Iv 8, 51-59
Korizmeno razmatranje – Ljubav nije ljubljena
RADIO MARIJA – Korizmena razmatranja
Tema: Iv 8, 51-59
Pripremila: s. Gita Klobučar
Draga braćo i sestre, Hvaljen Isus i Marija!
Na početku ovoga dana poslušat ćemo evanđelje iz liturgije današnjega dana.
Iz svetog Evanđelja po Ivanu:
„U ono vrijeme: Reče Isus Židovima: »Zaista, zaista, kažem vam: ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka.« Rekoše mu Židovi: »Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: ‘Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka.’ Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?«
Odgovori Isus: »Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi — Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog, no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit ću lažac jednak vama. No znam ga i riječ njegovu čuvam. Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se.«
Rekoše mu nato Židovi: »Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?« Reče im Isus:
»Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!«
Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama.“
(Iv 8, 51-59)
U današnjem Evanđelju Isus nam izgovara riječi koje odzvanjaju kroz vjekove, riječi koje ne pripadaju samo jednoj epizodi iz njegova života, nego nose otkucaj Božjeg srca: „Ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka.“
Što znači čuvati Njegovu riječ? To nije samo slušati, niti samo pamtiti. To je dopustiti da riječ postane dom u našem srcu. Da nas oblikuje iznutra, da nas vodi, da nas mijenja. Tko čuva riječ, ulazi u prostor gdje smrt više nema posljednju riječ. Ulazi u život koji započinje već sada — u život s Bogom.Isus nam danas otkriva i nešto još dublje: On ne govori u svoje ime, ne traži vlastitu slavu. On živi iz Očeva srca, iz Očeve volje, iz Očeve ljubavi. „Otac moj me slavi“, kaže, a onda dodaje: „Ja ga znam.“ To je znanje odnosa, blizine, povjerenja. I u taj odnos poziva i nas.
No jedna rečenica u ovome tekstu mijenja sve: „Prije negoli Abraham posta — Ja jesam.“ To nije samo tvrdnja o vremenu. To je objava identiteta. Isus izgovara Božje ime, ime koje je Mojsije čuo u gorućem grmu: „Ja jesam.“ On je prisutnost koja ne prolazi. On je vječnost koja ulazi u našu svakodnevicu. On je Bog koji hoda s nama, u našim radostima i našim ranama. I dok slušamo ove riječi, možda se i u nama javi pitanje: „Kako to da On obećava život, a mi se i dalje susrećemo s boli, s gubitkom, s prolaznošću?“ Isus ne uklanja smrt iz našeg života,
ali uklanja njezinu moć. Smrt više nije zid, nego vrata. Nije više kraj, nego prijelaz. Tko čuva Njegovu riječ, već sada nosi u sebi sjeme vječnosti.
Isus kaže da se Abraham obradovao gledajući Njegov dan. Vjera uvijek gleda dalje. Vjera vidi ono što još nije došlo, ali je već započelo u Božjem srcu. I zato se Abraham raduje. Jer zna da Bog ispunja obećanja. Možda i ti i ja danas trebamo Abrahamovu radost. Radost koja se ne temelji na okolnostima, nego na Bogu koji je vjeran. Radost koja se rađa iz susreta s Onim koji kaže: „Ja jesam.“ Ja sam s tobom. Ja jesam u tvojoj tami. Ja jesam u tvojoj molitvi. Ja jesam u tvojoj borbi. Ja jesam u tvojoj radosti. Ja jesam — i zato se ne boj.
Zato danas, dok slušamo ove Isusove riječi, možemo u tišini srca izreći jednostavnu molitvu: Gospodine, daj mi srce koje čuva tvoju riječ. Daj mi vjeru koja vidi dalje. Daj mi radost koja se rađa iz tvoje prisutnosti. Budi moj „Ja jesam“ u svakom trenutku moga života.
Neka nas Njegova riječ vodi u dan koji je pred nama i neka nas svakodnevno podsjeća da smo, čuvajući Njegovu riječ, već sada uronjeni u život koji ne prolazi.
