Na spomendan bl. Alojzija Stepinca, u kapeli Doma sv. Josipa u Đakovu, 10. veljače 2024. godine, nakon tjedna duhovnih vježbi koje je predvodio fra Krunoslav Kocijan, OFM, tijekom sv. mise u 7 sati, proslavljeni su redovnički jubileji sestara. Sestra Emilija Šerer proslavila je 80 godina zavjeta, a sestre – s. Miroslava Kocić, s. Radojka Crljenić, s. Blažena Hokman, s. Žarka Balažić, s. Zvonka Sremić – proslavile su 60. obljetnicu vjernosti Gospodinu. Nekoliko sestara nije moglo biti prisutno u kapeli zbog bolesti, kao i s. Smilja Micaković, koja će proslaviti dijamantni jubilej uz jedan od narednih turnusa duhovnih vježbi.
U svojoj se propovijedi fra Krunoslav najprije zadržao na temama uz liturgijska čitanja, iz Prve knjige o Kraljevima, a zatim usporedio s evanđeljem Mk 8,1-10 i naglasio: „Kao i tada od apostola, i danas Isus od svojih učenika traži da učine ono što je u njihovoj moći. Ostalo će on sam učiniti. Činjenica da Crkva već 2000 godina hrani ljude istinom, najbolje dokazuje da Isus blagoslivlja djelovanje i napor svojih učenika.“
Podsjećajući na okolnosti iz povijesti Družbe, potaknuo je sestre na zahvalnost za sve što je Bog učinio po utemeljiteljima i sestrama od osnutka do danas, unatoč teškoćama, te je to povezao s vremenima u kojima je živio bl. kardinal Alojzije Stepinac: „Bez obzira na sve što je doživio i koja su ga vremena zapala, on u svemu tome što proživljava jednom prilikom kaže: ‘Ti jedini, Kriste, kadar si spasiti svakog pojedinca. Ti jedini, Kriste, kadar si spasiti obitelji naše. Ti jedini, Kriste, kadar si spasiti narod naš i domovinu našu. Bez tebe ne će koristiti nikakvi državnici, nikakvi vojskovođe, nikakvi političari, nikakvi ideolozi.’ Snažno i suvremeno zvuče te riječi u ovoj godini koja je i vama znakovita … Bez Boga, bez oslanjanja na njega, tko će nam pomoći, tko će nam pokazati put i tko će nas povesti u dobru budućnost.“
Fra Krunoslav zatim je ocrtao lik bl. Alojzija: „Kardinal Alojzije uvijek je želio i težio vršiti volju Božju i, što god činio, u svim fazama svojega života, i kad je bio vojnik na fronti, i kad je bio student agronomije i sanjao da će biti dobar poljoprivrednik, i kad je planirao zajednički život sa svojom zaručnicom, pa i onda kad mu Gospodin preokreće život i kreće putem duhovnoga zvanja, on uvijek računa na Božju pomoć i želi činiti ono na što ga Gospodin poziva. A kamoli još i kad je kao nadbiskup tolike župe osnovao i tolike sestre pozvao u Zagreb i u nadbiskupiju, te pokrenuo veliku duhovnu obnovu. Pa onda u onom nesklonom i teškom, mučnom vremenu Drugoga svjetskog rata kada je dizao glas opet za čovjeka i za Boga, i bio nemio i neprihvaćen od svih: od nacista, ustaških vlasti, i, naravno, poslije rata od komunističkih vlasti, koje su ga, kao što znamo, i pritvorile i osudile, držale u zatvoru, pa onda u pritvoru, pa onda sustavno, kao što danas znamo, i trovale, te je zato i mučenik svete Crkve. On je bio neumoran u trudu oko dobra i u traženju Božje slave. I to nam doista može biti uzor i trebamo ga moliti za dobro i napredak našega naroda.“
Na kraju se fra Krunoslav obratio slavljenicama i svim sestrama: „Drage sestre jubilarke, drage Milosrdne sestre sv. Križa: Stat crux dum volvitur orbis. Neka u Kristovu Križu bude vaš oslonac, vaša snaga i vaša nada. Ecce ancilla Domini, fiat mihi secundum verbum tuum. Neka vam ponizna službenica Gospodnja, Blažena Djevica Marija, naša Nebeska Majka, bude doista zagovornica, pomoćnica, učiteljica i zastupnica. Evo, u evanđelju čujemo kako Isus uze sedam kruhova, zahvali, razlomi i davaše svojim učenicima da posluže. Euharistija neka vam bude izvor života, svakodnevna hrana i put služenja. Učimo se i živimo tu euharistijsku logiku sućuti, primjećivanja potrebe, ulaganja onoga što mi imamo, a što nam je zapravo uvijek od Boga darovano, i dijeljenja drugima po svojim mogućnostima i u skladu sa svojom dobi!“
Čestitamo našim sestrama jubilarkama i pratimo ih molitvom na putu koji je pred njima.
s. Nada Martinković
