Trenutno pregledavate 17. 03. 2026. – Tema: Radujte se

Pripremila: s. Josipa Pavla Jakić

RADIO MARIJA – Korizmena razmatranja

Poštovane slušateljice i slušatelji Riječi Božje, za uvod u naše današnje razmatranje poslušat ćemo 122. psalam Obradovah se kad mi rekoše. Psalam će se pjevati na latinskom. Možda nećete razumjeti svaku riječ ali neka vas ljepota melodije gregorijanskog korala uvede u današnje razmatranje.

Ovaj psalam Obradovah se kad mi rekoše, hajdemo u Dom Gospodnji čuli smo i u nedjelju na svetoj misi. Četvrta korizmena nedjelja ujedno se naziva i „Laetare“ ili na hrvatskom Raduj se. Crkva nam usred korizmenog vremena već daje naslutiti radost i iščekivanje Uskrsa. Raduj se! Ovaj psalam jedan je od Pjesama uzlazaka koje su hodočasnici pjevali dok su uzlazili u Jeruzalem kako bi posjetili Hram, obično za neki veliki blagdan.

Početak današnjeg evanđelja po Ivanu kaže: „Bijaše židovski blagdan pa Isus uziđe u Jeruzalem.“ Isus je također dolazio u Jeruzalem, u hram. Možda je pjevao ovaj psalam sa svojim učenicima dok su putovali prema Jeruzalemu – čak i znajući da ide prema svojoj smrti. Na tom putu u Jeruzalemu nailazi Isus, kaže evanđelist Ivan u današnjem Evanđelju, na jednog čovjeka koji je bolovao trideset i osam godina. Kad mu se približio, Isus ga upita: „Želiš li ozdraviti?“ Bolesnik odgovori Isusu: „Gospodine, nemam nikoga da me spusti u ribnjak kad se pokrene voda, a dok ja dođem, drugi siđe prije mene.“ Možemo pretpostaviti kolika ga je radost obuzela kad mu je Isus rekao: „Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj.“ Ustao je i nakon toliko godina počeo hodati.

I mi dolazimo u naše crkve, katedrale, bazilike, svetišta, kapelice na vrlo sličan način kao što su Isus i narod Izraela dolazili u Hram u Jeruzalemu. Tu dovodimo sebe i svoje bližnje pred Gospodina. Možda tražimo i ozdravljenje, duhovno ili tjelesno?! Na tom putu susrećemo i neke druge ljude, neke koji trebaju našu pomoć. Mi dolazimo na sveta mjesta jer – poput naroda Izraela – i mi smo na hodočašću, na putovanju prema nebeskom Jeruzalemu, prema vječnosti. To nije uvijek lagan put. On je ponekad opasan. On je težak. I možemo se umoriti na njemu. Zato baš u sredini korizme dolazi nam ohrabrenje, raduj se! I ovaj naš put prema Uskrsu također nije lagan, ali mi znamo što nas čeka, čeka nas otkupljenje, uskrsnuće i zbog toga se već unaprijed smijemo radovati. Već u svojim sadašnjim bolima smijemo anticipirati radost Uskrsa. Jer smo spašeni, voljeni, ljubljeni, zato i smijemo pjevati Obradovah se kad mi rekoše, hajdemo u dom Gospodnji. Obradovah se kad mi rekoše hajdemo prema Uskrsu.

Još jedan redak koji smo čuli na početku našeg razmatranja kaže: Fiat pax! Neka bude mir! Neka bude mir u zidinama tvojim i pokoj u tvojim palačama! Svatko od nas na ovom našem duhovnom hodočašću traži Božju prisutnost, moleći za mir u nama samima i u cijelom svijetu.

Baš u toj potrazi Isus nam dolazi u susret kao što je došao ovom bolesnom čovjeku koji je bolovao trideset i osam godina i želi nam dati mir, želi da ozdravimo, želi da se radujemo.

Laetare, radujte se! Sretan put do Uskrsa!