Na jednom od posljednjih zajedničkih objeda, uz neizostavnu tortu, korisnici Udruge za psihosocijalne potrebe “Amadea” 13. listopada 2023. godine, tužna srca i sa suzama u očima, suzama koje su same potekle, oprostili su se od „najbolje sestre na svijetu“, časne sestre Antice. S navršenih 92 godine i nakon života koji ju nije mazio, osobito u njezinu djetinjstvu, kada je zbog rata i teškoga poratnog razdoblja morala napustiti svoju rodnu Liku i doći u Slavoniju za služavku kod jedne imućne obitelji, koja nije imala djece, sada odlazi u zajednicu provincijalne kuće u Đakovu. Imala je veoma zanimljivo i tužno djetinjstvo, opisano u knjizi “Plavi kaputić”. U mladosti je, primivši Božji poziv sa 17 godina, došla u samostan Milosrdnih sestara svetoga Križa u Đakovo. To je oduvijek željela i nikada se nije zbog toga pokajala te bi isto to ponovno učinila, rekla je ona. Radila je u bolnici u Srijemskoj Mitrovici, na odjelu za transfuziju, kao viša medicinska sestra i u Njemačkoj. Pomagala je ljudima, šireći kršćansku ljubav i riječi evanđelja. Zadnjih 12 godina bila je u Centru Amadea, u Dnevnom boravku za starije osobe. Obećavši na odlasku da će nas povremeno, već prema svojim mogućnostima i uz Božju pomoć, posjećivati. Tako se bar nadamo i u to vjerujemo te joj od srca želimo sve najbolje. No, nikako ne možemo zaboraviti njezinu Bogom danu, blagu i veselu narav. Njezin široki osmjeh i riječi ohrabrenja koje je svima i uvijek upućivala, a koje su nama mnogo značile. Da prihvatimo svoj križ i s ponosom ga nosimo, znala je reći. Ujutro nas je srdačno dočekivala, kuhala nam čaj i kavu te predvodila molitvu, tumačila evanđelje, pjevala svete i svjetovne pjesme, prisjećajući se recitacija iz djetinjstva i osnovne škole. Sve je znala i htjela raditi te je bila pravi majstor u pletenju debelih ličkih čarapa, koje je rado poklanjala. Na šalu je uvijek bila spremna i uljepšavala nam je svaki dan mnogobrojnim šalama, vicevima i dosjetkama. Stoga nije ni čudo što je baka Mica za nju rekla: “Dobri ljudi uvijek ostaju dobri.” Oni nikada ne umiru već zauvijek žive u našim srcima. Neki su usporedili ljudski život s lišćem na drvetu života, lišćem koje u jesen požuti i otpadne te ga odnese vjetar. Ali zauvijek žive u nama i našem sjećanju, poput nezaboravne, dobre sestre Antice.
Teodor Horvat, korisnik Centra Amadea
