Milosrdne sestre sv. Križa, u nutarnjoj sestrinjskoj radosti, bez velike vanjske svečanosti, 15.10.2024. proslavile su 60. godišnjicu dolaska sestara u župu svetih Petra i Pavla, u Đakovici. U predvečerje sestre su imale klanjanje koje je pripremila s. Irena Pitaqi, a dekoraciju su spremile s. Irena i s. Leona Gjini. Molile su i zahvaljivale za sve sestre: pokojne i živuće, koje su prošle kroz ovu župu, a i za njih koje su sada ovdje. Na sam dan Jubileja patri su služili sv. Misa za sve pokojne naše sestre koje su tu djelovale od početka rada u ovoj župi, a na večernjoj svetoj misi je p. Lovro Gavran govorio u propovijedi i o sestrama, poneku je spomenuo i imenom.
Poslije mise Alban iz Frame i gđa. Antoneta od trečoredaca djelili su vjernicima koji su bili na misi knjigu: „Kraljica, Majka i Sluškinja“, o bl. majci M. Tereziji Scherer, koju je sa hrvatskog preveo don Marjan Demaj, župnik u Letnici kao i Devetnice bl. majke M. Terezije, koju ljudi i traže da bi molili i da bi djelili drugima, jer sama Antoneta svjedoči o dva ozdravljenja o kojima vrlo rado govori.
Propopovijed fra Lovre o 60. OBLJETNICI dolaska sestara sv. Križa u župu Đakovica
Lijepa je okolnost da je 60. obljetnica dolaska Milosrdnih sestara sv. Križa u župu Đakovica (na Kosovu) pala na utorak, kad je crkva sv. Ante redovito puna vjernika. Bilo je to 15 listopada 2024, na spomendan Sv. Terezije Avilske.
“MARIJA JE IZABRALA BOLJI DIO…”
Braćo i sestre, danas slavimo spomendan Svete Terezije od Isusa, sestre karmelićanke, poznate i kao Terezija Avilska. Ona je rođena u Španjolskoj 1515. god, a umrla je 04. 10. 1582. Bila je velika svetica, obnoviteljica Karmelskog reda. Napisala je mnogo knjiga duhovnog sadržaja, u kojima je na zadivljujući način opisala svoja mistična iskustva i vrlo jasno protumačila razna vjerska pitanja, tako da ju je papa Pavao VI proglasio naučiteljicom Crkve. – Ona je prva žena na svijetu, s tako uzvišenom titulom.
Sestre karmelićanke su kontemplativni red, posvećen uglavnom molitvi i razmatranju otajstava Isusa Krista. Zato je za danas dobro izabran dio Evanđelja (Lk 10, 38-42) – o sv. Marti i Mariji. Isus reče Marti da je Marija izabrala bolji dio: da bude uz Isusa i da sluša njegovu riječ. – Isto je tako i sveta Terezija od Isusa izabrala bolji dio: da cijeli svoj život posveti Isusu i razmatranju njegova života, njegove muke i njegove riječi, crpeći iz njegova nauka orijentaciju za svoj život, za svoje sestre, za muški ogranak Karmelskog reda, kao i za sve kršćane, koji žele napredovati na putu svetosti.
* * *
Koristimo ovu prigodu da vam reknemo par riječi i o mnogo naših sestara, koje su također izbrale bolji dio u nasljedovanju Isusa Krista. To su Milosrdne sestre sv. Križa, koje su došle u župu Đakovica upravo na današnji dan, prije 60 godina: 15 listopada 1964. Došle su posredstvom našega fratra fra Arkanđela Grgića, koji ih je poznavao još kao gvardijan u Beogradu, prije Drugog svjetskog rata. – On je u Beogradu sagradio veličanstvenu crkvu sv. Ante, povodom 700. obljetnice smrti toga velikog sveca, kao što je i fra Lovro Mitrović (poznat i kao p. Lorenc Mazrreku) u isto vrijeme sagradio ovu crkvu sv. Ante u Đakovici.
Isti je fratar posredovao i za dolazak ovih sestara u bolnicu u Đakovici godinu dana ranije, 1963. – Netko će s pravom upitati: kako je moguće da su sestre došle godinu dana prije raditi u bolnici, nego u župi? – Dobro pitanje! No, treba znati da se u to vrijeme sestre nisu imale gdje smjestiti u župi, jer su u starom franjevačkom samostanu boravili fratri, a novi je samostan fra Kruno Miklić gradio 1961-1964. god. Čim je završena gradnja novog samostana i čim su se fratri preselili u taj samostan, sestre su došle i smjestile se u stari samostan, pokraj crkve sv. Ante.
Dakle, ove su sestre ovdje djelovale punih 60 godina. Redovito su u župi radile po četiri njihove sestre: u crkvi, u sakristiji, u kuhinji, zatim kao katehistice i voditeljice crkvenog pjevanja itd. Bavile su se i dobrotvornim radom u župnom karitasu. Na tim se je poslovima izmijenilo 49 njihovih sestara. – Istodobno je i u bolnici u Đakovici djelovala druga grupa sestara, njih 38. One su došle 01. srpnja 1963. Dakle, svega 87 njihovih sestara je radilo i žrtvovalo se za naš narod u Đakovici!
Razumije se da vi većinu njih ne poznajete – osobito ne mlađi naraštaji. Ali tko se od starijih ne sjeća s. Manuele, s. Nede, s. Rajke, s. Hermione, s. Silvije, s. Berlinde, s. Robertine, s. Rastislave, pokojne s. Simone Niollbibaj, s. Angele, s. Anite i mnogih drugih? Njihova prisutnost u našoj sredini bila je veliki Božji dar i blagoslov za nas i za cijelu našu župu. – Bog ih nagradio stostruko!
Preporučujemo ih u vaše molitve – i ove sestre, kao i mnoga nova sveta duhovna zvanja. Sigurni smo da Bog, koji je započeo ovo veliko djelo u našoj sredini, neće ga ostaviti bez ploda i sretnog završetka.
Dao nam Bog tu milost, po zagovoru Blažene Djevice Marije, sv. Franje, sv. Ante i sv. Terezije od Isusa, koju danas posebno slavimo! Amen.
