajićevoj 10 i Crnatkovoj 14. Godine 2004. preuzela je njegu naših bolesnih sestara u Marijinu domu u Zagrebu. Tu je ostala pet godina. Tri je godine bila u Vukovaru i obavljala razne kućne poslove. Iz Vukovara pošla je u Porat i tamo je četiri godine vodila brigu za sestarsku blagovaonicu i kapelicu. Od 2016. godine vraća se u Vinkovce gdje ispomaže u sestarskoj zajednici, gdje je potrebno. Tu je proslavila i svoj zlatni jubilej, jer zbog epidemije uzrokovane koronavirusom jubilej nije mogao biti proslavljen u Đakovu. U proljeće 2020. godine počela je osjećati zdravstvene poteškoće te joj je, nakon dužeg vremena, otkriven zloćudni tumor pluća. Tada je prešla u zajednicu Marijina doma u Zagrebu, radi liječenja.

Životni put naše sestre Felicitas uglavnom se kretao oko djece ili starijih bolesnika. Njezina finoća, požrtvovnost i spretnost svagdje je dolazila do izražaja. Na radnom mjestu bila je savjesna, pažljiva, uporna i strpljiva. Njezin osmjeh i vedar nastup već su djelovali ljekovito, posebice na djecu. Djeca su je voljela i uz nju su osjećala sigurnost i olakšanje tegoba. S osobljem bila je također blaga i strpljiva.

Sestre poznaju sestru Felicitas kao dobru voditeljicu službe i svakog posla koji bi joj bio povjeren. Srcem je radila sve što je bilo postavljeno kao zadatak pred nju. Uvijek je ulagala svu svoju snagu i sposobnosti te se na nju uvijek moglo osloniti. U bolničkoj službi posao je podizala na zavidnu razinu. Isticala se točnošću i urednošću.

Intenzivno se trudila oko duhovnoga života. Poštenje i iskrenost bili su joj jako važni i trudila se nadasve oko pravednosti.

Zahvaljujemo Gospodinu za sestru Felicitas, za njezinu ljubav i požrtvovnost na svim mjestima gdje je djelovala. Zahvaljujemo za primjer koji nam je dala u danima bolesti, prihvaćajući sve u vjeri, hrabro i predano, u zajedništvu s Gospodinom. Molimo Gospodina da ju primi u svoje naručje, a Družbi udijeli takvih zvanja koja će mu svim srcem darovati svoj život.

s. Nada Martinković