Slavlje Prvih zavjeta Milosrdnih sestara sv. Križa

U samostanskoj crkvi Presv. Srca Isusova u Đakovu, 9. srpnja 2022. godine, u 10 sati, nakon duhovnih vježbi koje je vodio o. Srećko Rimac, OCD, šest sestara položilo je svoje Prve zavjete u ruke prov. poglavarice s. Valerije Široki i u nazočnosti sestara i rodbine, za vrijeme sv. mise koju je predslavio mons. Ivan Ćurić, pomoćni biskup đakovačko-osječki, u koncelebraciji s više svećenika. To su: s. Dafina Maksuti iz Đakovice, Župa sv. Petra i Pavla, s Kosova, s. Marijana (Arijana) Šuća iz Garčina, Župa sv. Mateja apostola i evanđelista, s. Ivana Budrovac iz Osijeka, Župa sv. Josipa Radnika, s. Antonia Barišić-Jaman iz Đakovačke Satnice, Župa sv. Roka, s. Marija Filotea (Dubravka) Hajek iz Našica, Župa sv. Antuna Padovanskoga i s. Matea Čelik iz Koprivnice, Župa sv. Antuna Padovanskoga.

U uvodu u propovijed mons. Ćurić naglasio je duboko značenje slavlja koje nas upućuje na Krista, te je na tome tragu nastavio: „Sve pripada Gospodinu! Sve što je na Nebu i na Zemlji, sve se uključuje, otvara i struji prema Božjem kraljevstvu – svijet i sav naš život, svako postojanje, i ,’zvijezde mu veselo sjaje na svojim  postajama: zovne li ih, one mu odgovaraju: ‘Evo nas!’ (usp. Bar 3, 34-35) U tom dubokom suglasju, ali i u iskustvu buke i rastrganosti našega svijeta, čut ćemo danas, drage sestre novakinje, vaših šest: ,’Evo me’” Vaši redovnički zavjeti siromaštva, poslušnosti i čistoće, bit će među nama, u svoj konkretnosti našega svijeta, novi glas i svjedočanstvo Kristova poslanja. Vaši nam zavjeti i vaš život po njima, zapravo, trajno upravljaju pogled na Isusov navještaj i poziv: ,’Obratite se! Vjerujte! Približilo se Kraljevstvo nebesko!’ U tom vaši redovnički zavjeti crpe svoju temeljnu snagu, i sva se Crkva na njih uvijek iznova rado oslanja, jer nam se u njima, i to sasvim konkretnim oblikom vašega posvećenja, pokazuje put prema ,,nebeskim dobrima”. Tako se, zapravo, i opravdavaju vaši zavjeti – ,’propter Regnum coelorum’, ,’radi Kraljevstva nebeskoga’. Jer u njima vašim predanjem treba odjekivati snažan podsjetnik i poziv da nikad ne zaboravimo na eshatološku stvarnost u kojoj će se ostvariti punina života i vječno blaženstvo, ali i na istinu da je u Kristu Bog već združio ,’nebesko i zemaljsko’ i da Bog u našem svijetu nije ,,odsutni”, nepoznati i daleki Stvoritelj, već da ро Kristu prebiva među nama, ljudima, ,’nama u svemu jednak, osim u grijehu” te daje da sve uzraste ,,do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove’ (Ef 4,13).“

Osvrćući se na biblijski navještaj liturgije, Biskup je rekao: „Isus nam u evanđeoskom ulomku daje snažan poticaj: ‘Ne bojte se!’ Najprije nas želi učvrstiti u svom primjeru, tj. da nikad ne prestanemo gledati i  nasljedovati njega. ,’Nije učenik nad učiteljem.’ Valja nam u svemu i do kraja biti njegovi učenici, trajno obnavljati svoje osobno pristajanje uz Učitelja, uzeti ,’njegov jaram i njegovo breme’, a to je – znamo – uvijek put ljubavi i služenja, put križa i uskrsnuća. U tom svjetlu valja graditi svoj život i poziv nasljedovanja Krista. Zabrinutost i strah za vlastiti život valja ugraditi u svoj odnos s Bogom. Božje se spasenje ne sastoji od nekog ,,zemaljskog raja” ili života koji će nam trajno jamčiti tjelesne snage, zemaljsku sreću i uspjehe. Isus nas upozorava da ništa ne stavimo ispred vječnog spasenja kojim se jedino rasvjetljuje istinski i potpuni smisao čovjekova života i njegova dostojanstva, ni iznad Božje ljubavi koja dotiče svako stvorenje, koja brine kad ‘vrabac padne na zemlju’, a kako ne će trajno pratiti čovjeka, za kojega je Bog na zemlju poslao svoga Sina jedinca i dao svjedočanstvo ljubavi do kraja, do smrti na križu.“ Biskup se zatim obratio zavjetovanicama: „Drage zavjetovanice! Prihvatit ćete danas, oslonjene na Isusa, ,’slatki jaram i lako breme’ redovničkih zavjeta. Činite taj korak u okolnostima i konkretnim prilikama našega vremena. ,’Tamo gdje je u Crkvi zavladala pospanost, redovništvo mora izrazitije nastupiti kao redovništvo budućnosti, u svojoj kontrastnoj i proročkoj ulozi, djelujući obnoviteljski na cijelu Crkvu’ (fra Daniel Patafta, 2020.), potiče redovničke zajednice u današnjem vremenu jedan od otaca franjevaca. Papa Franjo, i sam redovnik, snažno poziva redovničke zajednice da se otvore ,’novomu pogledu na sebe, na druge, na sve situacije u kojima živimo, pa i na one najbolnije. Trebaju nam oči – napominje Sveti Otac – koje znaju ‘vidjeti iznutra’; oči koji se ne zaustavljaju na izgledu, nego znaju ući i u pukotine krhkosti i neuspjeha kako bismo otkrili i vidjeli Božju prisutnost’ (papa Franjo, 2022.). Nikad ne zaboravite, drage sestre, da su redovnički zavjeti i cio vaš redovnički poziv uvijek pitanje ljubavi! Ne odvojene od svijeta, u smislu one stare krilatice ’fuga mundi’ (bijeg od svijeta). Gradite svoj poziv odvažno, ne bojte se gledati ga i prispodobiti Božjoj ljubavi, ali istodobno i onoj ljudskoj, otkrivajući uvijek iznova za sve što činite nadahnjujuću i neprolaznu snagu i put Božjega utjelovljenja, i kad prinosite svoje molite i kad vršite djela ljubavi. Izabrale ste za polaganje svojih prvih zavjeta geslo: ,’Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!’ (Lk 1, 38) U njemu nam sjaji sasvim konkretan primjer Marijina odaziva. Po primjeru sv. Ambrozija, želimo da ,’u svakoj od vas bude duša Marijina’; da ‘iako je, po tijelu, samo jedna majka Kristova’ – osjetite kako po svjedočanstvu vaše vjere i poziva, u svijet ponovno i ponovno, dolazi Krist, i kako mu se otvaraju srca ljudi našega vremena, mladih i odraslih, starih i bolesnih. Da, ,’svaki put kad promatramo Mariju, ponovno vjerujemo u revolucionarnu snagu nježnosti i ljubavi’. Neka na tom putu bude uvijek vjerodostojno i plodno svjedočanstvo vašega svetog poziva.“

Nakon homilije slijedio je obred zavjetovanja, te primanje križa, Pravila i Konstitucija Družbe. Nakon euharistijskoga slavlja, svi su se uputili prema Ljetnoj terasi Centra Amadea gdje se nastavilo slavlje.

Cijela Crkva, a napose Družba Milosrdnih sestara sv. Križa, obogaćena je zavjetovanjem šest sestara.  Zahvaljujemo Bogu na tom daru!

s. Nada Martinković