PONEDJELJAK – ANĐEO POŠTENJA
Dođi, Duše Sveti, dođi po moćnom zagovoru Bezgrješnoga Srca Marije, svoje preljubljene Zaručnice!
Iz Evanđelja po Mateju (Mt 21, 23-27)
U ono vrijeme: Uđe Isus u Hram. Dok je naučavao, pristupiše mu glavari svećenički i starješine narodne te ga upitaše: »Kojom vlašću to činiš? Tko ti dade tu vlast?«
Isus im odgovori: »I ja ću vas jedno upitati. Ako mi na to odgovorite, ja ću vama kazati kojom vlašću ovo činim. Krst Ivanov odakle li bijaše? Od Neba ili od ljudi?«
A oni umovahu među sobom: »Reknemo li: ‘Od Neba’, odvratit će nam: ‘Zašto mu, dakle, ne povjerovaste?’ A reknemo li: ‘Od ljudi’, strah nas je mnoštva. Ta svi Ivana smatraju prorokom.« Zato odgovore Isusu: »Ne znamo.« I on njima reče: »Ni ja vama ne ću kazati kojom vlašću ovo činim.«
Scena iz današnjega evanđelja događa se u jeruzalemskom hramu. Opisuje sukob Isusa s vjerskim vođama toga vremena. Dok je ondje poučavao, pristupe mu neki glavari svećenički i starješine tražeći od njega objašnjenja tko mu je dao vlast da to čini. Farizeji i pismoznanci smatrali su da su samo oni kvalificirani za podučavanje naroda Božjemu zakonu, kao autentični tumači božanske volje i da samo oni mogu biti vođe izabranoga Božjeg naroda. Stoga smatraju da im Isus mora položiti račun. Isus, mudrost Očeva, umjesto da im je odgovorio kojom vlašću naučava i čini čudesa, prije toga on traži njihov odgovor: „Krst Ivanov odakle li bijaše? Od Neba ili od ljudi?“
Možete li zamisliti frustraciju, strah i bijes starješina i svećenika? Bili su u nedoumici što odgovoriti. Kako god odgovore, bit će u nezgodnom položaju. Službenici hrama šutjeli su neko vrijeme. Napokon se jedan od njih javio: „Ne znamo.” Zauzvrat, Isus njima reče: »Ni ja vama ne ću kazati kojom vlašću ovo činim.«
Promatrajmo farizeje. Što od njih možemo naučiti? Oni, koji su bili sigurni da nikada nisu prekršili odredbe koje je Bog dao židovskomu narodu i koji su životom svjedočili svoju čvrstu vjeru u Mesiju, ipak, kada se pojavio, ne prepoznaju ga. Razlog tomu je taj što su sve to činili iz pogrješnih motiva, zbog sebičnosti ili traženja poštovanja od drugih. Ukratko, imali su pogrješan stav. Je li ovo moja vrsta kršćanstva? Postupam li ispravno ili iz sebičnosti i nekog drugog neispravna motiva? Anđeo poštenja neka nas danas uputi na put istine.
Kažeš da vjeruješ u Isusa. Koliko je duboka tvoja vjera u njega? Vjeruješ li zato što si naučen vjerovati ili vjeruješ jer si imao osobna iskustva s Isusom? Došašće je pogodno vrijeme za pitanja: Tko je Isus za mene? Svjedoče li moje riječi i djela o ljubavi prema Kristu ili moji vlastiti interesi upravljaju mojim životom? Tijekom dana izaberi nešto što ti je teško i pokušaj to učiniti iz ljubavi prema Isusu Kristu. Tako je majka M. Amadeja poticala svoje sestre:
„U službi Bogu s dragom Majkom Božjom vježbat ću se požrtvovnom ljubavi prema sestrama i bližnjemu. Za sebe ću birati teže, napornije, da bližnjima bude lakše.“
TREĆI TJEDAN DOŠAŠĆA
UTORAK – ANĐEO POSTOJANOSTI
Dođi, Duše Sveti, dođi po moćnom zagovoru Bezgrješnoga Srca Marije, svoje preljubljene Zaručnice!
Iz Evanđelja po Mateju (Mt 21, 28-32)
U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama naroda: »A što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: »Sinko, hajde danas na posao u vinograd!« On odgovori: »Ne ću!« No poslije se predomisli i ode. Priđe i drugome pa mu reče isto tako. A on odgovori: »Evo me, gospodaru!« I ne ode. Koji od te dvojice izvrši volju očevu? Kažu: »Onaj prvi.« Nato će im Isus: »Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! Doista, Ivan dođe k vama putem pravednosti, i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomislite da mu povjerujete.«
U hodu kroz došašće često smo se u evanđeljima susretali s raspravama između Isusa i vjerskih vođa. Prispodoba koju danas slušamo prilično je jednostavna. Čovjek ima dva sina. Svakomu kaže neka ide raditi u vinograd. Jedan kaže ne, ali onda se predomisli i svejedno ode. Drugi kaže da, ali ne ode. Prvi sin primjer je obraćenja. Drugi sin primjer je licemjerja. Isus ovom usporedbom upire prstom u židovske vođe. Uspoređuje ih s lošim sinom koji govori jedno, a radi drugo. Na taj način osuđuje njihovo licemjerje.
Današnje evanđelje pred nas postavlja nekoliko pitanja. U kojem se sinu prepoznaješ? Koji si ti sin? Govoriš li jedno, a radiš drugo? Za kakvu se budućnost spremaš?
Preko današnje parabole Isus nas potiče da razmišljamo o posljedicama svojih izbora, osobito izbora i odluka koje se odnose ne samo na ovaj život, već i na vječnost. Izbori, koje sada donosimo, utjecat će i oblikovati našu budućnost, kako našu budućnost na zemlji, tako i u vječnosti.
Isus priča usporedbu o dva sina s još jednom nakanom: da prikaže put Božjega kraljevstva. Oba sina nisu poslušala oca; ali jedan se pokajao i onda učinio što mu je otac rekao. Isus jasno iznosi svoju pouku: Dobre namjere nisu dovoljne. Obećanja se ne računaju ako se ne izvrše. Bog želi promijeniti naša srca kako bi naše riječi, naše odluke, djela i stavovi bili u skladu s njegovom voljom. Poštuješ li volju svojega Oca na nebu? Postoji nekoliko primjena koje možemo izvući iz ove Isusove prispodobe danas. O tome će nas poučiti Anđeo postojanosti.
Ovo je konačno značenje prispodobe o dva sina. Nije važno koliko ste religiozni, niti je važno koliko ste grješni. Važno je da vaša djela budu u skladu s vašim riječima. Danas kreni putem obraćenja i vjernosti. Majka M. Amadeja govorila je svojim sestrama:
„Neka moj život i moja osoba u svakoj prilici odgovara svetosti moga poziva!“
TREĆI TJEDAN DOŠAŠĆA
SRIJEDA – ANĐEO DOBROGA SAVJETA
Dođi, Duše Sveti, dođi po moćnom zagovoru Bezgrješnoga Srca Marije, svoje preljubljene Zaručnice!
Iz Evanđelja po Luki (Lk 7, 24-30)
Kad Ivanovi glasnici odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: »Što ste izašli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? Ili što ste izašli vidjeti: Čovjeka u mekušaste haljine odjevena? Eno, oni u sjajnoj odjeći i raskošju po kraljevskim su dvorima. Ili što ste izašli vidjeti? Proroka? Uistinu, kažem vam, i više nego proroka! On je onaj o kome je pisano: Evo, šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom. Kažem vam: među rođenima od žene nitko nije veći od Ivana. A ipak, i najmanji u kraljevstvu Božjem veći je od njega.« Sav narod koji ga je slušao, pa i carinici, uvidješe pravednost Božju: pokrstiše se Ivanovim krstom. Naprotiv, farizeji i zakonoznanci ometoše što je Bog s njima naumio jer ne htjedoše da ih Ivan krsti.
Ako smo pozorno slušali Božju riječ, mogli smo lako opaziti da je današnji evanđeoski odlomak nastavak jučerašnjega evanđelja. Prije svega, mogli smo primijetiti da Isus odaje počast Ivanu tek nakon odlaska njegovih učenika. Isus se obraća slušateljima da ih upozna s Ivanom. Njima treba biti jasno tko ih je naučavao i krstio na Jordanu. Prvo što treba istaknuti trostruko je ponavljanje Isusova pitanja mnoštvu: “Što ste izišli vidjeti?” Koristeći ova pitanja, Gospodin kao da hvali narod i židovske prvake koji su došli u pustinju slušati Ivana Krstitelja te ističe njihov napor koji, kako smo čuli, ima svoj cilj: da uvide pravednost Božju te se krste Ivanovim krštenjem u znak kajanja i oproštenja grijeha.
Ovaj Lukin odlomak pomaže i nama ući u dijalog i u osobno suočavanje s Isusom. Isus pita mnoštvo što su došli vidjeti u pustinji. „Trsku koju vjetar ljulja?“ Nekoga tko lako mijenja svoje stavove i vrijednosti, nekoga tko govori samo ono što drugi žele čuti? Ne. Ivan je govorio istinu bez straha i ne tražeći naklonost. Nije se bojao reći ono što je trebalo reći, čak i ako ljudi nisu bili previše zadovoljni onim što su čuli, pa čak i kada se to odnosilo izravno na njih. Ivan je oduševio Isusa jer je izražavao Božje vrjednote i izabrao jednostavnost života. Pitam se pred Gospodinom: Koje su moje istinske vrijednosti? Vide li ljudi u meni trsku koja se ljulja i savija pri svakom povjetarcu aktualnih svjetovnih stavova? Vide li ljudi u meni osobu koja daje veliku vrijednost izgledu, luksuzu i opsjednutosti materijalnim stvarima ovoga svijeta, ili vide čovjeka koji neustrašivo i dosljedno naviješta Kristov put u svemu što govori i čini? Prepoznajem li se među onima koji su ovoga došašća izišli i vidjeli i čuli Ivana Krstitelja, koji su krenuli na put pokore i obraćenja? Gdje izlazim? Kamo moj put vodi? Koga slušam? U tom duhu Božja riječ danas nam nudi Anđela dobroga savjeta
Isus predstavlja Ivana kao proroka, glasnika, onoga koji pripravlja put na pokajanje i obraćenje. Iziđi iz svoje svakodnevnice, iziđi iz onoga što te zarobljava te poput naroda i carinika iz današnjega evanđelja i ti siđi u vode milosrđa Božjega u sakramentu pomirenja. Majka M. Amadeja govorila je svojim sestrama:
„Kako bi rado da u svakoj prilici i teškoći gledate Gospodina. On uvijek u svakoj prilici nešto očekuje od mene. Čeka, da prihvatim ono, što je savršenije, da porastem u milosti i ljubavi Njegovoj.“
TREĆI TJEDAN DOŠAŠĆA
ČETVRTAK – ANĐEO RAZLUČIVANJA
Dođi, Duše Sveti, dođi po moćnom zagovoru Bezgrješnoga Srca Marije, svoje preljubljene Zaručnice!
Iz Evanđelja po Luki (Lk 7, 18b-23)
U ono vrijeme: Ivan dozva dvojicu svojih učenika i posla ih Gospodinu da ga pitaju: »Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?« Došavši k njemu, rekoše ti ljudi: »Ivan Krstitelj posla nas k tebi da pitamo: ‘Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?’«
Upravo je u taj čas Isus ozdravio mnoge od bolesti, muka i zlih duhova i mnoge je slijepe podario vidom. Tada im odgovori: »Pođite i javite Ivanu što ste vidjeli i čuli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje evanđelje. I blago onom tko se ne sablazni o mene.«
»Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?« Pitanje je koje se ponavlja tijekom povijesti. Kao odgovor na Ivanovo pitanje iz tamnice, je li Isus pravi Mesija, Božji Pomazanik ili nije, tijekom povijesti napisana su mnoga veća ili manja književna i teološka djela. Uvijek je bilo i onih koji su sebi svojatali mesijanska priznanja. Jedan bezbožni Nietzsche za sebe reče kako je on sunce koje će još stoljećima nakon njegove smrti osvjetljavati zemlju. Suvremeni svijet prepun je kojekakvih učitelja i gurua joge, božanskih prosvjetitelja, učitelja kontemplacije, donositelja objave i sl. Svi oni od svojih sljedbenika traže apsolutni posluh, podložnost. Nastupaju s božanskim autoritetom i svoju mudrost prodaju za skupe novce. Ljudi svih profila, čak i vrhunski intelektualci, hrle k njima. U izlozima knjižara i tiska, u novinama i internetskim portalima, na raznim elektronskim i društvenim mrežama nailazimo na mnoštvo suvremenih mesijanskih obećanja. Čovjekov duh nemiran je, neistraživ, teži za dubljim, širim i većim spoznajama. Zato je danas pred nama kršćanima i pred našom vjerom velik izazov suočavanja s ponudama Istoka, tzv. new-age pokreta i bezbrojnih lažnih proroka spram kojih se opetovano nameće problematika vjere i žive ukorijenjenosti Isusa Krista u naš život.
Vratimo se Isusu i Ivanu. Na Ivanov upit iz tamnice: „Jesi li ti pravi, Mesija?“ Isus ne odgovara izravno. U svojem odgovoru Ivanovim učenicima ne govori ni riječi o sebi. Umjesto da im je riječima potvrdio svoj identitet, Isus im je svojim djelima, znakovima i čudesima očitovao svoje mesijansko djelovanje. „Jesi li Isus, pravi Mesija?“ U odgovoru će nam pomoći Božja riječ i Anđeo razlučivanja.
„Da, ovako govori Gospodin, nebesa Stvoritelj: »Ja sam Gospodin i nema drugoga.“ Danas te potičem: zaustavi se, nađi trenutak vremena i pitaj se: Je li Bog Isusa Krista moj Bog i koje mjesto zauzima na ljestvici mojih vrjednota? Ima li još koji Bog u mojem srcu osim pravoga Boga? Znaš li koje mu je ime? Odluči kakvu ćeš žrtvu danas učiniti i što ćeš moliti za one koji su odlutali od Boga. Tako je i majka M. Amadeja govorila svojim sestrama:
„Poradimo da naša okolina dođe do spoznaje Boga; da po našem ponašanju, po našoj žrtvi, našem naporu, po našoj strpljivosti i finoći, naša okolina, pa i inovjerci, osobito bezvjerci vide, da služimo Bogu.“
TREĆI TJEDAN DOŠAŠĆA
PETAK – ANĐEO SVJETLA
Dođi, Duše Sveti, dođi po moćnom zagovoru Bezgrješnoga Srca Marije, svoje preljubljene Zaručnice!
Iz Evanđelja po Ivanu (Iv 5, 33-36)
Vi ste poslali k Ivanu i on je posvjedočio za istinu. Ja ne primam svjedočanstva od čovjeka, već govorim to da se vi spasite. On bijaše svjetiljka što gori i svijetli, a vi se htjedoste samo za čas naslađivati njegovom svjetlosti. Ali ja imam svjedočanstvo veće od Ivanova: djela koja mi je dao izvršiti Otac, upravo ta djela koja činim, svjedoče za mene – da me poslao Otac.
Slušajući i danas Isusovo svjedočanstvo o Ivanu, pada mi na pamet izreka: „Usta govore ono čega je srce puno.“ Jučer smo čuli koliko Isus veliča Ivana. On je glasnik koji pripravlja put Gospodinu. Danas ga naziva svjetiljkom što gori i svijetli.
Promotrimo kontekst prijepora u kojem Isus izriče ove riječi o Ivanu. Nakon što je na ribnjaku Betsaide iscijelio uzeta čovjeka, farizeji žele znati tko ga je ovlastio i na čije se on svjedočanstvo poziva da to čini. Isus za sebe jasno veli kako je on Očev poslanik. Ništa ne čini sam od sebe. Da bi dokazao svoju istinitost i suverenost, da od Oca dolazi, prema židovskom zakonu izričaj vrijedi samo uz dokaz dvojice ili trojice svjedoka. Isus navodi tri svjedoka: Ivana Krstitelja, svoja djela koja čini u Očevo ime i samoga Oca na nebesima. Budući da je Ivan samo čovjek, njegovo svjedočanstvo ima za Isusa samo relativnu vrijednost i značenje. Jedini je pravi svjedok Isusovih djela sam Otac. Od njega dolazi sve što Isus ima reći ovomu svijetu. Otac mu daje moć da čini čudesa koja su pred svijetom svjedočanstvo njegova božanskog podrijetla. Ipak, Isus prihvaća i Ivanovo svjedočanstvo jer je Bog stajao iza njegova djela i života. Ivan je u Božje ime nastupio i svjedočio za Istinu. Uspoređujući Ivana sa svjetiljkom, kao da se iz Isusovih riječi nazire zaključak kako Ivanovi suvremenici uopće nisu shvatili ni prihvatili ni Ivanovu osobu, ni njegovu poruku, ni njegovo poslanje. Svjetiljka, da bi svjetlila, mora biti upaljena na svjetlu. Ivan je svjetiljka koja svijetli u mraku dok se Danica ne pojavi, a s njom i Sunce od kojega sve živi. Ivanova pojava prisiljava i nas na konačno preispitivanje vlastitoga života. Za koga i za što se pripravljamo i na koga svojim životom ukazujemo? U tome neka nas danas poučava Anđeo svjetla.
Pitaj se: Jesu li tvoje oči otvorene i tvoje srce spremno prihvatiti svjedočanstvo Isusovo, svjedočanstvo djela koja čini, djela Očevih, koja ga otkrivaju kao Sina Božjega, ili si slijep pa ne možeš vidjeti nikakav znak milosti, milosrđa, prisutnosti Božje? Danas, poput Ivana Krstitelja, svojim riječima, djelima i životom budi svjedok za Krista i Oca kako je bila majka M. Amadeja Pavlović.
„Danas ljudi ne traže Boga toliko u crkvi, sakrivenoga u Hostiji, nego Ga traže u dušama i srcima onih, s kojima se susreću. Potrudimo se, da unesemo u naš život više molitve i mirnoga rada bez užurbanosti, da uzmognemo više i bolje svjedočiti za Krista i predobiti sve za Krista.“
