Milosrdne sestre sv. Križa u Đakovu, u samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova, proslavile su naslovnu svetkovinu crkve 12. lipnja 2026. godine, euharistijskim slavljem u 7 sati koje je predvodio je mons. Ivan Ćurić, pomoćni biskup đakovačko-osječki, u koncelebraciji s vlč. Alojzom Kovačekom, župnikom Župe Svih svetih u Đakovu.
Mons. Ćurić najprije je, na temelju liturgijskih čitanja Pnz 7,6-1, osvijetlio korijene ove svetkovine uz starozavjetno razumijevanje vjere i izraelskoga Saveza: „Stoga biblijski tekst prvoga čitanja u središte stavlja taj prvi razlog, zapravo ishodište Gospodinova (Jahwina) saveza s izraelskim narodom: ‘Zato što vas Gospodin ljubi.’ I poziva da se ‘samo’ prisjete Božjih djela. ‘Mirabilia Dei’ – Divna, čudesna Božja djela! Za izabrani narod već je vrijedno samo ih nabrojiti, da se raspozna svjetlo i otkrije bogatstvo spasenja koju Bog daruje svojom ljubavlju i vjernošću Savezu i svojim obećanjima. Njegova je milost trajna ‘do tisuću koljena’, obećana onima koji svojom ljubavlju uzvraćaju na Božju ljubav. Tako otkrivamo da je zaista riječ o Savezu, i to najprije o savezu ljubavi: Božja ljubav te čovjekov odaziv i odgovor na Božju ljubav, nasljedovanjem te iste Božje ljubavi, trudeći se živjeti po njoj i vraćati joj se nakon pada i grijeha.“
Zatim se mons. Ćurić osvrnuo da drugo čitanje 1Iv 4,7-16: „Božja objava u događaju Utjelovljenja u punoj je mjeri očitovala da se naše spasenje ostvaruje kao put ljubavi. Današnje nam drugo čitanje to snažno naglašava, kad ljubavlju možemo reći do u beskraj veoma duboko isprepliće sve ono što je sadržano u kršćanskoj vjeri: sva Božja očitovanja i njegova djela, utjelovljenje u Božjem Sinu, Isusu Kristu, otkupljenje u njegovoj Pomirnoj žrtvi na križu, zajedništvo s njim po Duhu Svetom. Stoga svjedočanstvo kršćanske vjere i nije ništa drugo, nego svjedočanstvo da smo ‘upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj’. Sâm je Bog ljubav, razlaže nam apostol Ivan.“
Nakon promišljanja na temelju evanđelja Mt 11,25-30, mons. Ćurić je zaključio: „Doista, ništa ne može zamijeniti ljubav i srce, jer ‘ako se srce obezvrijedi, obezvrijedit će se i ono što znači govoriti iz srca i djelovati srcem’ (DN 9), pastirski je nauk Crkve na Isusovu tragu. I najteže je upravo to – kad prepoznamo da netko u svom djelovanju postupa ‘bez srca’ ili je, što je još teže, tako naučio i oblikovao svoju osobnost da je postao ‘čovjek bez srca’ – hladan, krut, bez osjećaja i sućuti, bez razumijevanja za krhkost, bez spremnosti na praštanje bližnjima i za iskreno kajanje za vlastite grijehe i slabosti. Ili kad naša zajedništva i uzajamne povezanosti ostanu ‘bez srca’ te od njih ostanu samo minimalni službeni odnosi, bez ljubavi i radosti, sa sve većom distanciranošću i znakovima individualizma.
Na današnju svetkovinu Kristova Srca još jasnije želimo spoznati i u svoj život prigrliti istinu da ništa ne može zamijeniti ‘besplatnu Božju ljubav, koja oslobađa, oživljava, ispunjava srca radošću i hrani zajednice. Iz rane na Kristovu boku nastavlja teći ta beskrajna rijeka, rijeka koja nikada ne presušuje, koja nikada ne prestaje, koja se uvijek iznova nudi onima koji žele ljubiti’ (DN 219).
Neprolazna je to milost, drage sestre! U njoj zajedno s vama i danas krijepimo svoj odaziv Zaručniku i Učitelju molitvom: ‘Isuse blaga i ponizna srca! Zahvaljujemo ti što si nebrojeno puta svojim Srcem govorio našemu srcu i svojom ga milošću učinio osjetljivim za nadahnuća Duha Svetoga. Učini da blagujući tebe, živi Kruh otkucaji našega srca u svemu budu usklađeni s tvojim Srcem’ (usp. Čin posvete, 2025.). Da s tobom potpuno sjedinjeni prispijemo i k slavi uskrsnuća.“
Već u 6,30 sati sestre su započele slavlje ovoga dana moleći Božanski časoslov zajedno s prisutnim vjernicima koji se redovito utječu Božjemu milosrdnom srcu u okrilju ovoga njegova Doma molitve.
