“Sveti Antun Padovanski postaje svjetski svetac, od običnoga tihoga redovnika veličanstveni propovjednik i mislilac”
Na Ljetnoj terasi centra Amadea pri Samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa, na bl. sv. Antuna, 13. lipnja 2026. godine, sv. Mise slavljene su od 5 sati. Prvu misu predvodio je rektor samostanske crkve, vlč. dr. Ivica Raguž. Sljedeća je bila u 6.30 a predvodio je vlč. Ivan Andrić, suradnik rektora i voditelj liturgije samostanske crkve. Misu u 8 sati predvodio je vlč. Davor Vuković. U 9.30 sati misu predvodio vlč. Stjepan Radić, a u 11 sati vlč. Ivica Pažin. Mogućnost za svetu ispovijed bila je tijekom cijeloga dana uz svete mise.
U ranim jutarnjim satima vlč. Raguž potaknuo je vjernike da poput sv. Antuna u svakoj prilici stave križ na čelo i utječu se bl. Djevici Mariji. Kao i većina propovjednika toga dana, stavio im je na srce čitanje Božje riječi i duhovnoga štiva, po primjeru sv. Antuna koji je bio gorljiv u studiju teologije i životu po sv. Pismu poput svojega oca sv. Franje, čijemu je franjevačkom redu, nakon augustinskoga i pripadao.
Dr. Pažin na misi u 11 sati istaknuo je sljedeće misli i poticaje nakon kratkoga osvrta na život sv. Antuna: „… postaje svjetski svetac, od običnoga tihoga redovnika veličanstveni propovjednik i mislilac. Od beskućnika koji se nije zadržavao na jednom mjestu pronalazi utočište u istini života Krista, jedinog onog za kojim je čeznuo čitavoga života. Današnji čovjek je zapravo beskućnik. On želi svoju sreću okućiti na jednome mjestu. Gradi kuće, gradi stanove, čini si lijepim one prostore u kojima misli da bi se mogao osjećati kao doma. No važniji trenuci u našemu životu izlaska iz vlastitoga komfora i dolaska pred noge jedinom i uzvišenom Bogu, moleći zagovor svetoga Antuna pokazuje da u nama postoji čežnja koja traži novi dom. I da nam je ta naša svakodnevna čežnja, želja za nečim drukčijim uvijek bila kao izazovom našega svakodnevnoga beskućništva, odnosno krova nad glavom, ali još uvijek nedostatno pronađenoga krova nad dušom. Jer zašto bismo dolazili sv. Antunu: da nam pronađe ključ koji smo izgubili od sobe, da nam prije samoga puta u Zagreb pomogne pronaći besplatno parkirališno mjesto? Odlazimo onome svecu, htjeli mi to priznati ili ne, moliti njegov zagovor, kao onoga za kojega vjerujemo da leži i počiva u okrilju Božjem, koji po njegovoj milosti a po zagovoru sv. Antuna nama može biti bliz. Mi ništa drugo ne želimo nego udomiti se, okućiti se, opremiti sobu naše egzistencije i našega vlastitoga života živim i jedinim Bogom. I zato tražimo pomoć svetaca i jednoga među najomiljenijima svima nama, svetoga Antuna.“
U popodnevnim satima hodočasnici su dolazili pomoliti se pred likom sv. Antuna, a u 17,00 sati obitelji su sudjelovale u blagoslovu djece, koji je predvodio vlč. dr. Ivica Raguž, zajedno sa vlč. Alojzom Kovačekom, župnikom Župe Svih svetih u Đakovu i vlč. Matom Mićanom. Hodočašće je završilo u 18 sati je hodočasničkom sv. misom koju je predvodio vlč. Alojz Kovaček,.
Samostanski zbor Milosrdnih sestara sv. Križa pod ravnanjem s. Josipe Pavle Jakić, uzveličao je pjesmom svetu misu u 6,30 sati kao i svečanu misu u 11 sati, a na večernjoj sv. misi pjevao je župni zbor Santo uz vodstvo s. Jelene Kovačević.
