Današnjoj Crkvi potrebni su uzori borbe, heroji kreposti, sveci.
Pogledajmo život bl. s. Ulrike.
Po ljudskim mjerilima: izvanbračno dijete – u ono doba opečaćeno i to teško.
Za novorođenče – Francisku – nema obitelji – prihvaća je baka i teta Gertruda. Odrasta sama.
U šestoj godini vraćaju je u obitelj da pohađa školu. ali se teško uklapa. Obitelj Nisch je najsiromašnija obitelj u mjestu i bogata djecom (13-tero, neki umrli mali). Franciski je teško. Prije svršetka školovanja (nakon pet godina) vraća se teti koja se u međuvremenu udala.
Franciska ipak osjeća odgovornost za svoju obitelj. Zato već sa 16 godina počinje raditi kao kućna pomoćnica. Najteže joj je kod ujaka Konrada, jer je njegova žena bila nakon moždanog udara teški duševni bolesnik i Franciska je izdržala samo godinu dana.
Odlazi u Švicarsku, kako bi zaradila više i tako pomogla svojoj obitelji.
Tu se razbolila od crvenog vjetra, što je Franciski kao ženskom biću naškodilo njenom izgledu.
Sa 22 godine ulazi u samostan – bez miraza.
Služba koju dobiva je u kuhinji, i to kao pomoćna kuharica.
Suživot s osobom vrlo teške naravi, s. Augustom, glavnom kuharicom.
Kao mlada sestra se razbolila. Prolazi iskustvo teške bolesti: teške glavobolje već od novicijata, akutna upala i operacija gornje čeljusti 1910. i tuberkuloza od koje umire 1912.g.
Dakle, 22 godine živi „u svijetu“ u vrlo skromnim prilikama i
9 godina u samostanu u najobičnijim službama.
Što je moglo od nje biti?
Mogla je misliti o sebi ono što svijet drži o takvima: Ja sam sama. Nemam nikoga. Nemam ničega, najsiromašniji smo. Što ja ikome značim? Za mene su samo najniži poslovi. Pa i žensku ljepotu sam izgubila.
U samostanu: Nisam bogata, nemam škole, pa moram raditi kao kuharica. Tko drži do mene? Još i živjeti uz osobu tako teške naravi! Što je ne premjeste? Još sam i bolesna. Tko mladom čovjeku vjeruje da mu nije dobro? ????
A što je od nje postalo?
Samoću – ispunja molitvom, a Bog – daruje joj Anđela čuvara.
Služenje u niskim službama – ispunja predanjem Isusu, koji se ponizio radi nas, postavši slugom, poslušan do smrti, a Bog – uvodi je u mistični život Zaručništva.
Bolest – ispunja suobličenjem s Raspetim, a Bog – uzdiže je preko Crkve na čast oltara – postaje Blaženica!
Iz tako skromnog ljudskog materijala, Franciska/Ulrika je – boreći se herojskim stupnjem kreposti – postigla uz Božju pomoć – ljudsko savršenstvo – SVETOST.