Frama Đakovo je od 21.3. do 23.3. 2025. godine dane provela u prekrasnom Međugorju. Na ovo putovanje krenuli smo s ciljem da mlade upoznamo sa svim događanjima u Međugorju te da se njihov odnos s Bogom bude još čvršći.
Na ovo putovanje krenuli smo u 21:30 te smo putovali cijelu noć. Tijekom putovanja smo molili, pjevali i uživali. U jednom trenutku većina nas je zaspala i pokušala napuniti baterije. Prva znamenitost je brda Križevac kod kojeg smo stigli vrlo rano oko pet sati ujutro. Imali smo kratku pauzu da se svi razbude i nešto pojedu. Stvari smo ostavili u autobusu te se zaputili prema brdu. Krenuli smo moliti krunicu i uživali u prekrasnom pogledu koji nas je pratio s izlaskom sunca. Ni u jednom trenutku nismo zastali jednostavno nas je nešto guralo naprijed, davalo nam motivaciju da nastavimo naš hod. Prekrasna molitva križnog puta otvorila nam je oči Isusove muke. Kada smo nakon otprilike sat vremena penjanja stigli do zadnje postaje i završne molitve, uslikali smo se kod križa. Nakon toga je svatko imao svoj mir i vrijeme da se pomoli i ima svoj razgovor s Bogom. Taj savršeni pogled i sunce koje lagano obasjava križ i naše obraze je bio veličanstven. Nakon što smo završili naše molitve uputili smo se prema dolje. Silazak s brda je kako neki kažu bio malo teži jer je kamenje bilo dosta sklisko. Opet smo imali malo slobodnog vremena da kupimo suvenir ili popijemo kavu. Kada smo se svi okupili krenuli smo put zajednice Cenacolo. Čim smo došli izmolili smo našu jutarnju molitvu te otišli u dvoranu gdje smo slušali ispovijesti dva ovisnika. Jedan od njih je bio ovisnik o kocki, a drugi o drogi. Većinu nas su te ispovijesti jako pogodile. Njihov život je poput kaveza, ali im pomaže da budu bolji ljudi. Bog ih je našao kada im je bilo najteže i poslao ih put zajednice u kojoj će ih netko napokon razumjeti. Nakon toga smo krenuli u smještaj pansion Sivrić koji je bio ugodan. Vrlo gostoljubivi domaćini su nas odmah dočekali raširenih ruku. Imali smo smještaj po trokrevetnim i dvokrevetnim sobama. Nakon što smo se raspakirali imali smo ručak. Pomolili smo se i pojeli blagodati koje su nam pripremili. Zatim smo imali slobodno vrijeme. Za to vrijeme smo istražili prekrasan grad Međugorje te imali ispovijed u pet sati popodne. Velike gužve nisu nas spriječile da dođemo što bliže možemo predivnoj crkvi. Posebno nas se dojmilo klanjanje koje je bilo poslije mise koja je počela u šest sati navečer. Trajala je sat vremena i uživo se prenosila na televiziji. Nakon mise i klanjanja smo imali slobodno vrijeme da odemo negdje na večeru, jer je naš smještaj imao opciju doručka i ručka. Slobodno vrijeme je bilo od osam do jedanaest sati te smo u jedanaest svi krenuli u svoje sobe i zaspali.
Ustajanje je bilo u sedam ujutro te smo se svi krenuli pakirati. Nakon što smo sobe doveli u red krenuli smo na donji kat pojesti doručak. Kofere i torbe smo odnijeli u bus te smo krenuli prema brdu Gospina ukazanja. Naše spektakularnu putovanje malo je uništilo loše vrijeme, ali ni to nas nije zaustavilo da se popnemo. Molitvu krunice odgodili smo kako se ne bismo predugo zadržavali na kiši. Nakon penjanja smo se vratili nazad u naš autobus te krenuli prema Mostaru gdje smo imali svetu misu u jedanaest sati u Franjevačkoj crkvi. Crkva je predivno ukrašena raznim biblijskim motivima koji su napravljeni u obliku freski i mozaika. Nakon mise smo imali predavanje o motivima koji se nalaze u crkvi. Poslije predavanja smo imali slobodno vrijeme za ručak i kupnju suvenira. Krenuli na put kući oko tri sata popodne te smo u đakovu bili oko devet sati navečer.
Ovo predivno putovanje je završilo s puno uspomena i čvrstom vjerom koju smo učvrstili na brdima i misama. Meni osobno je ovo putovanje jako puno značilo i dokazalo da sve što trebamo u životu je vjerovati.
Rea Čović
