RADIO MARIJA – Korizmena razmatranja – Opraštanje
Pripremila: s. Marija Stela Filipović
Dragi slušatelji Radio Marije, u blagoslovljenom vremenu svete korizme, u našim razmatranjima o milosrđu Božjemu, evo nas pred velikim pozivom i pred velikim zahtjevom: da praštamo svojim bližnjima jer je i nama Krist oprostio. I da tako, osobito mi, Milosrdne sestre sv. Križa, pokušavamo svojim životom očitovati nešto od one ludosti ljubavi koja je Kristu donijela smrt na križu, a čovječanstvu spasenje, kako stoji u našim Konstitucijama.
»O čovječe, poprimi u samom sebi oblik milosrđa« – tako nam poručuje sv. Petar Krizolog, biskup iz Ravenne. Svatko bi od nas trebao poprimiti u sebi oblik milosrđa, jer je u nas utisnut jedan oblik, oblik Isusa Krista. Mi smo kršteni u ime Isusovo. I u našem duhu trebao bi biti otisnut oblik, slika Isusa Krista.
Koja je to slika Isusa Krista? Slika je to božanske osobe, Božjega Sina koji je postao čovjekom. On je došao na ovaj svijet da nama, koji smo bili grješnici, pokaže svoje milosrđe i da nam oprosti grijehe. On je taj kralj, o kojem se govori u današnjoj evanđeoskoj prispodobi. On je taj koji nam je otpustio velike dugove, sve naše grijehe, te nam ih uvijek iznova prašta. Taj oblik Kristova milosrđa trebao bi biti utisnut u nas same. Mi bismo trebali poprimiti oblik Kristova milosrđa.
Nažalost, mi činimo potpuno suprotno i pokazujemo da uopće ne vjerujemo u Isusa Krista, da njegov oblik milosrđa brišemo iz svojega života, jer smo nemilosrdni prema svojim bližnjima. Tako je sluga iz današnje prispodobe primio milosrđe, ali čim je izišao, odmah je svojega druga uhvatio i stao ga daviti, čime se naznačuje okrutnost nemilosrdnoga sluge. Naime, gospodar, kojemu je bio daleko više dužan, čak ga i nije hvatao za vrat, a on pak hvata za vrat ovoga svojeg druga, zbog nekog malog duga, i odmah ga baca u tamnicu.
To isto i mi činimo kada ne opraštamo svojim bližnjima. Gospodin nam zato današnjom prispodobom poručuje da trebamo nositi oblik njegova milosrđa, jer smo i sami primili milosrđe. Trebamo i sami biti milosrdni prema bližnjima, ako se već nazivamo njegovim učenicima.
Čuli smo da trebamo praštati sedamdeset puta sedam, a to znači uvijek. Ili, drukčije rečeno, trebamo praštati više od onoga koliko naš bližnji u jednom danu može sagriješiti. Jer, onaj tko ne oprašta, nema više Kristov oblik milosrđa u sebi. Poprimio je neki drugi oblik, neka je druga slika naslikana u njegovoj duši, prema kojoj se on ravna. Onaj tko prašta, taj ima u sebi Kristov oblik, on se suobličio s Kristom.
Time što ne želimo opraštati svojim bližnjima pokazujemo također da ne želimo biti gubitnici u ovom svijetu. Naime, svako praštanje u ovom svijetu jest neka vrsta gubitka, poraza. Zbog praštanja naš bližnji, koji nas je uvrijedio, ne osjeća onaj gubitak koji smo mi doživjeli i zato se mi osjećamo gubitnicima, poraženima, a on pobjednikom. Tako razmišljaju ljudi ovoga svijeta koji ne vjeruju u Isusa Krista, Boga i čovjeka. Posve pak suprotno razmišlja onaj koji
vjeruje u Isusa Krista. On ništa ne gubi, jer gubi ovozemaljsko, a ovozemaljsko je jedna velika ništica spram Isusa Krista. Štoviše, on želi sve izgubiti samo da ne izgubi Isusa Krista. Dakle, ako ne praštaš i ne želiš biti gubitnik, gubiš tada Isusa Krista, nema u tebi više Kristova oblika, nema u tebi Kristove ljubavi.
»O čovječe, poprimi u sebi oblik Kristova milosrđa.« Evo, to bi bila temeljna poruka ovoga dana, koju nam Gospodin daruje i kojom nas poziva da sada, danas, ali i cijeloga života, noseći u sebi oblik Kristova milosrđa, odmah praštamo svojim bližnjima. I kada nam bude teško, sjetimo se da je Gospodin nama oprostio. A ako se osjećamo gubitnicima time što praštamo, neka, ne ćemo biti gubitnici Isusa Krista, imat će tim više njega, a tim manje ovaj svijet.
Zvuči zastrašujuće u današnjoj prispodobi da onaj koji ne prašta može završiti u paklu. »Tako će Otac nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svojemu bratu.« Nije dovoljno oprostiti samo riječima: Sorry, sorry. Danas je sve sorry. A unutra nastavljamo i dalje mrziti čovjeka. Nema tu sorry, nego »od srca oprosti«, čuli smo Gospodina. Od srca oprosti svojemu bratu jer tako svjedočiš da u sebi imaš Kristov oblik, da je Krist u tebi. Tako Krist poprima u tebi sve jasniji oblik.
I još se jedna poruka praštanja nalazi u današnjem prvom čitanju. Ona trojica mladića mole bez imalo mržnje, premda su ih mrzitelji bacili u užarenu peć da izgore. Štoviše, ne misle na tuđe grijehe u tom trenutku, nego na svoje grijehe. Poslušajmo samo tu njihovu divnu molitvu: »No primi nas slomljene duše, duha ponizna. (…) Odsada ćemo svim srcem slijediti tebe, tebe se bojati i tražiti lice tvoje. Ne postidi nas, već postupaj s nama po blagosti svojoj, po velikoj ljubavi svojoj! Izbavi nas, kao nekoć, čudesima svojim, proslavi ime svoje, Gospode!« Čudesno! Tako bismo trebali i mi. Tko u korizmi misli na svoje grijehe, tko ostaje slomljena srca u užarenoj peći svojih patnji, taj će lako praštati i svojim bližnjima njihove grijehe.
Tko misli na svoje grijehe, lako prašta i grijehe svojim bližnjima. Neka nam Gospodin u tome pomogne.
