Preminula je naša draga susestrs s. Božidara, Matija Pešorda, iz Gruda, BiH,
okrijepljena sv. Sakramentima, 30. ožujka 2026. god. u 4,15 sati u Domu sv. Josipa u Đakovu, u 93. godini života i 69. godini sv. zavjeta.
Sveta misa zadušnica bit će 31. ožujka 2026. god. u 12,45 sati u samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova u Đakovu, a potom je pokop u 14,00 sati na Gradskom groblju u Đakovu.
S našim preminulim sestrama povezuje nas napose molitva i nada u buduće zajedništvo s njima u slavi. (Konstitucije)
Molimo da Gospodin, izvor spasenja i oproštenja, udijeli našoj sestri vječnu radost u nebeskoj domovini.
Milosrdne sestre sv. Križa,
nećaci i nećakinje
—————————————
Nekrolog
Sestra BOŽIDARA (Matija) PEŠORDA
Rođena: 14. svibnja 1933.
Prvi zavjeti: 13. svibnja 1957.
Umrla: 30. ožujka 2026.
U Velikom tjednu, u Tjednu muke, kada Crkva označava spomen na posljednje ovozemaljske Kristove dane i liturgijski uprisutnjuje njegovo vazmeno otajstvo, doživjela je i s. Božidara posljednje trenutke svojega života na ovom svijetu i preselila se u vječnost 30. ožujka 2026. godine, u 4,15 sati, u Domu sv. Josipa u Đakovu.
Sestra Božidara rođena je u Grudama, u Hercegovini, 14. svibnja 1933. godine, od oca Jakova i majke Anđe rođ. Mikulić. Na krštenju, 17. svibnja, u Župi sv. Katarine u Grudama, dobila je ime Matija. Bilo ih je osmero djece, četiri brata i četiri sestre. U školu je pošla s osam godina i završila je samo treći razred, jer joj je najstariji brat poginuo i trebalo je pomagati u kući. Redovito je išla u crkvu i na vjeronauk, i u desetoj godini primila je Prvu sv. Pričest i sv. Krizmu.
S četrnaest godina otac ju je odveo u Andrijevce kod svojega brata. Tamo je obavljala poslove po kući i u polju. Uz posao, nije zaboravljala na molitvu. Voljela je čitati svete knjige i časopise. Obavila je i pobožnost na čast Presvetom Srcu Isusovu i već je tada osjetila Božji poziv. Prijavila se u samostan u Đakovo, ali je bila odbijena jer nije završila osnovnu školu. Bila je jako žalosna zbog toga i nije imala mira. Susrela je jednu časnu sestru i pitala ju je za savjet, što da učini. Sestra joj je savjetovala da uči i da privatno položi četvrti razred. Ona je poslušala i uspješno ga je završila.
Kada je roditeljima priopćila da želi poći u samostan, oni nisu bili voljni pustiti ju. Roditelji su se bojali da ne shvaća ozbiljno redovnički život. Međutim, ona nije odustajala od svoje odluke da pođe u samostan i prijavila se ponovno. Tada je, 1953. godine, bila primljena i u dvadesetoj godini života stupila je u samostan u Đakovu. Bila je vrlo sretna i zadovoljna za vrijeme kandidature, a još više kada je postala postulantica i novakinja. U novicijatu je dobila ime s. Božidara. Prve svete zavjete položila je 13. svibnja 1957. godine.
Svoje djelovanje započela je u Koški. U toj zajednici, vezanoj uz župski apostolat, živjele su i radile dvije naše starije sestre. Na primjeru njihova života s. Božidara naučila je kako se u praksi živi redovnički život, koji u ta vremena na župama nimalo nije bio lagan. Sestre su živjele u vrlo skromnim uvjetima. Kuhinja, u kojoj je pomagala, često je bila i njezina spavaonica. To joj je pomoglo te je i kasnije zadržala novicijatski duh, duh revnosti i skromnosti. Položila je doživotne zavjete 1963. godine.
Požrtvovno i s puno ljubavi, s radošću vršila je svoju dužnost kuharice, vrtlarice i domaćice. Da bi se moglo preživjeti, trebalo je imati vlastito domaćinstvo, vrt i uzgoj domaćih životinja. Sestra Božidara oko svega se brinula i uz to je brižno pripravljala hranu za župnika, za njegovu bolesnu majku i za sestre. U vrijeme njezine službe kao kućne poglavarice, od 1969. do 1975. godine, teško se razboljela mlada sestra Olivera Šestak. Bolest je bila teška i neizlječiva. Svojom dobrohotnošću i pažnjom s. Božidara nastojala je pomoći s. Oliveri nositi križ bolesti i predanja u volju Božju. Kako je najbolje znala i umjela, često uz nerazumijevanje drugih, pomagala je ublažiti teške bolne dane svoje mlađe susestre. Bolest i smrt drage sestre ostavila je traga na s. Božidari. I onako tiha po naravi, postajala je još tiša, s Bogom povezana u dnevnom poslu.
Nakon trideset i jedne godine djelovanja u Koški, prihvatila je dužnost kuharice i vrtlarice Sikirevcima, gdje je također kuhala za župnika i za sestre. Sestre, koje su bile s njom u zajednici, brojni svećenici koji su navraćali i župljani s kojima se susretala i surađivala, pamte ju po dobroti i gostoljubivosti. Sestre ju pamte po njezinoj energičnoj, ali prema sestrama blagoj i plemenitoj naravi. Bila je ponizna. Dopuštala je da joj se pomogne i ukaže na pogrješke. Čuvala se da riječima nikoga ne povrijedi. Radovala se uspjehu svake sestre i uvijek je bila spremna pomoći, i uvijek čuvati dobar glas i dostojanstvo svoje sestre. U Sikirevcima je s puno ljubavi i požrtvovnosti ostala 25 godina. U to vrijeme proslavila je, 2007. godine, i svoj Zlatni jubilej. I u ovoj je Župi s. Božidara doživjela veliku žalost, jer se dobri župnik, vlč. Ivan Lukačević (1953.-2013.), razbolio i umro. On je bio sestrama kao otac i brat i jako je poštivao svaku sestru, a osobitu naklonost pokazivao je prema sestri Božidari. Bila mu je kao majka.
Iz Sikirevaca pošla je u Privlaku i tamo je četiri godine kuhala za sestre. Kada joj je zdravlje oslabjelo, došla je u Đakovo, u Dom sv. Josipa, i tamo je od 2017. godine obavljala male službe. Podnosila je velike teškoće zbog oslabljena sluha i vida te zbog staračkih boli. I kad je nailazila na nerazumijevanje, nije se žalila, već je tiho sve primala u molitvi. Puno je molila za sestre, za kandidatice i novakinje. Svaki dan molila je žalosna otajstva svete krunice za nemoćne sestre u krevetu, jer je s njima suosjećala i sama se bojala „pasti u krevet“. Ispovjedniku i sestri, u koju je imala povjerenja, kazivala je o iskazanoj milosti koja ju je pratila izvijesno vrijeme za vrijeme klanjanja pred Presvetim Sakramentom.
Životni put naše s. Božidare bio je u znaku križa. Tu se pokazala kao prava Milosrdna sestra svetoga Križa, jer je sve svoje i tuđe poteškoće prikazivala Gospodinu i sve je stavljala u njegove ruke. Svagdje je ostavila svijetli trag i primjer dobre, požrtvovne sestre.
Dan prije svoje smrti svjesno je molila krunicu Božjega milosrđa i potpuni oprost u Jubilarnoj godini sv. Franje. Znak križa, kojim je započela molitvu, stavila je na sebe s posebnom pobožnošću. Blažena Djevica Marija, koju je s. Božidara u žalosnim otajstvima promatrala i s kojom je susretala Sina Božjega, primila je s anđelima u nebesko društvo, a nama izmolila novih redovničkih zvanja koja će Krista nasljedovati vjerno i ustrajno, u muci do uskrsnuća!