Tema: Život dolazi kroz Križ – Ljubav nije ljubljena
Pripremila: s. Zoja Komani
RADIO MARIJA – Korizmena razmatranja
Hvaljen Isus i Marija, poštovani slušatelji Radio Marije. Nalazimo se u korizmenom utorku. U svijetlu današnjih misnih čitanja razmatrat ćemo o Križu u životu blažene s. Ulrike Nisch, milosrdne sestre svetoga Križa.
Odlomak iz Knjige Brojeva (Br. 21, 4–9) kojeg danas Crkva stavlja pred nama govori nam kako narod mrmlja u pustinji protiv Boga i Mojsija. Bog šalje zmije među narod koje ih ujedaju. Umorni su, nezadovoljni, ogorčeni, mnogi i umiru. Narod se kaje i moli Mojsija za zagovor. Jahve – Bog i u ovom sučaju daje lijek, zapovijeda Mojsiju da načini mejdenu zmiju i postavi je na stup, a i samo jedan pogled s vjerom, u mjedenu zmiju značio bi za izraelca – ostati na životu. Zmija je slika Krista uzdignutoga na Križu. Sestra Ulrika je svoj život živjela upravo u tom “pogledu”. Bila je teškog zdravlja, fizički slaba, često u boli. Mogla je mrmljati poput Izraelaca. Mogla je postati ogorčena. No, umjesto toga, ona je gledala Raspetoga.
Za nju je križ mjesto susreta. Kao što je Izraelac koji je pogledao zmiju ostao živ, tako je i ona u pogledu na Krista nalazila nutarnju snagu.
U pripjevnom psalmu (Ps. 102, 2–3. 16–18. 19–21) “Gospodine, usliši molitvu moju i vapaj moj k tebi da dođe.” ponizan čovjek se obraća Bogu koji ga čuje. To je vapaj patnika koji se na zatvara u svojoj patinji i očaju, nego zaziva Božje milosrđe jer, Bog čuje vapaj poniznih.
Život s. Ulrike bio je tih, skriven i obilježen trpljenjem. Nije činila velika djela koja bi svijet primijetio. Radila je u kuhinji i posvečivala je svaki trenutak dana Bogu. Njezin život bio je poput ovog psalma – vapaj koji se uzdiže k Bogu u tišini. Bog, kaže psalam, „ne prezire molitvu poniznih“. Upravo je to bilo iskustvo bl. s. Ulrike. U skrovitosti samostana, u boli i slabosti, njezina molitva postajala je snaga za nju i za druge. Križ ju je učinio poniznom, a poniznost ju je približila Bogu.
U Evanđelju po Ivanu (Iv 8, 21–30) Isus govori Židovima o odlasku k Ocu, poziva ih da povjeruju u Njega i upozorava ih da će bez vjere u Njega umrijeti u svojim grijesima. Isus govori o svom uzdignuću k Ocu “Kad uzdignete Sina Čovječjega…”. To “uzdignuće” jest križ. I kaže: „Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete znati da ja jesam. “Križ otkriva tko je Isus. Ali križ također otkriva i tko smo mi. Poruka je jasna: spas ne dolazi bijegom od križa, nego pogledom prema Onome koji je na križu.
Blažena s. Ulrika nije bila misionarka u dalekim krajevima niti osnivačica velikih ustanova. Većinu svoga života provela je radeći jednostavne, skromne poslove – u kuhinji, praonici rublja i vrtu. Ali upravo u tim malim stvarima pokazala je svetost. Svjedočanstva govore da je sve činila s ljubavlju, sabrano i radosno, prinoseći i najmanju žrtvu Bogu. Posebno je bila poznata po svojoj strpljivosti. Često je bila pogrešno shvaćena, pa čak i nepravedno ukoravana, ali
nikada nije uzvraćala gorčinom. Njezina snaga dolazila je iz molitve i dubokog pouzdanja u Isusa.
Veliki dio života pratila ju je bolest. Patila je od slabog zdravlja i čestih tegoba, ali je svoju patnju prikazivala za obraćenje grešnika i za Crkvu. Nije tražila olakšanje pod svaku cijenu, nego je u svemu tražila Božju volju. U tome je njezina poruka i nama danas: svetost nije rezervirana za iznimne ljude, nego za one koji u malim stvarima ostaju vjerni.
Sestra Ulrika je razumjela da križ nije poraz, nego objava Božje ljubavi. U svojoj bolesti i nutarnjim kušnjama bila je sjedinjena s Kristom Raspetim. Njezino “uzdignuće” nije bilo javno, ali je bilo duhovno: kroz trpljenje je rasla u svetosti. Bog joj nije uklonio križ, ali joj je dao svoju prisutnost. Snažno je doživjela da je Isus s njome. Nekoliko puta je u svojim viđenjima vidjela Isusa kao dijete ili kao dječaka. Dva puta Ga je vidjela i u patnji. Blađena s. Ulrika vidi Isusa kao ”Zaručnika koji joj pokazuje mučila”. Iz knjige: Blazena sestra Ulrika Nisch, Đakovo, 2021. str. 21.
Poruka za nas danas
Danas često tražimo život bez križa. No ova čitanja i život bl. s. Ulrike pokazuju suprotno: Život dolazi kroz Križ.
Bl. s. Ulrika Nisch nije bila sveta jer nije trpjela, nego je bila sveta jer je patnju živjela s Kristom.
Pomolimo se:
Neka nam njezin primjer pomogne da i mi svoje križeve ne nosimo sami, nego pogledom upravlenim prema Onome koji je bio uzdignut – da bismo mi imali život.
Amen.
