Još 1997. godine rodila se ideja u sklopu Doma duhovne pomoći, koji djeluje pri samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu, da se započnu okupljati osobe s invaliditetom u Zajednici Vjera i svjetlo. Tako je već te godine održan prvi Božićni susret za osobe s invaliditetom i njihove obitelji. I evo, Bogu hvala, susreti su ustrajali u svim nedaćama sve do svog srebrenog jubileja.
Tako je 17.12.2022., u organizaciji Terapijske radionice sv. Josipa, koja djeluje u okviru Doma duhovne pomoći, i Župe svih svetih u Đakovu, održan predbožićni susret za osobe s invaliditetom, na kojem se radosno obilježila 25 godišnjica Vjere i svjetla, kao i Božićnih susreta. Bilo je oko 170 sudionika iz Đakova, Osijeka, Ivankova i drugih okolnih mjesta. Prisutna je bila i s. Valerija Široki, provincijalna poglavarica, sa svojim savjetnicama. Svojim dolaskom obogatila je susret i Udruga za osobe s invaliditetom „Iskra svjetlosti“ iz Splita, sa svojom predsjednicom Danielom Ljušanin i suradnicama.
Susret je započeo već uobičajeno sa sv. Misom koju je predvodio đakovačko osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić. U koncelebraciji su bili vlč. Alojz Kovaček, nadbiskupijski povjerenik za osobe s invaliditetom i njihove obitelji i mjesni kapelan vlč. Domagoj Vidaković. U propovjedi je nadbiskup Hranić ohrabrio roditelje da su njihova djeca njima zasigurno blagoslov unatoč svim patnjama, strahovima i neizvjesnostima, poput Marije i Josipa koji su prolazili kroz strah i neizvjesnost za Isusa.
Poslije euharistijskog slavlja uslijedila je prezentacija u kojoj je prikazan razvoj Božićnih susreta kroz svih 25 godina. Tu se zaista može vidjeti kako je to Božje djelo, te kako se djeca kroz takve susrete socijaliziraju, raduju i nadasve stječu prijateljstva. Program je nastavljen scenskim oživljavanjem živih jaslica uz evanđeoski tekst o događaju Isusova rođenja i pučku pjesmu „Ustajte pastiri“. Glumci su u svim scenama djeca s invaliditetom. Oni za taj trenutak žive od susreta do susreta. To je ujedno i poseban trenutak radosti kad roditelji postaju ponosni na svoju djecu jer ih gledaju u određenim važnim ulogama. Radost i sreća u tim trenucima ne mogu se ni s čime mjeriti. Zatim je uslijedila okrjepa uz pizze, kolače i slavljeničke torte, a kruna svega su tamburaši koji već dugi niz godina nastupaju i uveseljavaju djecu i sudionike. Tako na ovakvim susretima svi rado zaplešu i zaigraju kolo uz tamburice. Ove godine su nas Hrvati iz katoličke misije u Münchenu ponovno darivali sa vrlo bogatim i lijepim paketićima, koji su podijeljeni na samom kraju susreta.
s. Marija Klara Klarić
