Sestre su na zadnjem Generalnom i Provincijalnom kapitulu osjetile potrebu trajne formacije sestara, tako da se njome obuhvate sestre svake životne dobi. Ona je „nastavak na početnu formaciju i po njoj cijeli život postaje put ljudskoga i vjerničkog rasta i sazrijevanja.“ (Ratio formationis Milosrdnih sestara sv. Križa – Živjeti iz izvora)
U ovoj svetoj jubilarnoj Godini nade i o 200. obljetnici rođenja bl. majke Marije Terezije Scherer, sestre zavjetovane od 1976. do 1980.g., njih 31, imale su svoj generacijski susret u Samostanu, u Đakovu od 30. 05. – 01. 06. 2025 godine.
Susret je započeo u petak, u popodnevnim satima na terasi Centra Amadea, gdje su se sestre družile uz razgovor, kavu i slastice. Zanimljivo je kako su se sestre nakon uzajamnog pozdrava i izraza dobrodošlice, spontano našle u grupicama sa sestrama iz svoga novicijata, gdje se prepričavalo zgodice iz početne formacije i razvili spontani duhovni poticaji za naš daljnji hod. Zatim je slijedilo predvečerje i večer provedena u zajedničkoj molitvi sa sestrama svih zajednica u našoj samostanskoj crkvi i u osobnoj molitvi kod klanjanja Križu.
Subota je bila posebno bogata. Sestre su započele dan Jutarnjim hvalama i svečanom sv. misom, jer je bio blagdan Pohođenja Blažene Djevice Marije, a cijelo dopodne je bilo protkano razmatranjem, predavanjem i izmjenom iskustava u grupnom radu. Sve je bilo prožeto bogatom porukom. Bio je to poziv na zahvalnost za sve doživljeno tijekom dosadašnjeg redovničkog života kao i poticaj kako živjeti svoj ‘danas’ i kako prihvaćati ono što dolazi ‘sutra’. Izdvojile su samo nekoliko misli iz predavanja koje im je imala s. Meri Gotovac, a na koje su se tijekom razgovora često vraćale.
„Iz perspektive Presvetog Trojstva čovjeka treba shvatiti kao biće u odnosu, kao relacijsko biće koje se ostvaruje svjedočanstvom ljubavi koju mu je iskazao Bog. Bogu se istinski daje slava kada čovjek nije samo za sebe ili svoje, nego kada nastoji stvarati zajedništvo, okupljati. Svjedoci smo trojstvenog života kada nadilazimo podjele u zajednici, kada ostvarujemo pomirenje i kada stavljamo sebe na drugo mjesto poradi dobra drugoga. Konstitucije to potvrđuju u Čl. 50. ‘Kao crkvenoj zajednici nama sestrama je dužnost po primjeru prvih kršćana svjedočiti ljubav koju nam je dao Trojedini Bog.’ Tu ljubav svjedočimo kroz tri koraka: 1. korak : Iskusiti Božju ljubav prema sebi; 2. korak : Naučite voljeti sebe; 3. korak : Ljubiti ljude.“
Poslije ručka krenule su kao hodočasnice nade samostanskim vozilima na hodočašće u Šumanovce k Majci dobre nade. Ondje ih je radosno dočekao župnik u Gunji i upravitelj šumanovačkog svetišta Majke Božje, vlč. Ivica Živić. Uz srdačnu dobrodošlicu odmah ih je pozvao k stolu na kojem je bilo raznog voća, kolača, kave, sokova, … a zatim je stiglo i osvježenje – sladoled. Ovakvo gostoprimstvo i dobrota čovjeka i svećenika može se doživjeti jedinstveno samo u ovom svetištu i u osobi ovog upravitelje Svetišta. On je bio s njima cijelo vrijeme, otvorenih očiju i srca da vidi njihove potrebe i da im spremno pomogne: od sprejeva protiv uboda komaraca, do razglasa, sjedalica, pripovijedanja o povijesti ovog Svetišta, blagoslova … Odmah na početku otišle su u kapelicu BDM i ondje samo izmolile molitve za oprost, zatim su molile Križni put i došle do mjesta gdje je slijepa djevojčica progledala, te su se slikale kod bunara gdje se čudo dogodilo, i ostale u tihoj molitvi. Vidjevši kako im vrijeme teče otišle su sjesti na klupe kod vanjskog oltara i ondje su imale plenum: izviješće iz dopodnevnog rada po skupinama. Tu je g. Župnik odmah primijetio da bi im dobro došle sjedalice na klupe i grane od lipe, kako bi ih komarci ostavili na miru. I doista su poslušali. Nisu ih ometali kao kod Križnoga puta. Uz zajedničku fotografiju i dobiveni blagoslov krenule su prema Đakovu, radosne s blizine nebeske Majke i dobrote ljudi.
U nedjelju prijepodne, osjetilo se da je to Dan Gospodnji. Poslije molitvenog dijela Dana, započeo je osvrt na susret koji je bio samo jedna velika zahvala Bogu i poglavaricama za ovo milosno vrijeme zajedništva i svega lijepoga što su doživjele kao i stvorenim odlukama koje će ponijeti u svoj daljnji svakodnevni život.
s. Deodata Kočonda
