RADIO MARIJA – Korizmena razmatranja
Datum: 03.03.2026.
Tema: Mt 23, 1-12
Pripremila: s. Franjica Faletar
Dragi slušatelji RM, radosna vijest današnjeg korizmenog utorka glasi: „Operite se, očistite, uklonite mi s očiju djela opaka, prestanite zlo činiti! Učite se dobro činiti: pravdu tražite, ugnjetenom pritecite u pomoć, siroti pomozite do pravde, za udovu se zauzmite.“
Uvodna molitva:
Prije nego čujemo navještaj Evanđelja, zastanimo i postanimo svjesni čije ćemo riječi slušati. Da bismo mogli razabrati na što nas Isus danas poziva pomolimo se:
Presveto Trojstvo: Oče, Sine i Duše Sveti, klanjamo ti se i zahvaljujemo za tvoju prisutnost. Molimo te za milost otvorenosti srca, kako bi tvoju riječ mogli čuti, razumjeti i u životu ostvariti.
Evanđelje: Mt 23,1-12
U ono vrijeme: Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: »Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška nesnosna bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu ‘Rabbi’. Vi pak ne dajte se zvati ‘Rabbi’ jer jedan je učitelj vaš, a svi vi ste braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš — onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu jer jedan je vaš vođa — Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.«
Razmatranje: Gospodin nam danas govori o pismoznancima i farizejima, koji su bili duhovni autoritet u Izraelu. Oni su dobro govorili, ali nisu djelima pokazivali svoje riječi. Bili su dvolični, nepravedni. Isus kaže: „Vežu i ljudima na pleća tovare teška nesnosna bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide.“ Isus jasno postavlja stvari i upozorava na nepravdu. Ne boji se reći istinu i opomenuti. Navikli smo slušati i gledati Isusa koji tješi, oprašta, liječi, hrani, oslobađa, ozdravlja i uskrisuje. Danas ga slušamo kako nastupa u ime pravde. Tako potvrđuje i ono što prorok Izaija opominje u današnjem prvom čitanju:
„Operite se, očistite, uklonite mi s očiju djela opaka, prestanite zlo činiti! Učite se dobro činiti: pravdu tražite, ugnjetenom pritecite u pomoć, siroti pomozite do pravde, za udovu se zauzmite.“
Isus je milosrdan, ima blago i ponizno srce. Ali Isus ima i izvanredan osjećaj za pravdu. Mi ljudi često kažemo kako nas nepravda jako boli, bilo da je nanesena nama ili našim bližnjima, pa se ljutimo i burno reagiramo. Ako mi grešni i nesvršeni tako osjećamo, koliko više osjeća
Bog koji je savršen i svet, koji poznaje sve zakutke našeg srca, naše svijesti i podsvijesti. Pitajmo se, zašto je Gospodinu stalo do pravednosti, istine, poniznosti, dobrote i milosrđa?
Zato što se Isus poistovjetio sa svakim čovjekom, ma baš sa svakim, jer je rekao: „Što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste! (Mt 25,40). Svi smo mi stvoreni na Božju sliku, i svi smo njegova djeca. Svaka nepravda učinjena čovjeku, boli samog Isusa. A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo i ponio ih do Križa, te nam osigurao vječni život.
Dok smo slušali o nepravednom ponašanju pismoznanaca i farizeja, ispitajmo sada sami sebe. Koliko u nama ima duha farizejskog? Zagledajmo se iskreno i skrušeno u svoje vlastito srce i život i pokušajmo pronaći gdje ja to činim nepravdu, gdje i kada propuštam dobra djela, kakav je moj govor, a kakva su djela, ili sam na riječima jaka, a na djelu slaba i možda sablažnjavam svoje bližnje? Potrebno je također preispitati svoje motivacije. Jesu li moja djela pobožnosti i milosrđa zaista na slavu Božju ili ih činim kako bi ih drugi vidjeli i hvalili? Kada prihvatimo Evanđelje, moramo prihvatiti da ponekad o sebi možemo čuti neugodne istine. Prava ljubav ne izbjegava ispravku, već traži konačno dobro drugoga, čak i kada nas to izaziva na promjenu. Stoga ne bojmo se vidjeti sebe kao pismoznance i farizeje, kojima je potreban ukor i ispravak. Da bismo bili otvoreni za Isusov ukor, potrebno je poniziti se. Najprije je potrebno biti svjestan svog ponosa i pravednosti kako bismo se mogli promijeniti. Isto tako, iako je sam Isus Sudac, On nas ponekad koristi kao instrumente svog suda za one koji su otvoreni čuti njegov glas kroz nas. Ponizno razmislimo i o ovoj ulozi, dopuštajući Bogu da nas koristi kako On želi. Ali, uvijek govorite s blagošću i ljubavlju, prenoseći ponekad i tešku istinu koju drugi treba čuti, nikada okrutno i s grubošću.
Nalazimo se u milosnom vremenu korizme, gdje imamo dobru priliku za obraćenje i pripremu za Uskrs. Iskoristimo ove dane i uz pomoć Duha Svetoga i stvorimo odluku: Suzdržat ću se od hvalisanja svojim postignućima. Umjesto toga, danas ću nastojati pohvaliti druge osobe za nešto što su dobro napravile.
Završna molitva:
Gospodine, Tvoji pravedni sudovi proizlaze iz neizmjerne ljubavi tvoga Presvetog Srca. Molim Te dar poniznosti da nikada ne odbacim Tvoje pravedne ukore već da ih s radošću prihvatim kako bih se mogao pokajati i približiti Tebi. Također se stavljam u Tvoju službu kao sredstvo Tvoje istine za druge i da budem u skladu s Tvojom voljom. Isuse, uzdam se u Tebe.
