Susret osoba posvećenoga života

Susret osoba posvećenoga života

Predavanje doc. dr. sc. Grge Grbešića u samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa

U sklopu susreta osoba posvećenoga života đakovačke regije, u samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova, u srijedu 17. ožujka 2021. godine, doc. dr. sc. Grgo Grbešić, rektor samostanske crkve, održao je predavanje na temu Ako pšenično zrno pavši na zemlju ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod (Iv 12, 24).

U skladu s temom predavač je najavio prvi dio u kojem je govorio o tome „tko je Bog“ te nastavio: „…ne o Božjoj biti jer je Božja bit potpuno nespoznatljiva, nego mi Boga poznajemo po njegovim svojstvima, osobito po dvama svojstvima, a to su ljubav i milosrđe.“ Zatim je najavio drugi dio u kojem je govorio o tome „što treba kršćanin činiti da bi doista umro: prvo, to je rušenje vlastitoga religioznog koncepta, drugo Kristovu misao usaditi u svoje srce, treće: preko toga prijeći jaz između Božjih putova i naših putova, Božje volje i naše volje, četvrto: biti Bogu poslušan i peto: o patnji.“

Počevši od Matejeva Evanđelja (5, 3-10), tj. od Blaženstava, naglasio je kako su te Isusove riječi srce Evanđelja, te da ih može razumjeti samo onaj čovjek koji je umro s Kristom i za Krista, poput sv. Pavla koji je rekao: Ne živim više ja nego Krist živi u meni.

Bog, Otac, ima neshvatljivu ljubav za nas ljude, svoju djecu. Na temelju Proslova Ivanova Evanđelja predavač je podsjetio kako je Isus Krist, druga božanska osoba, bio je prisutan kada je stvaran svijet. Po drugoj božanskoj osobi otkupljen je ovaj svijet. Kaže sv. Pavao: Proklet bio tko visi na drvetu križa. Prokletstvo, koje je trebalo pasti na nas, palo je na pleća Sina Božjega. Kaže Vazmeni hvalospjev: Da roba otkupiš, Sina si predao.“

Predavač je iznio jednu zanimljivu definiciju milosti: „Mi ništa za Boga ne možemo više učiniti da bi nas on više volio i ništa ne možemo učiniti da bi nas manje volio (Yancey Philip). Bog je dao svoga Sina, ne zato što smo mi sveti, nego zato što smo bili grješni. Isus kaže kakva je Očeva ljubav: On daje da njegovo sunce izlazi pravednima i nepravednima. To je ono što je nama ljudima neshvatljivo.

Naš religiozni koncept često nije u skladu s Božjom ljubavlju i milosrđem. Božja milost i ljubav osobito je bila sablažnjiva za „pobožne“. „Đavao uspijeva položiti svoja kukavičja jaja u gnijezda pobožnosti.“ Farizeji, pismoznanci, saduceji i religiozna kasta sablažnjavali su se nad Isusom. Farizejima i pismoznancima Isus je kazao: „Zaista kažem vam, bludnici i carinici preteći će vas u Kraljevstvu Božjem.“ Bludnici i carinici prepoznali su Božju ljubav i milosrđe. Oni su prepoznali svoje sjene i svoje grijehe te su pružili ruke prema Isusu i doživjeli su novo rođenje, o kojem je Isus govorio Nikodemu: „Zaista kažem ti, tko se ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u Kraljevstvo Božje.“

U središnjem dijelu predavanja predavač se vratio na temu predavanja: Ako pšenično zrno ne umre ostaje samo, ako li umre, donosi obilat rod…, te je upozorio kako se mi tomu umiranju opiremo. Naš religiozni koncept protivi se i buni jer ne razumije ni Božje putove ni Božju volju. Ako ne umremo sebi ne možemo Bogu služiti i ne možemo izvršiti svoje poslanje. Zatim je iznio primjer protestantkinje Basilee Schlink i s. Marije Faustine Kowalske, kako ih je Bog kroz patnju i poniženje doveo do „umiranja“ i novoga rađanja po kojem su ispunili svoje poslanje. Dakle, osnovni je cilj s Kristom umirati da bismo s Kristom i živjeli.

s. Nada Martinković