Pozadinska slika: Cathopic
Živimo li dakle ili umiremo,
Gospodinovi smo.
Rim 14,8
Gospodar života i smrti pozva našu dragu susestru
s. Emeranu, Anu Knežević
iz Golinaca/Radikovci
okrijepljenu sv. Sakramentima u vječni pokoj 19. siječnja 2022. god. u 23:50 sati, u Đakovu, u 85. godini života i 64. godini sv. zavjeta.
Sveta misa zadušnica biti će u 7 sati u samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova u Đakovu.
Sprovodni obredi bit će 21. siječnja 2022. god. u 12:00 sati na groblju u Đakovu.
S našim preminulim sestrama povezuje nas napose molitva i nada u buduće zajedništvo s njima u slavi.
Konstitucije
Molimo da Gospodin, izvor spasenja i oproštenja, udijeli našoj sestri vječnu radost u nebeskoj domovini.
Milosrdne sestre sv. Križa,
braća: Ivica i Jozo,
nećaci, nećakinje i ostala ožalošćena rodbina
Đakovo, 20. siječnja 2022.
Nekrolog:
Sestra EMERANA (Anica) KNEŽEVIĆ
Prvi zavjeti: 16. listopada 1958.
Umrla: 19. siječnja 2022.
U godini kada se spominjemo 35. obljetnice od proglašenja blaženom sestre Ulrike Nisch, mističarke i kuharice, u molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana, nakon žrtve bolesti i prikovanosti za krevet, u ozračju molitve i sabranosti Doma sv. Josipa, u Đakovu, sestra se Emerana pridružila „nebeskoj kuhinji“ 19. siječnja 2022. godine, u 23,50 sati.
Sestra Emerana rođena je u Golincima, u kršćanskoj obitelji 23. kolovoza 1937. godine od oca Imre i majke Marije rođ. Serletić. Na krštenju, u župnoj crkvi sv. Joakima i Ane u Radikovcima, dobila je ime Anica. Kada joj je bilo šest godina, tata joj je poginuo. Majka i ona još su neko vrijeme ostale u Golincima, a poslije su se odselile kod ujaka u Radikovce. Tamo je krenula i u školu i pripravljala se za Prvu sv. Pričest. Redovito je pohađala vjeronauk i voljela je slušati o vjerskim istinama naše svete vjere. Majka joj je uvijek govorila o Isusovoj prisutnosti u bijeloj hostiji. Redovito je polazila u crkvu na svetu misu.
Kada je završila osnovnu školu, radila je kod ujaka, a išla je i u nadnicu. Dvije je godine išla na „mašinu“ vršiti žito. Ostale dane provela je s majkom. Majka se ponovno udala. Anica je imala još dva brata. Nažalost, i drugi je mamin muž preminuo i majka je ostala sama s dvoje male djece. Bratu je bilo tek pet godina. Nije im bilo lako, ali su živjeli s pouzdanjem u Božju pomoć. Majka ih je odgajala da budu dobri, čestiti kršćani. Majka je rado išla u crkvu nedjeljom, a preko tjedna pomagala je u spremanju crkve.
Jedne svibanjske pobožnosti velečasni je govorio o prolaznosti ovoga svijeta. Ta ju je propovijed jako ganula i molila se dragoj Gospi da joj pomogne i pokaže joj kojim putem treba poći. Nakon molitve, osjetila je da želi poći u samostan. Svoju želju priopćila je gosp. župniku i on joj je obećao da će pisati u Đakovo zamolbu da ju prime u samostan. Njezinoj majci nije bila draga ta želja i protivila se, ali je poslije popustila i pristala. U đakovački samostan stupila je 23. svibnja 1955. godine. Ušavši u samostan, snažan dojam ostavio je na nju kip Srca Isusova raširenih ruku. Imala je osjećaj da ju radosno i s ljubavlju dočekuje. U vremenu kandidature pomagala je u kuhinji u Đakovu, a potom je pošla na filijalu u Trnavu, gdje je radila sve kućne poslove. Obradovala se kada je bila pozvana da stupi u postulat. Kao postulantica opet je pomagala u kuhinji. Radosno se spremala na ulazak u novicijat, sa željom da bude dobra novakinja i dobra milosrdna sestra sv. Križa. U novicijatu dobila je ime sestra Emerana.
Položivši Prve sv. zavjete 1958. godine, sestra Emerana cijeli je svoj redovnički život darovala Gospodinu požrtvovnim obavljanjem poslova u kuhinji. Svoju dužnost rado je prihvatila i nikada, ni u jednoj prilici, ma koliko bila teška, nije tražila promjenu dužnosti.
Zbog njezine raspoloživosti, na nju su sestre poglavarice mogle uvijek računati i slati ju tamo gdje bi se ukazala potreba. Prošla je razne veće i manje kuhinje od Skopja, Sušaka i Staroga Bara, u Crnoj Gori, na Jadranu, do slavonskih župa Privlake, Rajevog Sela i Drenovaca. Rad na župama bio je tihi nazaretski život sabranosti, tišine, siromaštva i oskudice. To je bilo tiho svjedočenje vjere i vrijednosti Bogu posvećena života. Godine 1964. položila je doživotne zavjete i završila domaćinsku školu u Zagrebu.
Sestri Emerani u više je navrata bilo povjereno vođenje većih i zahtjevnijih kuhinja. U Franjevačkom samostanu u Slavonskom Brodu radila je u kuhinji 14 godina, zatim kratko u Vinkovcima, a onda u Đakovu, u provincijalnoj kući, u dva navrata, također 14 godina.
Nakon beatifikacije naše prve blaženice sestre Ulrike Nisch, sestra Emerana još je više zavoljela rad u kuhinji. Nastojala je slijediti njezin primjer ljubavi i služenja. I kada je bila najumornija, rado je odgovarala na potrebe i ispunjavala želje sestara.
Dok je bila u Slavonskom Brodu, uz naporni rad u kuhinji, proživjela je i strahote Domovinskoga rata. Hrabro je ustrajala na svojem radnom mjestu sve do 1999. godine. Zdravlje joj se pogoršalo i dvije godine liječila se na bolesničkom odjeljenju u Đakovu. Nakon odmora i oporavka, zbog oslabljena zdravlja, sestra Emerana i dalje je pomagala u kuhinjama u Lipiku, Trnavi i Osijeku (u Tvrđi). Od 2006. godine sestra je Emerana u Domu sv. Josipa u Đakovu. I tu nije mirovala, nego je rado vršila male službe u zajednici, a pomagala je i kod pripravljanja variva. U svoje slobodno vrijeme radila je ručni rad, osobito goblene.
Sestra Emerana rado je boravila u kapelici i molila je za sve one kojima je obećala molitvenu podršku. Posebno se molila za hrvatske branitelje i za one za čiji se grob ne zna. Voljela je i prirodu te je zadnjih godina rado boravila na balkonu u molitvi i zajedništvu sa sestrama. Od 2018. godine bolest je uznapredovala te je bila prepuštena brizi sestara, ali je bila pokretna do adventa 2021. godine, kad je potpuno nemoćna čekala poziv u vječni mir. I tada je dočekivala sestre s osmijehom i radošću duha.
Draga naša sestro Emerana, hvala ti za svaku molitvu, žrtvu i radost koju si nam donijela, za svaki objed koji si nam pripremila. Vjerujemo da se sada raduješ u društvu bl. sestre Ulrike koju si molila za zagovor i nastojala si njezinim stopama nasljedovati Krista. Moli za nas da i mi ustrajemo na putu težnje za svetošću, predanjem u poniznosti, a osobito za mlade naraštaje da se odvaže krenuti putem žara i revnosti, kako bismo svi zajedno zavrijedili gledanje Boga i društvo njegovih svetih.
U raj poveli te anđeli i na poljane vječnoga slavljenja Trojedinoga Boga!
s. Nada Martinković
