U ovim teškim vremenima rata, bolesti i različitih nevolja koje pogađaju narode i pojedince, sestre su svjedočile velikom broju hodočasnika u Marijanskom svetištu u Dragotinu, u predvečerje Velike Gospe i na samu svetkovinu. Ujutro, u samostanskoj crkvi u Đakovu, sv. misu slavio je mo Ivan Andrić, pomoćnik rektora samostanske crkve.
Navečer, prije Anđeoskoga pozdravljenja, okupile su se sestre u dvorištu samostana, kod Gospina kipa, te su moleći i pjevajući, sa zapaljenim svijećama, proslavile svoju nebesku zaštitnicu, Kraljicu i Majku svojega redovničkog poziva. Bolesne sestre pratile su procesiju s balkona, a drugi dio i preko razglasa u kapeli i bolesničkim sobama. Procesija je tako obasjala staze samostanskoga vrta i balkone, te se nastavila hodnicima samostana. Zaustavila se u crkvi gdje su sestre recitacijama i molitvom Povečerja završile ovu pobožnost. Kako se tiho spuštala noć, svjetlo zahvalnosti, molitve i radosti, zajedno sa zagovorom Nebeske Majke obuhvaćalo je u duhu cijeli svijet.
