Bog je tako ljubio svijet
Pripremila: s. Amadea Birovljević
RADIO MARIJA – Korizmena razmatranja
Dragi slušatelji, naš zajednički korizmeni hod približava se svom vrhuncu. U proteklim tjednima pripremali smo se molitvom razmatrajući različite teme, prožete Božjom riječju. Kako bi i ovo, naše posljednje zajedničko razmatranje, bio susret s Gospodinom, kratko zastanimo i posvijestimo si Božju prisutnost.
Gospodine, ti koji si Izvor života i ispunjenje svake čežnje ljudskog srca, molimo te izlij Duha Svetoga na nas. Vodi naše misli, riječi i djela, da ovo vrijeme bude vrijeme susreta s Tobom, koje će nas barem malo promijeniti. Vrijeme u kojem ćeš ti oblikovati naša srca i učiniti ih krotkim i poniznim po Svom Presvetom Srcu.
Sutra slavimo Cvjetnicu, nedjelju muke Gospodnje. Slavljem cvjetnice ulazimo u veliki tjedan, koji nas na prvom mjestu poziva da budemo s Isusom, da ga pratimo na njegovu putu. Pokušajmo tako živjeti dane koji su pred nama.
U Velikom tjednu u liturgijskim tekstovima susrest ćemo Isusa i njegove učenike, promatrajući posljednje dane Isusova života na zemlji. Pratit ćemo ga u Njegovoj muci. Nije lako slijediti Isusa na križnom putu, nije lako gledati do čega je moj i tvoj grijeh doveo. To nas suočava s gorkom istinom o našoj slabosti, našoj grešnosti. Pa ipak, još je važnije od toga biti zagledan u još veću istinu – istinu o silnoj Božjoj ljubavi prema čovjeku. Zato vas pozivam da danas, kao pripremu za Veliki tjedan promatramo Božju riječ koju nam je zapisao evanđelist Ivan:
Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. (Iv 3, 16-17)
Kako to Bog ljubi? Slušajući ove retke, o Božjoj ljubavi u prvom redu valja istaknuti način na koji nas Bog ljubi, a ne a ne količinu. Ljubav Božja ne može se mjeriti.
Dovoljno je podignuti pogled i promatrati kako je On to ljubio. Kada pogledamo križ, tada jasno vidimo. Do kraja. Bez mjere. Tako da je sve opačine svijeta, On, potpuno nevin i savršen, preuzeo na sebe. Uzevši sve tvoje i moje grijehe, jednako kao i najokrutnijega grešnika, kao i najponiznijega sveca. Tako je ljubio. To može zvučati lijepo i romantično, no, ako smo iskreni pred sobom, tu ljubav nije lako prihvatiti.
Sjetimo se prvog susreta između Petra i Isusa na jezeru. Tada Petar izgovara: „Idi od mene, grešan sam čovjek Gospodine.“ (Lk 5,8). I nama bi ponekad bilo lakše da Gospodin pobjegne od nas. Ponekad se čini lakšim ostati u svome mraku, u svojim grijesima. Jer kad se suočimo s tako velikom i čistom ljubavlju, ljubavlju kojom nas Bog ljubi, naši grijesi kao da postaju još bolniji. Zato trebamo preusmjeriti svoj pogled. Ne biti zagledani u svoje grijehe nego u Njegovu
ljubav. Unatoč svojoj slabosti i grešnosti, Petar je nastavio tražiti Isusa i podizati se nakon svakog pada. Taj je Petar dopustio Isusu da oblikuje njegovo srce, da ga čisti i mijenja. Kroz brojna iskustva, o kojima ćemo slušati i sljedeći tjedan, Isus je Petra suočio s istinom o vlastitoj grešnosti, ali i neprocjenjivoj vrijednosti zbog koje sam Bog daje život za njega. Daje život za tebe.
Prolazeći svoju muku, Isus nije bio nimalo nasilan, nimalo ljutit. Sve podnosi mirno. Prihvatio je svoje poslanje, Očevu volju. U njemu nema otpora i gorčine. To je ljubav kakvom nas ljubi. Dok nas gleda s križa, on ne žali zbog toga što je učinio. I dok se mi još uvijek opiremo svom križu, svojoj boli, trebamo prihvatiti da ne možemo sami. Jedini način da prihvatimo svoju muku i prihvatimo Božju ljubav jest da promatramo Isusa kako on podnosi svoju. Uđimo s tim raspoloženjem u Veliki tjedan, s tim stavom budimo uz Isusa. Ne trebamo ništa činiti. Samo biti s Njim. Ono što smo prepoznali kao svoju muku i teškoću ove korizme, jednostavno ponijeti sa sobom i biti s Isusom. On će sve činiti. On će pomalo oblikovati naše srce po svome.
Molimo stoga danas da Bog pripremi naša srca da vidimo istinu i da u toj istini budemo spremni ostati uz Isusa u Njegovim najtežim trenucima. Budimo mu utjeha samom svojom prisutnošću i podijelimo s njim sve što nam je na srcu.
Hvala vam što ste ove korizme zajedno s nama provodili vrijeme kroz ova razmatranja tražeći i slijedeći Gospodina. Želimo Vam blagoslovljen hod kroz Veliki tjedan, da budete s Isusom i dopustite mu da oblikuje vaše srce po svom Presvetom Srcu.
