RADIO MARIJA – Korizmena razmatranja
Pripremila: s. Marta Kovačić
Dragi slušatelji, kao i inače, ovo naše današnje razmatranje započet ćemo jednom kratkom molitvom. Sadržaj ove molitve uvest će nas i u temu onoga o čemu ćemo danas razmišljati.
Iz Tumačenja Očenaša sv. Franje Asiškog:
Gospodine, daj da te ljubimo svim srcem misleći uvijek na tebe; svom dušom, čeznući uvijek za tobom; svim umom, upravljajući prema tebi sve svoje nakane i tražeći u svemu tvoju slavu; i svom snagom svojom, trošeći svoje sile i osjećaje duše i tijela na službu tvoje ljubavi i ni na što drugo; ljubeći bližnjega kao sami sebe, privlačeći koliko možemo druge k tvojoj ljubavi…. Amen
Evanđelje današnjeg dana otvara temu koja je ključna u našoj vjeri. To je ljubav prema Bogu i prema bližnjemu.
Evanđelje po Marku (Mk 12,28b-34) ovako donosi:
U ono vrijeme: Pristupi Isusu jedan od pismoznanaca i upita ga: »Koja je zapovijed prva od sviju?« Isus odgovori: »Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, iz sve duše svoje, iz svega uma svojega, i iz sve snage svoje!«
»Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.«
Vjerujem da svatko od nas već tome teži: ljubiti Boga iznad svega, a bližnjega kao sebe samoga, no, također, vjerujem i da dijelimo iskustvo kako je ovo vrlo visoki ideal i kako je ponekad u konkretnosti zahtjevno živjeti ga.
Budući da ove godine obilježavamo 800 obljetnicu preminuća sv. Franje, dobro je zaviriti u njegove spise te vidjeti kako je On živio ovu Isusovu zapovijed, ne samo u lijepim trenucima, nego i u zahtjevnim situacijama.
Franjo piše pismo jednom poglavaru bratstva koji se nalazi u muci s obzirom na jednoga brata u zajednici. Očito je da mu taj brat zadaje mnogo nevolja te više ne zna što učiniti: ne bi htio s njim ući u konflikt, no, situacija se ne mijenja. Stoga se namjerava maknuti od toga brata tako da se povuče u neko samotište posvećujući se molitvi te da ga taj isti brat više ne može uznemirivati.
Na tu njegovu zamisao sv. Franjo pismom mu odgovara ovako:
(Bratu N., poglavaru – ministru. )
Gospodin te blagoslovio. Govorim ti kako mogu o onome što se tiče tvoje duše: ono što te sprečava da ljubiš Gospodina Boga, i tko god ti postavljao zapreku, bilo braća bilo drugi ljudi, da te i šibaju, sve to treba da smatraš milošću. Tako moraš htjeti i ne drugačije. I to smatraj pravom poslušnošću Gospodinu Bogu i meni, jer sa sigurnošću znam da je to prava poslušnost. I ljubi one koji ti to čine. I ne želi od njih nešto drugo osim ono što ti Gospodin dadne. I ljubi ih zbog toga, i ne želi da budu bolji kršćani. I to neka ti bude više od samotišta. I po tome želim znati ljubiš li Gospodina i mene, slugu njegova i svoga, ako ovo budeš činio: da ne bude bilo kojega brata na svijetu koji sagriješi koliko god može sagriješiti, pa pošto vidi tvoje oči, da ikada ode bez tvoga smilovanja ako smilovanje traži. A ako ne bude tražio smilovanja, ti ga upitaj želi li smilovanje. Pa ako poslije tisuću puta pred tvojim očima sagriješi, ljubi ga više nego mene radi toga da ga privučeš Gospodinu.
Dragi slušatelju, možda si se i ti našao ili se nalaziš u sličnoj situaciji kao ovaj poglavar kojemu Franjo piše. Možda je u tvojoj obitelji, na radom mjestu, u susjedstvu, netko s kim ti je teško komunicirati; netko kome se trudiš činiti dobro, a za uzvrat uvijek primaš suprotno: kritiku, nerazumijevanje, osudu… I pitaš se što trebaš učiniti? Kako se postaviti u takvoj situaciji?
Odgovor je jasan, ali zahtijevan: ustraj u ljubavi! Franjo prvo govori poglavaru da promijeni svoje shvaćanje. To znači da na toga brata i tu situaciju ne gleda kao na teškoću, nego kao na milost. Govori kako ljubiti brata koji mu stvara teškoće i probleme znači puno više nego se negdje povući u samoću i ondje moliti, na tragu one biblijske: „ne može ljubiti Boga koga ne vidi, ako ne ljubi brata koga vidi.“ (1Iv 4,20). To je mjerilo ljubavi.
Ističe, nadalje, kakvo treba biti njegovo oko, njegov pogled. Taj pogled treba uvijek biti milosrdan i spreman na oprost, ako ga drugi traži. Ako ga, pak, uopće ne traži, tada on sam treba prvi prići i ponuditi oprost. Ako se takva situacija dogodi i bezbroj, tisuću puta, uvijek treba tako postupiti. Pitamo se: zašto? Franjo jednostavno odgovara: da ga privučeš Gospodinu!
Vrijeme je korizme. Vrijeme u kojem razmišljamo o Isusovoj muci i njegovoj spasonosnoj žrtvi za sve nas. Razmatraj ono što je Isus učinio za tebe! A kada se nađeš u situacijama sličnim ovoj u kojoj se našao poglavar kojemu sv. Franjo piše, tada pokušaj učiniti jednu od ove dvije male vježbe: Prva je: pokušaj misliti Isusovim mislima, osjećati Isusovim osjećajima, te onda odgovoriti i učiniti Njegovim riječima i postupcima.
Druga mala pomoć može ti biti da takvim situacijama pristupiš pogledom iz vječnosti. Zasigurno, tim pogledom dobit ćemo veću jasnoću, a i lakše ćeš moći razlučivati što je u životu važno, a što nebitno.
U svemu, zapamti: prave ljubavi nema bez žrtve. Isus nam je to pokazao svojim križem. Neka nam to bude ohrabrenje i nada.
Gospodine, daj da se toliko ne brinem
da budem utješen, koliko da tješim,
da me razumiju, koliko da druge razumijem,
da budem ljubljen, koliko da ljubim.
Jer tko se daruje, prima,
tko se zaboravlja, sebe nalazi,
tko prašta, bit će mu oprošteno,
tko umire sebi, rađa se za život vječni.
