Gospodar života i smrti pozva našu dragu susestru
s. Danislavu, Mariju Hans
iz Ključa / Novi Marof
okrijepljenu sv. Sakramentima u vječni pokoj 7. travnja 2023. god. u 11,55 sati, u Đakovu, u 84. godini života i 60. godini sv. zavjeta.
Sprovodni obredi bit će 8. travnja u 14,00 sati na Gradskom groblju u Đakovu. Sveta misa zadušnica služit će se 11. travnja 2023. u 7,00 sati u samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova u Đakovu.
Nekrolog
Sestra DANISLAVA (Marija) HANS
Rođena: 1. studenoga 1939.
Prvi zavjeti: 13. svibnja 1963.
Umrla: 7. travnja 2023.
Dan Milosrdne sestre sv. Križa, Veliki petak, u kojem se sjećamo što je Spasitelj učinio i podnio za nas, dan je kada svaka sestra duboko proživljava smisao i razlog nasljedovanja Njegove ljubavi. Prikovanost na križ, prikovanost na bolesničku postelju, tiho trpljenje bez riječi, u kojem samo Krist i zaručnica znaju što se u duši zbiva, dugo je bilo stanje sestre Danislave Hans, koja je vrhunac svoje patnje i konačni trenutak potpuna sjedinjenja s Raspetim doživjela u 11,55 sati, netom prije molitve Anđeoskoga pozdravljenja, u Domu sv. Josipa u Đakovu.
Sestra Danislava potječe iz Hrvatskoga zagorja. Rođena je 1. studenoga 1939. godine u selu Ključ od kršćanskih roditelja, oca Valenta i majke Marije rođ. Šafran. Ona je bila osmo dijete i na krštenju, 3. studenoga, u župnoj crkvi Kraljice Krunice u Remetincu, dobila je ime Marija.
Sa šest godina krenula je u osnovnu školu koju je rado pohađala i bila je jako dobar đak. Koncem prvoga razreda počela se pripravljati za Prvu sv. Pričest. Već tada je u crkvi rado predmoljavala krunicu. Prva sv. Pričest bila joj je jedan od najljepših dana u djetinjstvu. Kada je pošla u drugi razred, jedna od njezinih sestara prva je otišla u samostan, a za kratko vrijeme i druga, dok su braća krenula na zanat. Od tada se Marija promijenila. Majka je primijetila kako više nije htjela ići u društvo te da se puno molila. Voljela je jedino biti sa sekom koja je bila dvije godine starija od nje. Njoj je mogla sve reći. Zajednički su se dogovarale kako će obje poći u samostan. Marija se svaki dan molila da joj Blažena Djevica pomogne i izmoli zvanje.
Kada joj je bilo dvanaest godina, roditelji su se preselili u Moslavinu. Tamo je ostala tri godine. Tada se morala rastati od seke koju je najviše voljela, jer je ona 1954. godine otišla u samostan. Nakon sekina odlaska, osjetila je jaku želju da i ona pođe u samostan. Nije nikomu ništa govorila, nego se još više molila. Godine 1955. otišla je raditi u Đakovo, u Sjemenište. Tamo su radile naše sestre i ona je u njihovoj blizini provela godinu i tri mjeseca. Pratila je svaki njihov korak i zajedno je s njima bila svakoga dana na svetoj misi. Ondje joj se zvanje još više učvrstilo i odlučila je prijaviti se u samostan.
U đakovački je samostan stupila 7. ožujka 1957. godine i nakon pet tjedana dobila je prvo redovničko odijelo. Bila je jako sretna i ponosna. Na dužnosti je bila kod cvijeća, a potom je pošla u školu. U Đakovu je završila osmoljetku, a onda je otišla u Zagreb, gdje je pohađala školu za dječje njegovateljice. Po povratku iz Zagreba dobila je dužnost dvorbe gostiju. U postulat je ušla 1961. godine, a to je bila bliža priprava za ulazak u novicijat, kojemu se jako veselila, jer je znala da je tako još bliže svojemu cilju. U novicijatu dobila je ime sestra Danislava.
Prve svete zavjete položila je 13. svibnja 1963. godine. Sestra Danislava nije mijenjala mnogo radnih mjesta. Najprije je radila u Đakovici, u njezi djece. Tamo je boravila dvanaest godina, do 1975. godine. Nakon toga došla je u Zagreb, na Jordanovac, gdje je kao instrumentarka radila sve do umirovljenja 1993. godine. Nakon mirovine ostala je u Zagrebu, ali sada na Vrhovcu, gdje je marljivo obavljala kućne poslove sve do 2012. godine, kada je zbog lošijega zdravlja došla u Đakovo, u Dom sv. Josipa. Iako slaba zdravlja, s. Danislava rado je pomagala u raznim kućnim poslovima.
Malo koja obitelj ima toliko duhovnih zvanja. To je velik dar Božji i blagoslov za cijelu obitelj. Njih četiri rođene sestre bile su u istom samostanu. Kako je to lijepo! Tri su je sestre dočekale u vječnosti:s. Pavica, s. Danica i s. Pavlimira.
Sestra Danislava bila je tiha i mirna sestra. Na svojem radnom mjestu bila je marljiva, fina i uredna. Ozbiljno je pristupala svakoj dužnosti. Osoblje, s kojim je radila, znalo je to cijeniti i poštivali su je.
Sestre svjedoče kako im je u bolesti pomagala, uporno ih posjećivala i spremala osvježavajuću hranu, te imala jako puno smisla i dosjetljivosti za teške bolesnike. Sestre, koje ju poznaju iz života u zajednici, sjećaju se kako je voljela i podržavala mlade sestre te ih razveselila malim iznenađenjima, te kako je diskretnim zanimanjem za njihove ispite pokazala koliko ih prati molitvom i žrtvom.
Draga naša sestro Danislava, dok zahvaljujemo Bogu za dane provedene zajedno, u molitvi, radu i trpljenju, naše se zajedništvo nastavlja u vjeri, dok u duhu molimo zajedno za ustrajnost i revnost svih Bogu posvećenih osoba, a osobito za nova svećenička i redovnička zvanja.
U raj poveli te anđeli, u zajedništvu s Blaženom Djevicom Marijom i svetima, pjevala vječnu hvalu Raspetomu i Uskrslomu Kristu!
s. Nada Martinković
