Nasljedovati Krista zaručnika u ovoj evanđeoskoj obitelji i ustrajati do smrti – riječi su koje je 20. lipnja u samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova u Đakovu, polažući Doživotne zavjete, izgovorila sestra Rafaela Jozić, tijekom misnoga slavlja koje je predvodio mons. Ivan Ćurić, pomoćni biskup đakovačko-osječki, u koncelebraciji s dekanom KBF-a u Đakovu, mons. dr. Vlatkom Dugalićem, profesorima KBF-a u Đakovu i voditeljem duhovnih vježbi, o. Nikolom Stankovićem, SJ. Cermonijar slavlja bio je vlč. Grgo Grbešić, rektor samostanske crkve.
Sestra Rafaela Jozić svoju doživotnu odluku za Krista, u Družbi Milosrdnih sestara sv. Križa, izrekla je pred provincijalnom poglavaricom, s. Valerijom Široki, u nazočnosti svojih susestara, svojih roditelja i rodbine, kao i okupljenih vjernika.
Obraćajući se u propovijedi prisutnima, mons. Ćurić ustvrdio je da često najveće stvarnosti i najdublje istine izričemo najkraćim rečenicama, zapravo najjednostavnijim riječima. Tu je jednostavnost i blizinu povezao sa spomendanom Marijina Bezgrješnoga Srca i s dan prije proslavljenom svetkovinom Presvetoga Srca Isusova.
„Shvaćajući u duhu evanđelja, u Srcu Isusovu, cijelo Kristovo otajstvo, cjelokupnost njegove osobe, prepoznajemo Božjega Sina, beskrajnu ljubav, nestvorenu mudrost, počelo stvaranja, spasenja i posvećenja. Kad gledamo vjerom i kad srcem razmatramo otajstvo Kristova Srca, zapravo se nalazimo pred otajstvom Božje istine, njegova života, a i njegovih djela. U Isusovu Srcu objavljuje nam se živi Bog, onaj koji vrši i ostvaruje za nas djelo spasenja. On nije neki daleki, nego on je S nama Bog.“
Propovjednik je nastavio, navodeći misli svetoga pape Ivana Pavla II.: „U probodenom Srcu Isusovu mi promatramo Isusovu bratsku ljubav prema ljudima koje je on do kraja ljubio. U isto vrijeme u njemu su odbljesci Majčina Srca. Njegova ljubav plodno je natopila njezino srce da se pod njim začne, raste i razvije utjelovljeno Spasiteljevo Srce. Najprije ga je ona zakrilila i primila svojim spremnim i iskrenim odgovorom Bogu. Najprije nam je ona pokazala koliko je važna otvorenost srca.“
Zaključnu misao – da nas redovničko slavlje današnjih zavjeta usmjerava prema srcima: Kristovu Srcu, preko Marijina Srca do naših srdaca koja odgovaraju na Božji plan djela ljubavi – povezao je s rečenicom, koju je s. Rafaela izabrala kao geslo svojega života: A povrh svega ljubav!
