S anđelima i majkom M. Amadeom Pavlović u susret Božiću
Emisije na Radio Đakovu nedjeljom u 12 sati, svakodnevno u 7.
ANĐEO BUDNOSTI
Dođi, Duše Sveti, dođi po moćnom zagovoru Bezgrješnoga Srca Marije, svoje preljubljene Zaručnice!
Iz Evanđelja po Mateju (Mt 24, 37-44)
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti.
Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.
Bdijte! Ovo je radosna vijest 1. nedjelje došašća kojom započinjemo novu liturgijsku godinu. Došašće je obilježeno duhom iščekivanja, priprave, čežnje. U liturgijskom kalendaru u došašću pripremamo se na primanje Bogočovjeka, Isusa. Začudo, današnje evanđelje ne govori o prvom Isusovu dolasku na svijet, kad se rodio kao dijete u Betlehemu, već nas Crkva podsjeća na ponovni dolazak Gospodinov na kraju vremena, te nas potiče na budnost, vjernost, smirenost i molitvu.
Kako će biti kad Sin Čovječji na kraju vremena dođe, za to Isus uzima usporedbu Noina vremena. Ne govori izričito o grijesima ljudi. Samo kaže da su jeli i pili, ženili se i udavali. Držali su se slijepe dnevne rutine. Time ističe njihovu ravnodušnost i duhovnu sljepoću zbog koje nisu mogli vidjeti znakove koji upozoravaju na katastrofu potopa. Lako je prepoznati da i naš današnji svijet nalikuje Noinu vremenu. Jer, kao i u dane Noine, i danas među ljudima vlada nebriga za duhovni život, sebičnost, užitci i nedostatak istinskoga života, zbrka vrijednosti, nekažnjeno zlo, društveno odobravanje grijeha i zla.
Isusov podsjetnik na Noina vremena nema za cilj služiti strahu, već biti poticaj na svjesnu budnost i ustrajnost. Aktivnim duhovnim životom vježbamo se u budnosti, čekanju i nadi. Suprotna je tomu pasivnost, duhovna apatija i lijenost. Duhovni učitelji kažu da srce ne voli prazninu. Kad postoji praznina, ono ju želi nečim ispuniti. Kad nema dubljih, duhovnih vrijednosti, na njihovo mjesto u srcu dolaze sporedne stvari: svakodnevne dužnosti, brige, strahovi, užitci, strasti i grijesi… Lijek za prazninu, dosadu, pasivnost i duhovnu lijenost jest bdijenje u molitvi: “Bdijte i molite!“ „Budni budite!“ Biti budan znači mudro i odgovorno prihvatiti se današnjeg dana – dužnosti, zadataka, svakodnevnoga truda, s vjerom da je u svemu tome Bog i da nas on vodi.
U daljnjem tekstu evanđelja čuli smo kako Isus daje upozorenje na podjele i odvajanje ljudi. Oni koji su spremni za njegov dolazak, moći će ući u njegovo kraljevstvo. Dvoje ljudi možda obavlja potpuno isti posao, ali onaj koji je spreman, uzet će se, dok će drugi, koji nije spreman, biti ostavljen. Nitko ne će znati kada će se Gospodin vratiti. Doći će iznenada i većina će, kao u Noine dane, biti iznenađena. Kad bismo svi znali koliko je blizu dan Gospodnji, sigurno bismo svi živjeli svetim životom, u strahu od kazne koja čeka nevjerne. Gospodin nam govori da trebamo biti spremni. Matej evanđelist snažno naglašava da kršćanin mora živjeti kao da je svaki njegov dan posljednji.
Kako smo prošle nedjelje najavili, kroz došašće ne ćemo ići sami. Svaki dan, sukladno navještaju Božje riječi, pratit će nas ime jednoga anđela, koji će nas tijekom dana podsjećati kako trebamo živjeti Riječ Božju toga dana. Kao poruku predstavit će riječi blagopokojne majke M. Amadeje Pavlović, svete redovnice đakovačkoga samostana Milosrdnih sestara sv. Križa. Danas nam s nekoliko pitanja dolazi u susret ANĐEO BUDNOSTI.
ANĐEO BUDNOSTI. Pitaj se! Koliko je moj život sličan ljudima Noina vremena? Što bih trebao promijeniti u svojem životnom stilu? Prepuštam li se duhovnoj lijenosti i pasivnosti? Živim li svjesno i predano sadašnji trenutak ili sam radije usmjeren na prošlost i budućnost? Nalazim li vremena za zaustavljanje i smiraj u svakodnevnoj žurbi? Kako želim proživjeti još jedan advent? Kako zamišljam svoj susret s Isusom u trenutku smrti? Što bih mu želio reći? Na čemu sam mu zahvalan? Zašto bih se trebao ispričavati? Što bi mi Isus htio reći? Majka M. Amadeja govorila je svojim sestrama:
„Budite budne da ne popuštate onom što bi godilo lagodnosti.“
s. Meri Gotovac
