Prisjetimo se, u Jubilarnoj godini sveopće Crkve Milosrdne sestre sv. Križa slave Jubilej 200. obljetnice rođenja svoje suutemeljiteljice blažene majke Marije Terezije Scherer. U duhu teme Jubilarne godine „Hodočasnici nade“ njezin Jubilej slavi se pod geslom: „Majka Marija Terezija – hodočasnica nade“. Nasljedujući njezin primjer hodočasnice i svjedoka kršćanske nade pažljivo ju pratimo kroz hodočašće njezina života. Ulazeći u Veliki tjedan donosimo važan događaj za nju i cijelu Družbu koji se dogodio u Velikom tjednu 1857. godine u Churu. Kao uvod prisjetit ćemo se dolaska majke Marije Terezije u Chur.
Apostol kršćanske ljubavi, otac Teodozije, Cap, kao katedralni župnik u Churu na svojim dušobrižničkim posjetima stekao je uvid u tešku situaciju bolesnika u gradu. Sam je doveo nekoliko takvih bolesnika u malu bolnicu uz dvorac „Planaterra“ i pozvao je s. Mariju Tereziju za poglavaricu u Churu. Dne 1. ožujka 1852., na sedmu godišnjicu svoga stupanja u Družbu, na poziv utemeljitelja, oca Teodozija Florentini, Cap, putovala je sestra M. Terezija u svetoj poslušnosti u Chur. Kasnije je priznala: “Išla sam uz veliko protivljenje svoje volje i vrlo nerado u Chur da preuzmem tu zadaću – dužnost poglavarice. No još bi teže išla onamo, da sam znala, kako je to bilo posve protiv volje Časne Majke, s kojom se pokojni o. Teodozije već godinu dana pogađao da dobije njezinu privolu.” (GMTh (Majka M. Terezija, Izvještaj savjesti).
„Moramo graditi“ rekao je Utemeljitelj već prvoga dana njezina dolaska. Sestra Marija Terezija obećala mu je svoju suradnju u tom pothvatu. Ubrzo su postavljeni temelji nove bolnice „Križ“ koja je pod vodstvom majke Marije Terezije brzo izgrađena te je postala ishodište za ostale djelatnosti Karitasa i kuća novicijata Milosrdnih sestara sv. Križa.
O boravku u Churu i prelasku u Ingebohl u Velikom tjednu 1858. s. M. Clarissa Rutishauser u svojoj knjizi: „Ljubav osvaja svijet“, Majka Marija Terezija Scherer, Život i djelo piše slijedeće: „Dok je majka M. Terezija još boravila u Churu, izabrana je 13. listopada 1857. pravovaljano za generalnu nadstojnicu Milosrdnih sestara svetoga Križa u Ingenbohlu. Izborni zapisnik dokazuje puno povjerenje zajednice. Sve su se sestre cijelog života živo sjećale sveopće i spontane radosti u Kući matici. Svečano su pozdravile konačni dolazak Časne Majke u Ingenbohl. “Molim vas, nemojte mi čestitati”, odgovarala je ganuto sestrama koje su joj čestitale, “radije molite da mogu s Božjom pomoću nositi ovo teško breme”. No jačala ju je dobrohotnost sestara. “Toliko ljubavi mora osladiti i najteži križ”, rekla je i započela svoju misiju neustrašiva srca.
Sve je hitnija postajala potreba da se novicijat i centralno vodstvo premjesti u Ingenbohl. U Churu je Kongregacija brojala 1857. godine 72 sestre, 50 novakinja i 30 kandidatica. Stav gradske uprave u Churu i dalje je bio neprijateljski. Teodozije i M. Terezija morali su s time računati da će im jednoga dana zabraniti djelovanje na bündnerskom tlu.
O Uskrsu 1858. primio je Teodozije, koji se nalazio na putu po Njemačkoj, obavijest o zaoštravanju situacije u Churu. Gradsko je vijeće priopćilo odluku da se “Ustanova svetoga Križa mora vratiti svojoj prvotnoj svrsi i sve osobe koje nisu nužne za dvorbu bolesnika treba da napuste Zavod”.
Na Cvjetnicu pisao je Utemeljitelj majci M. Tereziji neka odmah prebaci novicijat u Ingenbohl. Uprava doduše trpi Bolnicu Križ zbog njezina blagotvornog djelovanja, ali neće nikakvog “samostana” unutar zidina glavnog grada kantona Graubünden. “Čini mi se da nam gospoda iz Chura žele prirediti pravi Veliki tjedan”. Majka M. Terezija odmah je pošla na put. Bila je to konačna seoba sestara, osoblja i pokretnina u Ingenbohl. U Churu su ostale samo sestre potrebne za dvorbu bolesnika. Nezaboravni Veliki tjedan! Uskrs koji je sestrama svetoga Križa iz Ingenbohla bio pun obećanja! (Kronika Kuće Matice)
U pismu jednoj sestri piše: „Nosite, dakle, svoj uistinu mali križ rado i predano i promatrajte svoga Raspetog Spasitelja kako nosi križ zbog grijeha čitavoga svijeta.”
s. Meri Gotovac, priredila
