Preminula je naša s. Angelina Samardžija. U ozračju Velikoga tjedna, kada nam je Križni put i smrt našega Spasitelja posebno u mislima i pred očima, on je odlučio svojoj smrti pridružiti s. Angelinu 31. ožujka 2026. godine, u 23,50 sati, u Domu sv. Josipa u Đakovu.
Nekrolog
Sestra ANGELINA (Kata) SAMARDŽIJA
Rođena: 11. veljače 1940.
Prvi zavjeti: 12. svibnja 1961.
Umrla: 31. ožujka 2026.
U ozračju Velikoga tjedna, kada nam je Križni put i smrt našega Spasitelja posebno u mislima i pred očima, on je odlučio svojoj smrti pridružiti s. Angelinu, 31. ožujka 2026. godine, u 23,50 sati, u KBC Osijek.
Sestra Angelina potječe iz kršćanske obitelji, od oca Mije i majke Mande rođ. Kobaš. Imali su šestero djece, ona je peta po redu. Na krštenju, 13. veljače, u Župnoj crkvi sv. Mateja, apostola i evanđelista, u Štitaru, dobila je ime Kata. Svoje djetinjstvo provela je u rodnoj kući s braćom i bratićima, jer je s njima u kući živio stric, koji je oženio maminu sestru. Živjelo se siromašno, ali su se roditelji mučili i teško radili kako bi djeca bila zbrinuta. Malo pomalo materijalno su se podigli, ali ne za dugo. Došao je Drugi svjetski rat i sve im je bilo oduzeto. Uz materijalne teškoće, velika je žalost snašla obitelj kada je stric poginuo. Svima je bilo teško, ali se tata osobito zauzeo da stričevi sinovi ne osjete nedostatak oca. Obrađivao je i svoju i stričevu zemlju. Majka s. Angeline ostajala je sama kod kuće i brinula se za djecu.
Osnovnu školu završila je u Štitaru. U drugom razredu primila je Prvu sv. Pričest. Nakon završene osnovne škole Kata je upisala gimnaziju u Županji. Već nakon završene osnovne škole htjela je poći u samostan. Župnik joj je savjetovao da pričeka jer je premlada. S vremenom, ona je na samostan zaboravila. Rado je išla u društvo, u kino i kazalište. Išla je i u crkvu, i molila se, ali ju je svijet privlačio svojim izazovima. Međutim, jednom je prilikom posjetila svoju prijateljicu iz djetinjstva, koja je bila u samostanu. Tada je i ona odlučila da će poći u samostan. Najteže joj je bilo tu odluku priopćiti roditeljima. Uz pomoć Božju, smogla je snage i rekla im je kako želi poći u samostan. Oni su se tomu usprotivili. Prvo su rekli da ne mogu bez nje, a drugo da ona nije za taj način života, jer je bila jako žive naravi. Ipak su popustili i ona je 1955. godine došla u samostan u Đakovu. U kandidaturi nastavila je školovanje i položila je veliku maturu. Nakon toga bila je primljena u postulat. Tijekom toga svetog vremena priprave za redovnički život, primila je mnoge milosti i bila je zahvalna Gospodinu za sve. Na kraju postulata jedina joj je briga bila da bude dobra i prava redovnica i da vrijeme novicijata dobro iskoristi. U novicijatu dobila je ime s. Angelina.
Nakon Prvih svetih zavjeta, 12. svibnja 1961. godine, pošla je u Zagreb na Katehetski institut. Potom je bila katehistica u Vinkovcima i u Bošnjacima. Nakon toga upisala je u Zagrebu studij njemačkoga i engleskoga jezika. Zbog usavršavanja engleskoga i njemačkoga jezika boravila je tri godine u Londonu i u Ingenbohlu. U Ingenbohlu je položila doživotne zavjete, čega se uvijek rado i sa zahvalnošću sjećala.
Vrativši se u Zagreb, završavala je studij i diplomirala je 1971. godine. Nakon toga u Đakovu je dvije godine radila na prijevodima. Potom je premještena u Donji Miholjac gdje je šest godina bila kućna poglavarica. Kao kućna poglavarica svim se silama zalagala u izgradnji zajedništva, ali i gradnji građevinskih objekata, uvijek susretljiva i dobrohotna u odnosu s ljudima.
Uz to je davala privatne satove iz jezika. Godine1979. godine bila je izabrana u provincijalno vodstvo kao asistentica. Tu je službu savjesno vršila punih dvanaest godina. Njezino poznavanje stranih jezika svima je tada dobro došlo. Naročito je bilo zahtjevno prevođenje Konstitucija, koje je ona s drugim sestrama, koje su poznavale njemački jezik, marljivo prevodila. U toj službi još je više došla do izražaja njezina nadarenost i doprinos za gradnju i uređenje prostora.
Nakon završene službe asistentice, nastavila je služiti i pomagati kao nastavnica njemačkoga jezika u odgoju svećeničkih kandidata na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, na Šalati. Tamo je ostala trinaest godina. Poznavanje stranih jezika maksimalno je koristila za opće dobro.
Sestra Angelina po naravi bila je temeljita, uredna, profinjena u držanju i riječima te je svojim primjerom utjecala na odgoj svojih učenika. Uz taj zahtjevni posao, tri godine obnašala je službu kućne poglavarice u zajednici sestara u Zagrebu, na Vrhovcu.
Nakon redovitoga umirovljenja premještena je u Đakovo i imenovana ravnateljicom Dječjega vrtića „Sunčev sjaj-Nazaret“. Ovu dužnost obnašala je tri godine.
Oslabljenih snaga, zbog različitih zdravstvenih teškoća, ostaje u zajednici u Domu majke Terezije. Primjereno svojim silama i dalje je rado, koliko su joj sile dopuštale, prevodila provincijalnu kroniku na njemački, a također i ostale tekstove.
Svoju pobožnost prema Majci Mariji ponijela je još iz svojega marijanskog novicijata („12 Marijinih zvijezda“) i s radošću je isticala kako ih Marija sve vodi i čuva, zajedno sa sestrom magistrom, s. Tihoslavom Košec (1920.-2014.). Sestra Angelina bila je među Milosrdnim sestrama sv. Križa kojima su sluga Božji, o. Ante Antić, OFM (1893.-1965.), i o. Franjo Vlašić, OFM (1930.-1985.), svojom molitvom, pronicavošću i duhovnim savjetima pomagali i bili veliki uzori.
Za svoje geslo, prilikom svečanosti zlatnih zavjeta, s. Angelina izabrala je rečenicu: „Hvala ti, Bože, za sve.“ Zahvaljujemo Trojedinomu za dar života s. Angeline, kao i za sav trud i napor koji je uložila u usađivanje duha sv. Franje, duha utemeljiteljâ, i redovničkoga duha u Provinciji. Kao što nas je osmjehom dočekivala u svojoj bolesničkoj postelji, vjerujemo da sada s osmijehom uzdiže Gospodinu hvalu u nebu, s Blaženom Djevicom Marijom i sa svima svetima.
Gospodin joj bio vječna radost i mir, a našoj zajednici izmolila novih, revnih srdaca koja će Raspetoga nasljedovati sve do Uskrsa.
