Uvod
Spominjući se 25. obljetnice prijelaza u vječnost sestre Mariangele Žigrić pjevat ćemo Jutarnje hvale napjevima koje je ona skladala, a liturgijsko slavlje svete mise obogatit ćemo njezinim pjesmama. Ona je pisala i spjevala pjesme da bi uljepšala naše zemaljsko bogoslužje. Sada, kada je pridružena nebeskoj liturgiji, vjerujemo da će se svojim zvonkim i jakim glasom pridružiti nama i u Jutarnjim hvalama, i u euharistijskom slavlju.
Milosti je čas (ulazna pjesma za svetu misu)
Kruh svoj s gladnim dijeli,
tužna razveseli,
bolesna pohodi,
slijepca k cilju vodi.
Milosti je čas, Isus zove nas.
Žedna vodom poji,
tjeskobna spokoji,
samotnom pristupi,
srca ne otupi.
Mira tvorac budi,
nikoga ne sudi,
potlačena brani,
blagi sad su dani.
Protivnika ljubi,
nadanja ne gubi,
Kristu budi vjeran,
Duhom naprijed tjeran.
+ + +
Gospodine, smiluj se
Smiluj se, Gospode, smiluj se nama!
Tišti nas, Svjetlosti, grehote tama.
Duša u ranama bolno nam jeca,
preda te, Presveti, skrušeno kleca.
Gospode, smiluj se!
Kriste, o milosni pogled svoj svrni!
Smiluj se, prijete nam oblaci crni.
Bezbožna neman razdore širi.
Po svome Križu sve nas izmiri!
Kriste, smiluj se!
Smiluj se, Gospode, k nama se prigni,
srca nam očisti, k sebi nas digni.
Nek opet pred tobom ljiljani mire,
plodovi kreposti svuda se šire.
Gospode, smiluj se!
+ + +
Pričesna (2) (za prinos darova)
Krvlju nas svojom, Kriste, opoji,
Milinom svojom očaraj,
Vodom iz prsi svojih nas peri,
Za se nas zav’jek očuvaj.
Ranama svojim ti nas iscijeli,
Smrt tvoja nek nam život da,
Patnja nek tvoja radost nam vrati,
Žarom nas svojim napuni.
Tijelo nek tvoje, Kriste, nas hrani,
Snagu nek dade žiću tom:
Sve biti svima, brat biti braći,
S tobom kroz život hoditi.
+ + +
Gospod je spasenje moje (pričesna)
(usp. Iz 12, 1-6)
Gospod je spasenje moje,
pjesma, i kliktaj, i snaga.
Ničeg se više ne bojim,
On mi je tvrđava jaka.
Dođite k opojnom vrelu,
izvoru radosti, spasa!
Gospod Bog stvori divote,
ime je njegovo slavno.
Slavite Višnjeg svi puci,
mir mu je ime odavno.
S radošću crpst ćete vodu
s obilnog izvora spasa.
Klicat i klanjat se njemu
hvalit ga svakoga časa.
+ + +
Hvala ti (poslije pričesti)
što me dnevno
sobom hraniš,
Kriste, Kruše živi;
hvala,
što neumorno i strpljivo
očekuješ,
da i ja, konačno,
postanem s tobom
Kruh koji se lomi
za mnoge…
Snagom svoga žrtvovanog Tijela
i Krvi prolivene za mnoge
koja po pričesti teče
i u mojim žilama,
daj, Gospode,
da se to čudo i na meni zbude…
da tako i moj život
iz dana u dan
sve više postaje
m i s a.
+ + +
U onaj dan (završna)
U onaj dan, u onaj dan
vječno kad Sunce grane.
U onaj dan, u onaj dan
radost će svuda cvast.
U onaj dan, dan radostan
legije siromaha
za stol će tvoj, o Bože moj,
sjesti u domu tvom.
U onaj dan, dan željkovan,
nestat će bol i tuga.
I svaku ćeš tad, Bože, ti,
suzu nam otrti.
U onaj dan, moj i tvoj dan,
i ja ću k tebi doći,
u Srcu tvom milosrdnom
nek bude i moj dom.
s. Rastislava Ralbovski, priredila
