Preminula s. PALMIRA Ruža Zovkić

Nekrolog

Sestra PALMIRA (Ruža) ZOVKIĆ

Rođena: 27. svibnja 1944.

Prvi zavjeti: 13. svibnja 1968.

Umrla: 22. rujna 2026.

U godini franjevačkoga jubileja 800. obljetnice smrti sv. Franje, dok se bližio njegov blagdan, sestra Palmira proživjela je svoje posljednje dane i predala Gospodinu svoju dušu 22. rujna 2026. godine, u 7,20 sati, u Domu sv. Josipa u Đakovu, praćena molitvom Jutarnjih hvala Božanskoga časoslova, svoje zajednice, te za vrijeme sv. mise u samostanskoj crkvi.

Sestra Palmira rođena je 27. svibnja 1944. godine u Privlaci kod Vinkovaca od oca Marijana i majke Kate rođ. Ljubić. Na krštenju, sljedećega dana, u Župi sv. Martina, biskupa, u Privlaci, dobila je ime Ruža. Roditelji su joj se doselili iz Tramošnice (Bosanska Posavina) 1943. godine. Otac je radio u državnoj službi, a majka je bila domaćica. Bilo ih je sedmero djece, četiri brata i tri sestre. Ona je druga po starini. Roditelji su redovno obavljali svoje kršćanske dužnosti i svoju su djecu tako odgajali.

Vjeronauk je pohađala redovito i voljela je ići na vjeronauk. Svetu Pričest primila je 1952. godine, a svetu Potvrdu 1954. godine. Kao dijete, mama ju je vodila u crkvu. Tu je prvi puta vidjela časne sestre. Odmah je rekla mami da će i ona biti časna sestra. Sa sedam godina pošla je u školu i završila je sedam razreda. Nije voljela učiti, a ni ići u školu. Htjela je odmah poći u samostan, ali mama nije htjela za to ni čuti. Tako je ostala kod kuće još četiri godine, čekajući da majka popusti. Budući da majka nikako nije htjela udovoljiti njezinoj želji, Ruža se obratila za pomoć tati. On joj je, iako teškom mukom, dao dopuštenje.

U osamnaestoj godini, 12. ožujka 1963. godine, napustila je roditeljski dom i ušla u samostan. Kada je otvorila samostanska vrata, dočekao ju je kip Srca Isusova raskriljenih ruku. Tada je bila posebno radosna i duboko joj se utisnula u dušu samostanska tišina.  Posebno se radovala kada je, nakon dva mjeseca, dobila pelerinu, prvi znak pripadnosti redovničkoj zajednici. Pomagala je u pekari i neko vrijeme kod gostiju. Poglavari su je poslali u Zagreb na domaćinski tečaj. Tamo je naučila mnogo toga praktičnog za život. Uz to je pomagala i u kuhinji, i u vrtu. Nakon tečaja vratila se u Đakovo, a onda je pošla  u sestarsku zajednicu u Slavonski Brod. Ispomagala je gdje god je trebalo. Tamo je ostala godinu dana, a onda je bila pozvana u Đakovo  kako bi započela postulat. Tomu se jako obradovala jer je to bio korak bliže cilju. Nastojala je dobro iskoristiti vrijeme postulata i tako se pripraviti za novicijat. Njemu se također veselila želeći da bude koristan član redovničke zajednice i prava Milosrdna sestra svetoga Križa.

U novicijatu dobila je ime sestra Palmira. Nakon položenih Prvih zavjeta 13. svibnja 1968. godine prvo radno mjesto bilo joj je u Biskupskom dvoru u Đakovu gdje je ostala do 1971. godine. U sakristanskoj službi djelovala je u Iloku i u Subotici, u Franjevačkom samostanu. Potom je došla u Đakovo i završila je osmi razred osnovne škole. Sljedeća mjesta djelovanja, u kojima je također bila sakristanka, bila su: Rijeka – Sušak, Vukovar – Franjevački samostan, Osijek – Tvrđa, Rokovci, Vinkovci 1, Osijek 2, gdje je djelovala u dva navrata, te Bošnjaci. U Zagrebu, na Rebru, kratko je radila u kuhinji, a zatim u Đakovu, u zajednici provincijalne kuće vodila je brigu za sestarsku blagovaonicu. U Biskupskom dvoru radila je kao vratarica od 2001. do 2003. godine. Nakon toga u Portu obavljala je razne kućanske poslove i imala brigu za goste. Nakon toga bila je sakristanka u Osijeku, u Župi sv. Josipa Radnika i u Bošnjacima. Kada se razboljela, dolazi u Đakovo, u Dom sv. Josipa na liječenje. Kada joj se zdravlje popravilo, ostala je u Đakovu, u provincijalnoj zajednici, i spremala prostorije za duhovne vježbe do 2008. godine. Nakon toga radila je na samostanskoj porti do 2016. godine. Potom, također u Đakovu,  vodi brigu za blagovaonicu za sestre koje obavljaju duhovne vježbe.

Kako vidimo, naša s. Palmira prošla je više sestarskih zajednica naše Provincije. Išla je spremno tamo gdje bi ju poglavari poslali. Većinu radnoga vijeka provela je radeći u crkvi i sakristiji. Gdje god je bila, svugdje je s puno ljubavi i preciznosti obavljala svoju službu. Poznata je bila njezina umjetnička sposobnost za aranžiranje cvijeća i dekoriranje prostora. Svaka njezina vaza bila je jedinstvena i vrlo lijepo ukrašavala je crkveni prostor. Gospodin ju je pohađao češće raznim zdravstvenim poteškoćama, ali se ona nije prepuštala i nije klonula. Čim bi joj se stanje popravilo, bila je spremna poći tamo gdje je bilo potrebno. Svima nam je poznata njezina pedantnost i urednost. Kada bi nešto spremila, to bi stvarno bilo temeljito učinjeno. Radosno je dočekivala sestre koje su dolazile na duhovne vježbe i vodila je brigu da im ništa kod stola ne nedostaje.

Zahvaljujemo Gospodinu za našu dobru i marljivu s. Palmiru, za njezinu spremnost na žrtvu i za sve što je učinila i ugradila u našu zajednicu. Molimo da ju Gospodin, po zagovoru Blažene Djevice Marije i svih svetih, primi u svoje kraljevstvo, u kraljevstvo vječne ljepote i proslave njegova Imena, a nama neka udijeli novih duhovnih zvanja koja će biti spremna sve ostaviti i služiti Stvoritelju.