2. ožujka – Pripremila: s. Elizabeta Koščak – Poslušajte
Dragi slušatelji Radio Marije, ovoga korizmenog ponedjeljka razmatrat ćemo o milosrđu i praštanju na temelju današnje Božje riječi. Zazovimo na početku svjetlo Duha Svetoga:
Duše Sveti, duše moje duše, ponizno te molim: Prosvijetli me po svojoj riječi, osnaži me, povedi me. Daj da spoznam što mi je činiti. Daj mi da spoznam što mi je trpjeti. Daj mi da spoznam što mi je primiti, nositi i podnositi. Neka cijeli moj život bude vjerno nasljedovanje života i kreposti našega Gospodina Isusa Krista.
Iz Lukinog Evanđelja, 6. poglavlje, od 36.-38. retka:
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.
Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.«
Danas se pitamo: Kako bi se kršćanin trebao ponašati prema svojoj braći i sestrama? Sasvim jednostavno: pokazujući im istu milost i dobrotu kao Nebeski Otac: „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan“. Isusove riječi postaju vodilja za naše živote: Ako je naš Otac nebeski milosrdan, onda bismo i mi trebali biti. A naš Otac je vrlo milosrdan! U retku koji prethodi ovom, Krist govori o ljubavi prema neprijateljima. Čini nam se, na prvu, da to ne može ostvariti gotovo nijedan čovjek, samo Bog – Bog, čije je milosrđe i praštanje bezgranično i neobuhvatno, jer „.. Svevišnji je dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima“. A tko to od nas može? A ipak, zar bi nas Isus poticao na takvo milosrđe, ako zna da za to nismo sposobni? No, upravo zato što u sebi nosimo božanski život, i mi smo kadri praštati kao i On, samo ako se prepustimo njegovu Duhu. Jer Duh Sveti obuzima moje i tvoje srce, ispunja ga Božjom snagom i milošću, tako da smo sposobni činiti i ono naizgled nemoguće.
Isus nadalje kaže: Ne sudite i nećete biti suđeni! Ne osuđujte i nećete biti osuđeni! Za sebe je pak rekao: „Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti“ (Ivan 12,47). Isus Krist nije čak ni svojim krvnicima sudio; naprotiv, mislio je dobro o njima, opravdavao ih i molio se za njih: „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine“. Kao njegovi učenici, pozvani smo biti poput Učitelja.
Na drugom mjestu kaže: „Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš?“ (Matej 7,1.3). Brvno je nedostatak ljubavi, ono je ponos i ogorčenost u našim srcima. Ove mane su poput brvna koje nas sprječava da vidimo krivnju našeg brata iz prave perspektive, koja je ozbiljnija od same krivnje (koja je, uostalom, samo mana!). Stoga bi ove stavove trebalo prije svega ukloniti. Samo ljubavlju možemo istinski ispraviti druge, sjećajući se da „ljubav sve opravdava“.
Kada Isus kaže: „Ne sudite“, ne zabranjuje nam da koristimo svoju razlučivost, niti misli da moramo odobravati sve što naš brat čini. Ono što nam zabranjuje jest pripisivati zlonamjerne nakane osobi koja se tako ponaša. To je put naprijed. Samo Bog zna što leži u srcu svake osobe: „Čovjek gleda na oči, a Bog gleda što je u srcu.“ (1 Samuelova 16,7) Stoga je suđenje isključivo Božji privilegij, Božje pravo koje nepravedno prisvajamo kada sudimo svom bratu. Bog, i samo Bog, ima ovlast suditi i osuditi. Mi nemamo. Samo Bog vidi srce; stoga, samo On može suditi osobi.
Svjedočimo dnevno kako je u današnjem svijetu i vremenu previše nepraštanja, ne samo među nacijama i vjerama, već i u samim obiteljima, koje su temelj društva. Sve kreće iz obitelji. Ako djeca slušaju naše prigovaranje, osuđivanje i ogovor drugih, mržnju prema onima koji čine zlo – tada je to njihova prva „hrana“. Ali ako odlučim zasaditi u njihovo srce plemenito sjeme i u svom govoru pripazim da ne kritiziram previše, ako potičem njih i sebe na molitvu za one koji su posrnuli i žive u grijehu, ako ih upućujem da mole za obraćenje neprijatelja, da opraštaju (jer Bog i nama svakodnevno prašta) – tada se s pravom mogu nadati da će to sjeme donijeti pravi rod. Tako odgajamo dobre ljude za bolji svijet sutrašnjice.
Ono što Isus sljedeće kaže još je izazovnije: „Oprostite“ i „dajte“. Kao dodatnu motivaciju, Isus objašnjava da će nam biti oprošteno samo kada oprostimo drugima, a dobre darove primit ćemo samo kada dajemo. Oprost i velikodušnost su djela velikog milosrđa. Oprostiti znači ponuditi oprost onome tko je počinio neki grijeh protiv nas. Samo je jedan prikladan odgovor: oprostiti i dati ljubaznost, suosjećanje i milost. Nikada ne smijemo zamjeriti i ostati ljuti zbog ozljede ili zamjerati grijeh drugome. Nikada.
Približavajući se Kristu u molitvi i sakramentima, rastemo u ovom nadnaravnom milosrđu, dopuštajući Njegovoj milosti da preobrazi naša srca.
Vjerujmo Isusu, povjerujmo iznova svakoj riječi koju je izrekao. Jer njegova riječ ne vara! Učimo od njega koji je blaga i ponizna srca, koji zna da samo milosrđe i praštanje donose mir čovjekovu srcu, mir svijetu.
Zastanimo u duhu pred Raspetim i recimo: Moj milosrdni Gospodine, puno puta sudim drugome, zamjeram i škrt sam na milosrđu. Molim te, daj mi svoje Srce da mogu prevladati svoje neuspjehe i dati sebe s nadnaravnom vrlinom. Želim biti poput Tebe, Bože moj. Pomozi mi da pokažem milosrđe u izobilju.
