Tema: Iv 8, 1-11 – Isusove osobine
Pripremila: s. Mariangela Markotić
RADIO MARIJA – Korizmena razmatranja
Hvaljen Isus i Marija, dragi slušatelji!
Današnja liturgija donosi nam poznati ulomak iz Ivanova evanđelja koje ćemo sada poslušati.
Zaustavimo se najprije u kratkoj molitvi da bismo što jasnije razumjeli riječ Božju:
Gospodine, često smo skloni druge osuđivati dok ostajemo slijepi na vlastite pogreške i propuste. Pomozi mi nasljedovati tvoje milosrđe i suosjećanje prema svojoj braći i sestrama kojima je potreban oprost.
Iz Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: »Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?« To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti.
Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: »Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.« I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam — i žena koja stajaše na sredini. Isus se uspravi i reče joj: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?« Ona reče: »Nitko, Gospodine.« Reče joj Isus: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.«
Isus je u Jeruzalemu, u Hramu, poučava. Njegov hod zemljom bliži se kraju. Toliko dugo je već naučavao, propovijedao Božju ljubav i milosrđe, a narod je hrlio k njemu da sluša uzvišene riječi. Međutim, kada se pred njima pojavila situacija opisana u evanđelju, malo tko je imao hrabrosti ostati i djelovati milosrdno.
Pismoznanci i farizeji željeli su pod svaku cijenu pronaći nešto za što mogu optužiti Isusa, stoga im žrtvovati ovu ženu grešnicu nije bio problem. Javno prokazati njezin grijeh, osramotiti ju pa i osuditi na smrt činilo se u njihovim očima opravdano. Tako je lako svaliti krivnju na drugoga, a svoje grijehe sakrivati ukazujući na grijehe drugih.
No Isus ne dopušta da se itko sakriva iza drugoga. Poziva da svatko pogleda svoje srce, pogleda svoje grijehe, pogleda sve ono što želi sakriti od očiju drugih ljudi i pokazati se svetijim od njih. Isus želi skinuti sve maske koje koristimo kako bismo sakrili svoju bijedu, a ukazivali na tuđu.
Samo u ovom kratkom ulomku evanđelja možemo prepoznati tolike Isusove osobine, primjerice milosrđe, pravednost, strpljivost, razumijevanje, neosuđivanje, praštanje, mudrost… Iako se na prvu možda čini kako je ovdje ponajprije riječ o Isusu koji je milosrdan i prašta, možemo reći da je ovdje zapravo riječ o Isusu koji inzistira na istini. Istini da je svatko grešan. Istini da se ne može druge kamenovati misleći da su tuđi grijesi to zaslužili i da su teži od vlastitih. Istini da svaki grešnik, poput ove žene, zaslužuje oproštenje i priliku za promjenu života. Istini da je svatko od nas ljubljen unatoč vlastitim grijesima.
Iako je toga dana mnoštvo bilo okupljeno oko Isusa da ga sluša, nakon što su toliki su pograbili kamenje da kamenuju grešnicu te spoznajući vlastitu grešnost ostavili kamenje i otišli, Isus ostaje sam sa grešnicom. Drugi ljudi više nisu imali pravo biti sudci. Ostao je samo onaj koji je uistinu bio bez grijeha. Ali čak ni on nije osudio ženu. Umjesto toga ju je samo ohrabrio i pozvao na promjenu života.
Nasljedujmo i mi Isusov primjer ove korizme i, umjesto da osuđujemo druge, praštajmo i potičimo ih na dobro.
Neka vas, dragi slušatelji, u ovom novom korizmenom tjednu prati Božji blagoslov i budite milosrdni kao što je Otac vaš na nebesima milosrdan. Da bismo to mogli, molimo Gospodina: Gospodine Isuse, ti s ljubavlju gledaš na one u potrebi. Ti nježno liječiš ranjena srca grešnika i omekšavaš otvrdnula srca uznositih. Ako je moja duša ranjena grijehom, iscijeli me. Ako je moja duša otvrdnula ponosom, omekšaj je.
