ANĐEO RADOSTI
Dođi, Duše Sveti, dođi po moćnom zagovoru Bezgrješnoga Srca Marije, svoje preljubljene Zaručnice!
Iz Evanđelja po Mateju (Mt 11, 2-11)
U ono vrijeme: Kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike da ga upitaju: »Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?« Isus im odgovori: »Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: Slijepi proglédaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje evanđelje. I blago onom tko se ne sablazni o mene.«
Kad oni odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: »Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? Ili što ste izišli vidjeti? Čovjeka u mekušasto odjevena? Eno, oni što se mekušasto nose po kraljevskim su dvorima. Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka. On je onaj o kome je pisano: ‘Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom.’ Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega!«
Na polovici smo došašća, priprave za Kristov dolazak. Ponekad, poput trkača na maratonu, možemo se osjećati umornima i iscrpljenima od pripreme. Ali Crkva, naša brižna Majka, poznaje svoju djecu i zato nas ulazna pjesma današnje nedjelje poziva: „Radujte se uvijek u Gospodinu: ponavljam vam, radujte se, Gospodin je blizu!“ Tako se po ulaznoj pjesmi, koja poziva na radost, 3. nedjelja došašća zove nedjelja „Gaudete” – nedjelja radosti.
U liturgijskim čitanjima temu radosti susrećemo samo u 1. čitanju. Prorok Izaija opisuje radost koja se događa u slici procvjetale pustinje i u drugim slikama kojima označava mesijanska vremena: „Sljepačke će oči tad progledati, uši se gluhih otvoriti, tad će hromi skakati k’o jelen, njemákov će jezik klicati.“ Evanđelje ne govori izričito o radosti, ali ćemo ju otkriti u Isusovu odgovoru na Ivanovo pitanje: „Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?“
Predočimo si sada okolnosti zbog kojih Ivan Krstitelj postavlja Isusu pitanje: “Jesi li ti pravi, Mesija?” On, koji se cijelim bićem zalagao za Božje djelo u svijetu, koji je vatrenim riječima naviještao dolazak Mesije, nalazi se u tamnici iz koje mu nema više spasa, iščekuje samo trenutak smaknuća. Ništa drugo nije htio u životu nego biti preteča Mesiji, pripravljati mu put pozivajući ljude na obraćenje. Sada čeka kad će Mesija položiti sjekiru na panj, kad će pljevu sažgati, a žito pohraniti u svoje žitnice, kad će se početi ostvarivati ono o čemu je sam govorio. I sad čuje kako taj prorok iz Nazareta nastupa pun blagosti, milosrđa i suosjećajnosti za male i grješne ljude. I nameće mu se misao: Je li to taj obećani, očekivani Mesija? Htio bi se uvjeriti, osvjedočiti, i zato dozivlje k sebi dvojicu svojih učenika i šalje ih k Isusu s izravnim upitom: „Jesi li ti pravi Mesija?”
U svojem odgovoru Ivanovim učenicima Isus ne govori ni riječi o sebi, već smjera na svoja djela, znakove i čudesa koja čini i u kojima se očituje jasno Božje mesijansko djelovanje. Jedino na što ih Isus poziva jest da otvore oči, uši, svoje biće, te da prenesu Ivanu svoje vlastito, a ne Isusovo svjedočanstvo. I govori im: Recite Ivanu «što ste vidjeli i čuli». To je dovoljan dokaz da Ivan i njegovi učenici prepoznaju ispunjenje Izaijina proroštva, koje proriče znakove i čuda koja će Mesija činiti. Isus zna da njegov odgovor može razočarati one koji sanjaju o moćnom Mesiji. Zato dodaje: „I blago onomu tko se ne sablazni o mene.“ Ta rečenica želi potaknuti Ivana Krstitelja da napustiti svoju zbunjenost ako Isus nije moćni i strogi Mesija, kakvoga je on očekivao, već blag i ponizan.
Pun razumijevanja za Ivana, zbog svega što proživljava u tamnici, Isus svoj govor narodu koji ga sluša nastavlja postavljajući im dva pitanja: „Što ste izišli u pustinju gledati?“ „Što ste izišli vidjeti? Trsku koju vjetar ljulja?“ Sigurno ne! Za razliku od trske, koja je bez čvrstoće i može se lako slomiti, Ivan stoji kao stup istine koji nikakva demonska sila ne može sustići, bezuvjetan u svojim riječima, nepokolebljiv u nastupu, stamen u načelima, besprijekoran u životu, vjerodostojan svakim svojim pokretom, uvjerljiv do te mjere da su se mnoštva k njemu na Jordan slijevala. Njegovo je srce okrenuto Bogu i gori vatrom Božje istine i ljubavi. Netko tko je mlak, nemaran, polovičan lako se pokoleba pred onim što mu se ne sviđa. Ako naše srce nije ispunjeno Božjom ljubavlju, njegovom vatrom, lako se ohladi i naša vjera klone. Poruku, koju nam donose Ivan Krstitelj i Isus, prenijet će nam je danas Anđeo radosti:
Bit će trenutaka kada ćete biti na vrhuncu utjecaja i moći, ali doći će i trenutci osamljenosti, izolacije i napuštenosti. U takvim trenucima – i slave, i osamljenosti – poput Ivana Krstitelja ostanite vjerni i odani Bogu, znajući da će on sve okrenuti na vaše dobro. U tom duhu je majka M. Amadeja govorila sestrama:
„Kada bi na sve prilike uvijek gledala očima vjere, kako bi radosno pozdravila svaku neugodnost i gorčinu, svaku teškoću i neuspjeh, jer bi znala, da se sve to događa po mudrom i ljubaznom promislu Božjem. Tada ne bi sudila, ne bi se tužila, ne bi bila nezadovoljna i mrzovoljna, nego bi u svemu gledala dobroga Oca, koji iz ljubavi prema meni sve ovo šalje za moje dobro, za popravak moga života i moje posvećenje. Jer onima, koji Boga ljube, služi sve na dobro.“
