Rođena: 24. veljače 1941.
Prvi zavjeti: 13. svibnja 1963.
Umrla: 23. travnja 2022.
U predvečerje Bijele nedjelje, dok našim srcima odjekuju zazivi Božjemu milosrđu, sestra Jakobina svoje je patnje sjedinila s Isusovim i doživjela vrhunac svojega života. Preminula je u subotu, 23. travnja 2022. godine, u 20,45 sati, u Domu sv. Josipa u provincijalnoj kući u Đakovu.
Naša graničarska Posavina iznjedrila je ljude vjere, očvrsnule u obrani od nevjernika i drugih ugnjetavača tijekom povijesti. Braneći svoju djedovinu, s ponosom su obrađivali svoje njive i podizali potomstvo. Upravo takvo obilježje nosi i posavsko selo Štitar što se smjestilo uz Savu, nedaleko od Županje. Tu je svoje obiteljsko gnijezdo savio Mato Miličić i Kata rođ. Gašparović te su svojemu narodu i Domovini podarili brojnu djecu. U slijedu od desetero braće i sestara rodila se 24. veljače 1941. godine, kao šesto dijete, Kata i bila je krštena u župnoj crkvi sv. Mateja u istom selu.
U velikom obiteljskom gospodarstvu bilo je za svako dijete dovoljno primjernog posla. Tako je, već prije polaska u školu, Kata boravila s bakom i sestrom na salašu i čuvala ovce. Ondje joj je nedostajalo društvo djece pa se veselila povratku u selo. Za pohađanja škole ostala je u obitelji, ali škola joj nije išla i nije ju voljela koliko igru s drugom djecom, priznaje u svojem opisu djetinjstva. Primivši sv. Pričest i Krizmu, još je morala završiti šesti razred, a onda se pozdravila sa školom. Za motiku ne treba škola, branila se svojom sklonošću prema zemljoradničkom poslu.
Na vjeronauk je polazila u župu i sjeća se pouke u kojoj je od velečasnog čula o životu u samostanu. Tu se pojavila prva misao da bi rado otišla onamo. U 15. godini izrekla je svoju misao sestri, ali joj je ona odgovorila neka ni ne misli na to. Ipak, ona je i dalje na to mislila i molitvom Majci Božjoj preporučivala ostvarenje svoje misli i želje. Župnik je ozbiljno prihvatio njezinu želju, upozorio je da dobro promisli, jer je to odluka za cijeli život, a onda je poslao njezinu molbu u Đakovo. S navršenih 18 godina primljena je, 1959. godine, u kandidaturu. Zvanje kandidatica prokušavalo se u ono vrijeme i boravkom u sestarskim zajednicama na filijalama. Kata se i tu snalazila. U postulat je pozvana 1961. godine i na ulasku u novicijat primila je redovničko ime sestra Jakobina te je položila Prve zavjete 13. svibnja 1963. godine.
Bilo je to vrijeme otvaranja župskoga apostolata, u kojem je vođenje župskoga domaćinstva uključivalo i obrađivanje vrta. Za to se sestra Jakobina osjećala spremnom te je, nakon Prvih zavjeta, najprije pomagala u vrtu provincijalne kuće u Đakovu i na Vrhovcu. Od 1966. do 1967. godine pošla je u istom zadatku u Krk, u biskupski dom, zatim ponovno u vrt provincijalne kuće i od 1968. do 1970. godine bila je na župi u Ivankovu. Njezin najduži boravak bio je u Đakovici, u Franjevačkom samostanu, gdje je obrađivanjem vrta znala priskrbiti dovoljno za potrebe samostana i sestarske zajednice, a i siromaha. Mala sestarska zajednica u Privlaci trebala je kuharicu. Sestra Jakobina spremno je odgovorila na tu potrebu poglavara te je prešla iz rada u vrtu na dužnost kuharice. U toj službi bila je još u župi Vrbanja i u našoj kući u Tvrđi/Osijek. I na toj je dužnosti bila zauzeta i marljiva, trudeći se da svi budu zadovoljni, što je ponekad bilo teško postići. To ju je žalostilo i ostavljalo u njoj osjećaj neuspjeha, s kojim se teško mirila. Godine 1984. vraća se još jednom svojoj poznatoj službi obrade vrta u Zagrebu, na Vrhovcu. Ta dužnost troši snagu i zdravlje na sebi svojstven način, a pogotovo kada je, kao što je to bilo na Vrhovcu, opseg posla bio prevelik. Ona je to svladavala, napose kada je uza se imala dobru suradnicu. No, tijelo je počelo pokazivati svoje slabosti. Razboljela se. Nakon operacije i teške terapije, opet se našla među susestrama koje pomažu u pripremi variva na Vrhovcu te je 2006. godine prešla u zajednicu bolesnih sestara, Marijin dom.
U Đakovo je došla nakon potresa u Zagrebu u ožujku 2020. godine, zbog uznapredovale bolesti. Ali, još je mogla ići u kapelu moliti, sve do ožujka ove godine kada je ostala prikovana za bolesničku postelju.
Nebeski je vrtlar zacijelo prepoznao njezine žrtve kojima je zalijevala mladicu zvanja Milosrdne sestre sv. Križa, vršeći svoje dužnosti. Neka ju sada uvede u rajske vrtove i natopi njezinu dušu svojom milosrdnom ljubavlju.
Draga sestro Jakobina, kao dobra vrtlarica, obrađujući vrt, obrađivala si i zemlju svojega srca, trošeći se za druge. Hvala za svaki plod kojim si nas darivala, za svaku žrtvu koju si prikazivala, za svaku dobru riječ kojom si nas susretala. Moli sada Gospodina da nam podari nova zvanja koja će tako biti privržena Presvetomu oltarskomu sakramentu i posvećivati život Gospodinu služeći i žrtvujući se za Boga i bližnjega.
s. Blaženka PerkovićM
