Samostanska crkva Presvetoga Srca Isusova

Raspored misa

Oaza mira, molitve i duhovnosti

Crkva je otvorena svakoga dana od 6 do 18 sati, a Knjige zahvala i prošnji bl. majci M. Tereziji i majci M. Amadeji Pavlović dostupne su pod korom, te su sve vaše nakane uključene u sv. mise, molitve i klanjanje sestara.

Gradnja crkve - povijest

Vratimo se euharistiji s radošću

Obavijesti

Obavijesti također čitajte na oglasnim pločama u katedrali i župi, samostanskoj crkvi, te web i facebook-stranicama župe.

Misne nakane i listić

Kuća molitve

Crkva Srca Isusova je i omiljelo svetište Đakovčana i vjernika iz okolnih mjesta. Već je 1912. godine iz stare sjemenišne crkve prenesena pobožnost Srcu Isusovu u samostansku crkvu. U samostanskoj crkvi bilo je sjedište Bratovštine Presvetog Srca Isusova, te su osobito bile posjećene pobožnosti prvih petaka kao i sve pobožnosti Presvetom Srcu. Marijina kongregacija je također svoje pobožnosti obavljala ovdje, a svibanjske pobožnosti su bile najposjećenije večernjice u gradu. Nedjeljne i blagdanske večernje mise i danas su vrlo posjećene. 
tabernakul

Od prvih dana do najnovijeg vremena ova je crkva bila središte pobožnosti i vjerskog života školske mladeži. Bila je to i želja biskupa Strossmayera, a svojim potpisom to je prihvatila i potvrdila s. M. Radegunda Polz u pismu – Očitovanju upućenom biskupu Voršaku 19. studenoga 1908. g. «(…) ovim potpisana očituje i izjavljuje, da rado dozvoljava, da se služba Božja za svu ovomjestnu školsku mladež smije i može u istoj crkvi obdržavati, i da ovo nadstojništvo nikakve posebne za to odštete tražiti neće». To je bilo na snazi sve do novijeg vremena, kad je stolna crkva imenovana i župnom crkvom župe Svih Svetih i nedjeljne đačke mise u 8,30 sati, po želji župnika, prenesene su iz crkve Srca Isusova u katedralu. Otada se u crkvi za vjernike grada Đakova održava večernja misa. U samostanskoj crkvi je godinama zazivom Duha Svetoga započinjala školska godina i svečanom zahvalnicom završavala. U toj su crkvi djeca primala sakramente, učila sudjelovati kod crkvenih liturgijskih i izvan liturgijskih pobožnosti. U toj su se crkvi obavljale sve crkveno-školske svečanosti i generacije djece su iz ove crkve ponijele u život ljubav prema liturgijskom i sakramentalnom životu. 
Nezaboravna događanja

Najnovije

Više događanja

Oltar sv. Antuna

Kada je 1913. godine sazidana zgrada novog sjemeništa, u samostansku crkvu preneseno je i štovanje sv. Antuna Padovanskog. Otada je samostanska crkva postala glavno proštenište za svečev blagdan 13. lipnja. U početku je u crkvi bila velika slika sv. Antuna koja se danas se nalazi u Biskupskom dvoru. Ta se slika na blagdan sv. Antuna iznosila van i stavljala na prozor koji gleda na ulazna vrata crkve s ulice. Tako je svima bila vidljiva i svi su mogli obaviti svoje zavjete. Toga dana, kako je to i danas, okupljalo se mnoštvo vjernika na sv. misama od pet sati ujutro pa do večernje mise. Zbog toga proštenišnog dana mnogi ovu crkvu nazivaju crkvom sv. Antuna i ne znaju da crkva ima drugog patrona – Presveto Srce Isusovo.

Oltar sv. Antuna nalazi se na ulazu u crkvu te je tako dostupan svim vjernicima, i uređen njihovim darovima. Za njega je Bratovština Presv. Srca Isusova darovala u vrijeme gradnje 50 kruna, konviktice su sakupile 53 krune, a nepoznati dobročinitelj 50 kruna. To je zavjetni oltar vjernika podignut u zahvalu što su samostan i crkva pošteđeni ratnih razaranja u prvom svjetskom ratu. Bio je to zavjet s. M. Engelberte Sporčić, tadanje provincijalne poglavarice, koja ga je izvršila 1916. godine. Tada je nabavljen kip sv. Antuna koji i danas stoji na oltaru.

Bl. majka M. Terezija Scherer

Sv. Antun Padovanski

Štovanje Majke M. Terezije Scherer

Od godine 1995. samostan i crkva u Đakovu postali su i središte štovanja blažene Suutemeljiteljice Kongregacije sestara sv. Križa, Majke M. Terezije Scherer, koju je 31. listopada 1995. uzdigao na čast oltara blagopokojni papa Ivan Pavao II. Otada se njezino štovanja proširilo te svakog 16. u mjesecu sve više hodočasnika dolazi u samostansku crkvu i utječu se njezinom zagovoru. 

Duhovne obnove, pučke misije i drugi različiti susreti vjernika koje kroz godinu organizira župa Svih Svetih odvijaju se u ovoj crkvi. Osobe s poteškoćama u razvoju nalaze također ovdje svoje mjesto, gdje se osjećaju dobro došli i srcem prihvaćeni.  Svi susreti koji se odvijaju u Domu duhovne pomoći, Domu bl. s. Ulrike, kao i oni koje u najnovije vrijeme organizira Franjevačka mladež – FRAMA i Franjevački svjetovni red – FSR, nalaze svoje središte u samostanskoj crkvi.  Samostanska crkva je i mjesto kulturnih događanja – u njoj se održavaju koncerti, kazališne predstave duhovnog sadržaja i drugi kulturni susretu. Iako je sasvim razumljivo da se sve molitve i pobožnosti samostanske zajednice odvijaju u crkvi potrebno je spomenuti da je po prvi puta već 21. veljače 1909. godine uvedeno 40-satno klanjanje i otada se ova pobožnost odvija svake godine u danima poklada, danju i noću od nedjelje do utorka ujutro. Noć i dan od 24. na 25. ožujka svake godine obavlja se klanjanje u znak zahvalnosti što je u teškom potresu 1884. godine samostan ostao pošteđen, iako je bio dosta oštećen, ali nije nitko stradao. Godišnje klanjanje obavlja se na 1. dan svibnja, a u nedjelju iza blagdana Srca Isusova, također je javna pobožnost klanjanja u znak zahvale i zadovoljštine. U svim ovim i drugim pobožnostima uzima udjela sve više vjernika, ne samo iz Đakova, nego i iz okolice.

Pred oltarom Presvetoga Srca Isusova sve sestre polažu svoje prve i doživotne zavjete. Mnoge sestre također i zlatne zavjete.  Svodovi ove crkve kriju bezbroj molitvenih pohoda prijašnjih i sadašnjih sestara sv. Križa, koje zastupaju i pred Boga iznose sve brige i potrebe svojih sugrađana i svih potrebnika te svojom sestrinskom skrbi obuhvaćaju sav svijet.

kalendar

Svetac dana

Misna čitanja

Časoslov

Potražite ovdje

kalendar

Svetac dana

Misna čitanja

Časoslov

Potražite ovdje
50 godina zavjeta

Zlatni jubilej

Pogledajte više
Podijelite stranicu: