Trenutno pregledavate Božićno otajstvo u životu majke M. Amadeje Pavlović

Foto: Cathopic

Prenosimo iz našega glasila “U znaku Križa”

Prvi i temeljni cilj Jubilejske godine i svih događanja posvećenih majci M. Amadeji Pavlović bio je bolje upoznavanje njezina krjeposnog života i nasljedovanje njezine svetosti. Govoriti o nečijoj svetosti nije moguće bez usmjerenosti na Isusa Krista i bez uronjenosti u Kristovo otajstvo. U hodu kroz Jubilejsku godinu, u svjetlu pojedinih otajstva iz Kristova života, promatrali smo lik majke M. Amadeje te smo se osvjedočili koliko je bila prožeta njegovim Duhom. Njezine riječi i život uistinu su bile odsjaj njegove svetosti.

Kako je majka M. Amadeja proživljavala božićno otajstvo, može se vidjeti iz njezin božićnih pisama i čestitki pojedinim sestrama i zajednicama. Čitajući ta pisma, jasno se uočava da su ona plod njezine duboke kontemplacije nad utjelovljenjem Sina Božjega. Naziva ga «Božansko Dijete». Mnogo je svetaca i svetica koji su u svojoj svakodnevnoj molitvi gajili pobožnost prema Djetetu Isusu i željeli oblikovati svoje živote prema životu Djeteta Isusa. Znali su živjeti i svjedočiti ono “duhovno djetinjstvo” koje se usvaja upravo meditirajući poniznost Boga koji je za nas postao djetetom. U božićnom vremenu spominjemo se njegova djetinjstva. Veliki Bog postao je malenim, postao je Dijete. On, koji je velik i nedokučiv, postao je ponizan i pristupačan. Velik je to misterij! Teško ga je  razumom shvatiti. A ipak, najavljuje se znak: „Naći ćete dijete, povijeno u pelene i položeno u jasle.“ (Lk 2, 12) Mali Bog, Božić, neprestani je izazov svima nama. On je poziv na evanđeosku malenost i siromaštvo u kojoj Bogu možemo dati prostora da se rodi u nama. Da bi se to dogodilo, potrebno je češće kontemplirati to otajstvo. To nam je posvjedočila i majka M. Amadeja, o čemu u svojoj božićnoj čestitki piše sestrama:

Želim svima i svakoj napose, da Vas Božansko Dijete obaspe i prožme svojim milosnim darovima, koje nam je objavio svojim dolaskom među nas i ostvario svojim životom među nama. Molit ćemo Ga kod naših Jaslica: Da budemo malene, ponizne i jednostavne kao što je bio On u onoj svetoj Božićnoj noći, kad nam se kao milo i ljupko Dijete objavio. Da razumijemo oskudicu i siromaštvo kao milosni dar, jer je On radi nas postao najsiromašniji, da nama ne bude teško, kad trpimo oskudicu, zimu, neimaštinu… Da budemo rado nepoznate, zaboravljene i zapostavljene, jer je On bio radi nas prezren i odbačen od svojih, samo da nama ne bude teško, kad nas preziru… Da zavolimo sve svoje dužnosti, što smo ih u poslušnosti primile, pa i one teške od kojih se narav žaca, i neugledne, do kojih nitko ništa ne drži i koje nitko ne cijeni. Zato je On postao skromni tesarski radnik, samo da nama ne bude jedanput teško… Da ne zaboravimo, da smo se zavjetom poslušnosti odrekle svoje volje i prihvatile Božju, On se je toliko odrekao Sebe, da je smatrao Volju Očevu kao životnu hranu. Bio je tako čist, neporočan i besprikoran, da Ga nitko, pa ni najgori i najpokvareniji, nisu mogli prekoriti niti za sjenku ljage… da nama svojim primjerom pokaže, da jedino čistoća i besprikornost ulijeva poštovanje i diže naš ugled pred drugima i daje našu pravu vrijednost –pred Bogom i pred ljudima. Sve ovo, pak potrebe svake pojedine, iznijet ćemo pred Božansko Dijete i molit ćemo Ga, da razumijemo misiju Njegova dolaska, da se okoristimo Njegovim milosnim darovima i da blagoslovi naš rad na sebi i naše dane u Novoj Godini. U tim mislima kretat će se moje želje u svetim danima Božića za svaku od vas. Vaša u Isusu s. M. Amadeja. (Đakovo, 11. XII. 1954.)

Očima punim vjere majka M. Amadeja ponire u bit otajstva utjelovljenja Sina Božjega. U svjetlu otajstva Božje poniznosti i malenosti, koja se objavila u liku Božanskoga Djeteta, razmatra naš redovnički život i povezuje ga s Kristovim životom. 

U drugom pismu, upućenom također za Božić, razmatra Božju ljubav koja se očitovala u liku Božanskoga Djeteta. Isus se rodio da bi nas ohrabrio za ljubav. U želji da Božansko Dijete u sestrama probudi i jača istinsku ljubav prema Bogu, ljubav jedne prema drugoj i svetim redovničkim Pravilima, u božićnoj čestitki piše: Drage moje sestre! Pred jaslicama dragog Božjeg Djeteta molit ću za Vas, da u Vama i svima nama raste danomice duh ljubavi, nepokolebivog povjerenja i povezanosti. Tako je i Gospodin molio: ‘Oče moj, daj da svi budu jedno!’ Zadahnute ovim duhom ljubavi i jedinstva, moći ćete podnijeti sve ono, što će dragi Bog poslati u providnosti svojoj. Uz jaslice dragog Spasitelja imam za Vas drage moje sestre, još jednu želju i molitvu: Ljubav prema našim sv. Pravilima. Promatrajte sv. Pravila, nastojite proniknuti u njihov duh, pa ćete vidjeti, kako nam i u današnja vremena daje smjernice za naš rad i djelovanje… Neograničenim pouzdanjem uđimo u Novu 1946. god. Neka nas svaki dan u Novoj godini dovede bliže dragome Bogu. Otac ravna našim životom i ništa nam ne će manjkati; onima koji Boga ljube služi sve na dobro! To za Vas moli i lijepo Vas pozdravlja po Božanskom Djetešcu

Vaša s. M. Amadeja.  (Đakovo, 17. prosinca 1945.)

U Isusu, koji je čovjekom postao, Bog nam je očitovao uzvišenu spoznaju samog čovjekova dostojanstva i poimanja njegova identiteta. U Isusu i po Isusu mi smo djeca Božja, uzdignuta na neizrecivo dostojanstvo. To je više od svih drugih ljudskih počasti, odlikovanja ili mukotrpno stečenih priznanja. Ono najviše što čovjek može biti jest biti Božji sin, odnosno Božja kći. Majka M. Amadeja u vjeri to duboko shvaća i zato u Godišnjoj želji za godinu 1950. sestrama i piše: Radost, ljubav, zahvalnost Božanskom Djetetu, koji se za me rodio, radio i trpio, da ja postanem djetetom Božjim. Zahvaliti, što me je odabrao za svoju bližu službu, moleći odlikovanja i Ga da Mu i ja i sve sestre i svi ljudi dostojno služimo. Od srca želim, da se ovom vježbom okoristite, da Vam se dragi Isus rodi u Vašoj duši. Neka poraste u milosti i ljubavi u Vašim dušama, da Ga uzmognete nositi, davati i njime (se) obradovati sve, koji su Vama povjereni. Pozdravlja Vas i za Vas se moli Vaša u Isusu M. Amadeja. (Đakovo, 30. XI. 1950.)

Meditirajući tajnu Božjega utjelovljenja, njegova poniženja po kojem smo primili uzvišeno dostojanstvo da se „zovemo i jesmo djeca Božja“, majka M. Amadeja s puno ljubavi i proživljavanja toga otajstva piše sestrama za Božić 1941. godine:  Drage naše sestre! Blagdan rođenja našega Gospodina htjela bih svakoj dragoj sestri napose čestitati i s njome se radovati, što je rođenjem Maloga Boga postala dijete Božje. A kao redovnica još i preodabrano dijete Božje. Za tu beskrajno veliku milost djetinjstva Božjega zahvalit ćemo se kod Jaslica svaka za sebe, za svaku od nas, za sve ljude, napose za one, koji Mu nikada ne će zato reći hvala.

Znadem, da će svaka od Vas u ovo sveto vrijeme Božića u mislima biti u provincijalnoj kući više nego inače. I da će se svaka zaustaviti pred našim Jaslicama, gdje je doživjela svoj prvi redovnički Božić i gdje je o Svetim Trim Kraljima polagala svoje sv. zavjete i obnavljala svoju vjernost. U ime svake Vas, koje ćete ovoga Božića biti daleko od provincijalne kuće, zahvalit ću se Malome Kralju za Vaše preodabranje i moliti Ga za milost, da svojim životom odgovarate Njegovu pozivu i da Mu ostanete vjerne u svim prilikama i pod svaku cijenu, ma bilo i pod cijenu svoga života.

Ja bi Ga, moje drage sestre, ne samo molila za tu milost, već bi Mu štoviše i obećala u Vaše ime, kad bi bila sigurna, da ste shvatile, što je sve stajalo Maloga Boga Njegov dolazak na zemlju i Njegov život ovdje. I kad bi znala, da ste razumjele i shvatile, da je u Njegovu odreknuću svega udobnoga i u Njegovoj potpunoj zaboravi Samoga Sebe toliko ljubavi za svaku nas, da, kad bi mi to potpuno shvatile, morale bi od same te spoznaje, umrijeti od sreće.

Razmatrajte u ovo sveto Božićno vrijeme i zamislite se u ljubav Maloga Boga, pa Mu obećajte ono, što sam Ga ja samo molila. Tada ću biti sigurna, da će Vam Nova Godina biti bogata milostima, što Vam od srca želi i od Maloga Isusa moli Vaša S. M. Amadeja. (Đakovo, 19. XII. 1941.)

U pismu s. Kasildi osvrće se na dužnosti redovnice prema novorođenom Spasitelju: Draga sestra Kasilda! Ako Vam neću dospjeti pisati za Božić, to Vam sada želim mnogo Božićne radosti, i potrebne milosti, da možete još dugo biti radost dragog Spasitelja i da Mu svojim radom i životom privedete mnogo duša.  Pozdravlja Vas i sve Vam dobro želi Vaša u Isusu   s. Amadeja. (Đakovo, 19. 12. 1941.)

Iz navedenih tekstova majke M. Amadeje mogli smo osjetiti istinsku vjeru u otajstvo Kristova utjelovljenja i zadivljenost pred tajnom  domišljate Božje ljubavi kojom nas je učinio djecom Božjom. Ne samo to. Iz njezinih promišljanja i riječi mogli smo vidjeti na koji smo način pozvani odgovarati na sebedarnu ljubav Božju. Kontemplirajući Dijete u jaslama neka nam majka M. Amadeja izmoli da ovoga Božića porastemo u malenosti, jednostavnosti, u bogoljublju i čovjekoljublju djece Božje.

s. Meri Gotovac