Đakovačka Franjevačka mladež (Frama) i ove godine nastavlja tradiciju odlaska na duhovno-rekreativni tjedan u Postiri na otoku Braču, u Župu sv. Ivana Krstitelja. Program je trajao od 19. do 27. kolovoza, a sam program okarakterizirala je tema „Gospodine, dođi i pogledaj!“ (Iv 11,34), koji je osmislila duhovna asistentica s. Gabrijela Tea Damjanović.
Tema tjedna zamišljena je da Gospodin dođe i pogleda sve loše, negativne emocije te pomogne Framašima u preobrazbi tih emocija u one pozitivne. Iz dana u dan različiti parovi animatora obrađivali su različite pozitivne i negativne emocije te poučavali Framaše o važnosti rada na emocijama. Nakon predavanja, bilo je vrijeme razmišljati o emocijama kroz različite radove u samoći, u paru ili u skupini.
Svako jutro započinjalo jutarnjom molitvom Časoslova koji bi Framaše, uz prigodne pjesme i nagovor, uveo u temu dana. Nakon toga uslijedilo je slobodno vrijeme koje se moglo iskoristiti za odlazak na plažu ili druženje s drugim Framašima u prostoru pastoralnog centra. Poslijepodnevni sati bili su ispunjeni predavanjima, radovima u skupinama i plenumom u obliku skeča, pjesme ili razgovora o naučenome. Tijekom tjedna dvije animatorice organizirale su i zabavne večeri. Te večeri su kroz smijeh i šalu dovele do međusobnog zbližavanja framaša, Vrhunac svakog dana Framašima je predstavljalo euharistijsko slavlje u župnoj crkvi, koje su Framaši su animirali pjevanjem, sviranjem i čitanjem Božje riječi. Dan je završavao u crkvi večernjom molitvom ili klanjanjem.
Don Jure Martinić, kao i svake godine dosada, ljubazno je ugostio đakovačke Framaše u Pastoralnom centaru sv. Ivana Pavla II. Također, don Jure je svakodnevno predvodio euharistijsko slavlje uz don Tončija Jelinčića. Budući da se u Postiri već drugu godinu nalazi biskup u miru mons. Slobodan Štambuk, kroz osobne susrete ili zajednički razgovor Framaši su imali priliku puno toga naučiti iz bogatog života samoga biskupa koji ih je ohrabrio na njihovom putu vjere. Posebno mjesto u srcu kod svih Framaša ima sv. Misa u kapelici sv. Josipa u masliniku iznad Postira na kojoj se moglo naučiti mnogo o povijesti Postira. Đakovački Framaši svoju zahvalnost don Juri iskazali su pjevanjem bećaraca, uz pratnju harmonike i gitare.
Ema Alduk
Iskustva Framaša
Duhovno-rekreativni tjedan u Postirama na Braču. Izvana gledajući, po mnogočemu već rutinsko putovanje. Poznat put, poznate plaže, poznata crkva i pastoralni centar. Čak se ni raspored i program uvelike ne razlikuju, ali osobno iskustvo i pogled iznutra govore nešto posebno. Prije tog tjedna osjećao sam se pomalo umorno, sa glavom u svemu, ali tjedan na Braču značio je jedan odmor. Bijeg u samoću u kojem smo bratstvo, Bog i ja. U tih tjedan dana provedenih u zajedničkom življenju, druženju i radu, ali ponajviše molitvi, mogao sam se više posvetiti osobnom duhovnom, ali zahvaljujući temi emocije i psihološkom životu. Ono što bih volio istaknuti pokraj nenametljivog programa i teme koja može mnogo toga naučiti i koja je primjenjiva u svakodnevici, jesu i posebni susreti (ili se barem doimaju posebnima), kako sa subraćom, lokalnim stanovnicima tako i s turistima. Vjerujem kako oni nekad bivaju posebni upravo zbog ugođaja u tome tjednu: ugođaja molitve i nastojanja prepoznavanja Krista u drugim ljudima i što nam On možda preko njih želi poručiti. Zaista je nevjerojatno kako se u običnim, nenadanim susretima, može naći snažan poticaj za življenje vlastitoga poziva. Osim što je ovo posebno osobno iskustvo, snažno djeluje na bratstvo, poboljšanju odnosa i djelovanju u njemu. Hvala vijeću i duhovnoj asistentici na još jednoj prilici za odlazak u ovo mirno i posebno (kao da ga je sv. Franjo birao) mjesto. Mato Mićan
Za mene Brač nije samo mjesto u Hrvatskoj nego je jedno predivno iskustvo, kroz tjedan dana odmora kako fizičkog tako i duhovnog. Ovaj Brač bio je kao i svaki poseban a najviše od svega svidjelo mi se kako smo kao bratstvo povezani i kako se međusobno poštujemo i volimo. Lovro Klepo
Što za mene znači Brač? Kada čujem riječ Brač zadnjih 7 godina asocijacija mi nije otok, more, kupanje, nego puno više od toga. Za mene je Brač ljubav i zajedništvo, mjesto puno smijeha gdje su svi u potpunosti prirodni. Brač za mene znači tjedan dana odmora za dušu te molitvom i zajedništvom punjenje baterija za sve što dolazi. Nešto što bih posebno izdvojila s ovog Brača je, kao i mnogi, klanjanje. Uspjela sam se potpuno predati u klanjanju i osjetiti Božju prisutnost u svakome trenutku. Framaška klanjanja na Braču općenito za mene imaju posebno značenje jer smo sami u polumraku u crkvi i osjećam tu intimu i povezanost s ljudima oko sebe, a tako i s Bogom. Patricija Sastić
Ove godine tema našeg ljetovanja na Braču bile su emocije. Jedna vrlo važna tema o kojoj smatram da se treba više pričati. Animatori su odradili izvrstan posao i svako predavanje je bilo vrlo bogato i vrlo poučno. Kao i prijašnjih godina, za mene je Brač jedno predivno iskustvo, jedan događaj kojem se radujem i koji iščekujem kroz cijelu godinu. Na ovome Braču posebno bih izdvojio jedno veliko zajedništvo. U svakom trenu živjeli smo kao bratstvo i bili tu jedni za druge. Posebno bih izdvojio prekrasno klanjanje koje smo imali. Sve u svemu, riječi ne mogu opisati koliko mi je drago vratiti se tamo svake godine, a vidi se koliko i novijim framašima ovo znači. Vjerujem da smo se kući vratili zreliji, strpljiviji i u svakom pogledu, definitivno bolji. A do sljedećega Brača, ponovno odbrojavamo dane i biti ćemo još vrjedniji i bolji kroz cijelu godinu. Još samo 352 danaaaa…. Šimun Barberić
Brač za naše bratstvo znači puno više od samog mjesta. Druženje, rad, pjevanje i molitva imali su poseban blagoslov ovih sedam dana. Svakim danom smo se bolje upoznavali, ali smo upoznali i sami sebe kroz temu koja je ove godine bila Emocije. Jedni drugima smo bili podrška i u teškim, i u lijepim trenutcima, tamo smo savladali i brojne izazove i suočili se s nekim strahovima. Poseban doživljaj na nas su ostavile večernje molitve i klanjanje, kada bismo nakon napornog dana sve predali Bogu te mirne duše otišli na spavanje. Na neki način bili smo odvojeni od svega onoga što nam je kod kuće zadavalo brige. Prije svega, došli smo odmoriti svoje tijelo, ali i dušu kako bi skupili snage za nadolazeću godinu i sve ono što nas čeka. Svaki trenutak bio je ispunjen osmijehom, veseljem i novim iskustvima koja ne bi bila toliko lijepa bez djelovanja Duha Svetoga. Sve u svemu, jedno predivno duhovno iskustvo koje nas je približilo Bogu i naučilo nas brojnim stvarima koje jedni bez drugih ne bismo mogli naučiti. Nakon tjedan dana kući smo se vratili duhovno obnovljeni s puno uspomena i novih prijateljstava. Maria Gavljak, Ivona Dilber
Naše malo mjesto Postire, isto kao i naš duhovno – rekreativni tjedan odisali su posebnim duhom zajedništva i mira. Ove smo godine osobito osjećali jednostavnost življenja u zajedništvu. Ono čemu osobito težimo nadalje za svakodnevni život jest život u punini, kako s Bogom, tako i s našim bližnjima. Otkrivajući dubinu svojeg duha detaljnije analizirajući emocije koje su u nama svakodnevno prisutne, istražili smo kako prepoznati, ali još važnije: kako kontrolirati vlastite emocije. To nas vodi životu u punini, kakvog je Bog zamislio za nas i darovao nam. Poštujući taj dar i živeći punim plućima, franjevački duh najbolje možemo prenositi upravo na ovaj način. Anđela Krajina
Duhovno-rekreativni tjedan u Postiri, na otoku Braču, za cijelo je bratstvo vrijeme duhovnog rasta, međusobnog povezivanja, produbljivanja prijateljstava, ali i odmora. To je upravo ono što je potrebno bratstvu jer tjedan dana zajedno dišemo i živimo te ujedno punimo baterije za nadolazeće školske i fakultetske obveze. Zaista za svakog framaša posebno vrijeme godine koje uvijek nestrpljivo i željno iščekujemo. Ines Milić
