Pripremila: s. Margarita M. Kovačević
RADIO MARIJA – Korizmena razmatranja
Poštovani slušatelji, na kraju smo 4. tjedna Korizme. Polako se približavamo vrhuncu jarosti židovskih prvaka koji su odlučili ubiti Isusa. Današnji evanđeoski odlomak vodi nas prema napetosti koja stvara negativno raspoloženje prema Isusu.
U vjeri da će nam Bog govoriti po svojoj riječi raspoložimo svoja srca za susret s Gospodinom u molitvi dok mu govorimo:
Gospodine moj i Bože moj, hvala ti za ovaj novi dan, za novu priliku da čujem Tvoju Riječ. Otvori mi uši srca da tebe čujem i spoznam što Ti želiš od mene danas; kako i kakav da budem danas kao tvoj glasnik prema riječima današnjeg evanđelja:
Iz evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Kad su neki iz naroda čuli Isusove riječi, govorahu: »Ovo je uistinu Prorok.« Drugi govorahu: »Ovo je Krist.« A bilo ih je i koji su pitali: »Pa zar Krist dolazi iz Galileje? Ne kaže li Pismo da Krist dolazi iz potomstva Davidova, i to iz Betlehema, mjesta gdje bijaše David?« Tako je u narodu nastala podvojenost zbog njega. Neki ga čak htjedoše uhvatiti, ali nitko ne stavi na nj ruke.
Dođoše dakle stražari glavarima svećeničkim i farizejima, a ovi im rekoše. »Zašto ga ne dovedoste?« Stražari odgovore: »Nikada nitko nije ovako govorio.« Nato će im farizeji: »Zar ste se i vi dali zavesti? Je li itko od glavara ili od farizeja povjerovao u njega? Ali ta svjetina koja ne pozna Zakona — to je prokleto!« Kaže im Nikodem — onaj koji ono prije dođe k Isusu, a bijaše jedan od njih: »Zar naš Zakon sudi čovjeku ako ga prije ne sasluša i ne dozna što čini?« Odgovoriše mu: »Da nisi i ti iz Galileje? Istraži pa ćeš vidjeti da iz Galileje ne ustaje prorok.« I otiđoše svaki svojoj kući.
U današnjem evanđelju možemo uočiti dvije teme koje nam mogu biti polazište ovog razmatranja. U prvom djelu pred nama su ljudi koji su podijeljeni između sebe tko je to Isus. Jedni govore da je Prorok, drugi Krist, čak su ga neki htjeli uhititi, a zbog podjele to nisu mogli jer im Isus ne predstavlja nikakvu opasnost onima koji su otvorena srca za Božje stvarnosti, on je opasnost i smetnja onima koji jedno govore a drugo čine. Isus nije ostavio ravnodušnima one koji su ga slušali, do te mjere da je u toj i mnogim drugim prilikama “nastala razdor među narodom zbog njega” (Iv 7,43). U drugom djelu uočava se nepovjerenje svećeničkih glavara i farizeja prema Isusu, njih koji su znanstvenici i zastupnici Božjeg Zakona. Oni prigovaraju stražarima zašto nisu doveli Isusa kad je izvor podjele i nemira u njihovim djelovanjima.
Stražari odgovaraju da nitko nije govorio kao Isus koji je dotaknuo o njihova srca. Kao da kažu: njegove riječi su drugačije; nisu prazne riječi, pune oholosti i laži. On je “Istina” i njegov način govora odražava tu činjenicu. Na te riječi farizeji se bune i govore da samo primitivni i neuki ljudi koji ne poznaju zakon ako na takav njima ne prihvatljiv način mogu prihvatiti Isusa. Govore strašnu i sebičnu riječ da su drugi koji ne misle što i oni misle; i njih ne slijede u onome što oni slijede da su prokleti.( jer ne misle i ne rade po njihovim željama.) Ipak nisu među svećeničkim glavarima i farizejima baš svi istomišljenici. Tu je Nikodem koji brani Isusa i svrhu Božjeg zakona. Čak i njega koji je jedan od njih napadaju i omalovažavaju njegovo mišljenje, i na kraju odlaze i ne rješavaju problem koji ih muči stavljaju ga pod tepih i čekaju svoju priliku.
U produbljivanju ovog razmatranja potrebno je posvijesti da danas, kao i tada, mi kršćani smo pozvani biti – „znak proturječja“, jer govorimo i djelujemo drugačije od drugih. Oponašajući i slijedeći Isusa Krista, pozvani smo koristiti „jezik milosrđa i ljubavi“.
U tom duhu odgovorimo si danas na slijedeća pitanja: Kakav ja danas želim biti onaj koji sluša Isusa i stoji uz njega i kad je zgodno i nezgodno vrijeme ili sam podijeljena srca malo hoću malo neću?
Jesam li u svom shvaćanju Boga i njegovog Zakona sebičan i osuđujući prema drugima kao današnji farizeji iz evanđelja?
Imam li hrabrosti braniti Isusa pred drugima kao Nikodem?
Nitko se ne voli suočavati sa svojim grijesima i nedostacima s kojima se susrećemo nakon danih odgovora. Ali takva samoprocjena ne bi nas trebala obeshrabriti već nas trebala izgraditi. Kada dopustimo da svjetlo Duha Svetoga zasja u tamnim kutcima naših života, možemo se uhvatiti u koštac sa svojim slabostima i pokajati se. Tada dolazi iscjeljenje. Neće uvijek biti lako, ali uvijek će rezultirati dubljim iskustvom Božje ljubavi i jačim shvaćanjem njegove prisutnosti u našim srcima.
Bez obzira u kojoj se fazi nalazili u svom hodu s Gospodinom, on nam želi govoriti na način na koji nitko prije nije. Jesmo li spremni to prihvatiti?
Svjesni da ne možemo sami obratimo se za pomoć molitvom: Gospodine molim te pomozi mi u današnjem danu da te hrabro, odvažno i ne podijeljena srca svjedočim i slijedim. Amen.
