Dom majke M. Terezije
Dan središnjega slavlja Jubileja 200. obljetnice rođenja bl. majke M. Terezije Scherer, suutemeljiteljice Družbe, započeo je uočnicom, kojom su s. M. Estera Radičević i sestre zajednice Doma majke M. Terezije ugostile novicijatsku i postulatsku formativnu zajednicu.
Susret je započeo u kapeli bl. majke M. Terezije, kratkom molitvom koju je predvodila s. Meri Gotovac, a nastavio se u dnevnom boravku, gdje je s. M. Estera kratko podsjetila na četiri posjeta bl. majke M. Terezije ovoj kući i naglasila kako su to bili susreti ohrabrenja za sestre koje su na početcima djelovanja Družbe na ovim prostorima učile hrvatski jezik i prilagođavale se novoj sredini. Razlog jednoga od tih posjeta bio je osnivanje Hrvatske provincije Milosrdnih sestara sv. Križa.
Susret se nastavio u druženju i pjesmi, gdje su se izmjenjivale tradicionalne sestarske pjesme s novim pjesmama koje govore o pozivu i predanju.
Nadbiskupska sveta misa
U ponedjeljak, 16. lipnja 2025. godine, u samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova u Đakovu, mons. Đuro Hranić, đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit, predvodio je ranojutarnje euharistijsko slavlje, u koncelebraciji s vlč. Markom Obradovićem, tajnikom, i vlč. Ivanom Andrićem, suradnikom rektora i voditeljem liturgije samostanske crkve. Euharistiji je prethodila Jutarnja molitve Božanskoga časoslova.
Mons. Hranić u svojoj se propovijedi najprije osvrnuo na evanđelje o blaženstvima (Mt 5, 1-12 1) koje je naviješteno. Prvo blaženstvo – „blago siromasima duhom“ – povezao je sa životom i primjerom bl. majke M. Terezije te je između ostaloga rekao: „Bl. Marija Terezija Scherer nije željela protratiti, uludo rasipati svoj ljudski život i svoje ljudsko, kršćansko i redovničko dostojanstvo; nije si dopuštala da uludo spiska Božje naravne, niti milosne darove koje je primila, nego je težila za sve savršenijim i velikodušnijim predanjem i darivanjem Isusu Kristu, a onda i njegovoj braći i sestrama.
Bila je spremna i na herojske samozatajne žrtve i podvige u toj ljubavi, na borbu protiv duhovnoga i materijalnoga siromaštva, na suradnju s ocem Teodozijem Florentinijem, u borbi protiv iskorištavanja radnika i gaženja njihova dostojanstva, na rješavanje i traženje rješenja za različita socijalna pitanja i teške probleme njihova vremena i na aktivno suprotstavljanje uvriježenim strukturama grijeha i zla s kojima se susretala. Meni je osobito fascinantna njezina sposobnost oduševljavanja drugih, mladih žena i djevojaka, da prihvate naporan rad po cijele dane, prožet molitvom i često mizernim siromašnim životom kakvim su živjele vaše prve sestre, od njih pet koje su se pridružile u samim početcima rađanja vaše Družbe. Moralo je u njoj biti nešto od Isusove proročke privlačnosti i snage koja je oduševljavala za herojske krjeposti, za predanje i život u duhu Isusovih blaženstava, jer ne bi inače uspjela. Kad je otišla s ovoga svijeta, ostalo je oko 1500 sestara, oko 400 zajednica. Ne bi to uspjela bez te privlačne snage.“
Zatim je nadbiskup Đuro govorio o skromnosti i siromaštvu i darovima koje imamo. „Bl. Marija Terezija Scherer uspijevala je oduševljavati ne samo na nenavezanost i slobodu od materijalnih dobara i standarda, nego i za svojevoljan izbor redovničkoga života i rada u mizernim uvjetima i siromaštvu radi Isusa i radi drugih ljudi!“
Izazov Isusova blaženstva „blago siromasima duhom“ također znači i uključuje ne odbacivanje, ali baš nikoga. U tom je smislu mons. Hranić rekao: „Bl. Marija Terezija Scherer to je savršeno razumjela. To je ono što je živjela i svjedočila vaša utemeljiteljica te je tomu i vas učila. Ona je živjela i radila te je vašu redovničku zajednicu osnovala u uvjerenju da je Bog, u kojega je vjerovala, marginaliziran, gladan, žedan, napušten, siromašan i uplakan u ljudima s kojima se susretala i kojima je nastojao pomagati otac Teodozije Florentini. I zato ga je nesebično i hrabro podržavala do herojskih granica.
U svakoj osobi prepoznavala je dijete Božje, svoju sestru i brata, i zato su njihove muke i siromaštvo postajali, i postaju i danas njezini načini da se na njih adekvatno i dugoročno odgovori. Stoga školovanje i ženske djece, a ne samo muške djece, i skrb za zdravlje, i briga za uzdržavanje škola i bolnica, čega se niste, svjesno i namjerno, otarasile ni danas. Vaši dječji vrtići, Radionica sv. Josipa, Socijalna samoposluga, duhovne obnove, ne trebaju vama, nego drugima. I radite, i mirovine svojih sestara ulažete upravo za potrebe drugih ljudi. A vi radite i privrjeđujete da biste sve to mogle uzdržavati i da biste mogle još više i još bolje drugima služiti,“ zaključio je homiliju nadbiskup Đuro.
Nastavak slavlja
Nakon jutarnjega slavlja svih zajednica provincijalne kuće, zajednica Doma sv. Josipa, zajednica Doma majke Marije Terezije i formativne zajednice nastavile su izmjenjivati posjete, zajedničke molitve i susrete.
Večernji program
Navečer slavlje se nastavilo još jednom svetom misom koju je predvodio preč. Ivan Lenić, župnik Župe Svih svetih u Đakovu i dekan Đakovačkoga dekanata, u samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova u Đakovu, na kojoj su sudjelovale sve skupine koje se okupljaju pri samostanu.
Nakon Večernjih hvala slijedila je uobičajena pobožnost bl. majci M. Tereziji ispred mozaika s križem i blaženicama. Prije svete mise s. Marija Brizar, provincijalna poglavarica, pozdravila je prisutne i pozvala predstavnike skupina da stave svoju ružu u vazu ispred slike slavljenice: „’S Bogom i za Boga može se mnogo’, riječi su to današnje slavljenice, blažene majke Marije Terezije, koje me nadahnjuju i čine sretnom gledajući vas, okupljene oko Kristova stola iz raznih skupina koje vode naše sestre. Sabrali smo se danas zajednički proslaviti blagdan naše Utemeljiteljice i proslaviti središnje slavlje Jubileja 200. obljetnice njezina rođenja. Sve vas srdačno pozdravljam srcem današnje slavljenice blažene majke M. Terezije. S osobitim poštovanjem i zahvalnošću pozdravljam voditelja misnoga slavlja i suradnika u svim našim apostolatima prečasnoga gospodina Ivana Lenića, župnika i dekana. Neka ovo zajedničko slavlje bude izraz našega zajedništva i zahvalnosti za život blaženice, majke M. Terezije i za sve milosti koje nam je izmolila.“
U svojoj propovijedi preč. Lenić, između ostaloga, predstavio je bl. majku M. Tereziju ovako: „Blažena Marija Terezija, koju danas promatramo u slavi neba, bila je žena krjeposna života, života duboke vjere, čvrstoga pouzdanja i postojane nade, na tolike načine djelotvorne ljubavi. O njezinoj vjeri i ljubavi svjedoče toliki savjeti koji su ostali zapisani, a djelima ljubavi nije se hvalila, nego su tomu bili svjedoci oni koji su bili primatelji tih djela.“ Zatim je naglasio da su njezine vjera i nada proizlazile iz prijateljstva s Isusom, te da se od nje možemo učiti kako ići ovom zemljom kao „hodočasnici nade“, unatoč križevima i nevoljama, tražeći načine ljubavi u samaritanskom radu, živeći po evanđelju.
Nakon propovijedi slijedila je prikazna procesija sa slikom bl. majke M. Terezije, krsnom svijećom, svijećom redovničkih zavjeta, Pravilom i Konstitucijama, sidrom i smrtnom svijećom.
Nakon svete mise svi su se okupili u Dvorani „Florentini“ gdje je bila okrjepa koju je priremila postulatska formativna zajednica, kao i radosno i zahvalno druženje.





































